6. nedjelja kroz godinu – A

Kad je Gospodin Isus započeo svoje javno djelovanje bio je veliko osvježenje Božjem puku koji je željno upijao svaku njegovu riječ. Zato su ga i doživjeli kao učitelja koji napokon donosi željno očekivanu i prijeko potrebnu novost, čega je i sam bio svjestan. Jer da nije bio svjestan, ne bi sama sebe suprotstavio onome što je bilo rečeno starima kad im je bio objavljen Zakon Božji. Zato njegove pouke i počinju kontrastom: „Čuli ste da je rečeno starima…a ja vam kažem.“ Na tragu toga mnogi su doživjeli, pa čak i priželjkivali da on odbaci određene zakonske odredbe koje su dane starima, a koje su mladi naraštaji smatrali preteškima za vršenje, te time i poželjnima da ih se odbaci. Kada je Isus osjetio što oni očekuju, imao je potrebu dotaknuti se te tema i pojasniti je svojim slušateljima i učenicima: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“ Svojim jasnim stavom Isus je usmjerio nade i promišljanja, težnje i očekivanja svojih učenika u pravom smjeru.

Uistinu, ovaj nam evanđeoski odlomak potvrđuje da se Isus našao u procijepu ili škripcu između onih koji su pošto poto htjeli sačuvati predaje starih i doslovno se držati svega što je njime rečeno i u njihovo vrijeme zapisano, i onih koji su htjeli uvesti novosti i promjene dokidajući određene odredbe starih. Iz Isusovih riječi i nastupa zračila je novost, ali ne novost razornog revolucionara, kako su neki očekivali. Njegov nastup i pouka nisu bili stav pobunjenika koji protestira, već učitelja koji iznosi božansku mudrost koja je trajno mlada i svježa, premda se njeno vrijeme mjeri vječnošću.