6. vazmena nedjelja – A

Potičući svoje učenike da mu ostanu vjerni, Isus im je iznad svega preporučio ljubav. No ne bilo kakvu ljubav, nego ljubav koja se očituje kroz konkretna djela. A taj konkretan način je posluh i vjernost odredbama koje im je on predao. Vjerojatno je Gospodin kod njih mogao primijetiti da ljubav često doživljavaju kao nedefiniranu i nekonkretno shvaćenu stvarnost. Po svoj prilici, i kod njih je bila doza nedovoljno dobrog shvaćanja ljubavi, pri čemu ljubav ne bi trebala podrazumijevati vršenje zapovijedi. Doista, mnogo ljudi i danas smatra da je ljubav jedno, a zapovijedi sasvim nešto drugo. Prema uvjerenjima mnogih, onaj tko ljubi ne bi se trebao obazirati na zapovijedi i odredbe koje nas ograničavaju i sužavaju naše okvire i stvarnost, dok ljubav uistinu oslobađa. Mnogi vjeruju da je ljubav neka vrsta osjećaja kojemu ne treba davati ni formu ni sadržaj, jer bi bila dostatna samoj sebi, čak i kada nas učini pasivnima do mjere da više ne ispunjavamo svoje zadaće i ne ostvarujemo ciljeve. Ipak, dok s jedne strane mnoge ljude osjećaj ljubavi čini nedjelotvornima i pasivnima s obzirom na svakodnevno revno ponašanje, s druge strane događa se da ljubav postaje izgovor za neuredno ponašanje. Tako oni koji “se ljube” smatraju da mogu živjeti protivno Božjem zakonu, te im ljubav postaje opravdanjem za sve što čine.