7. vazmena nedjelja – A

U današnjem evanđeoskom odlomku čitamo dio Isusove velikosvećeničke molitve s posljednje večere. U riječima koje čitamo uočavamo da postoje dva bitna dijela: s jedne strane Isus moli za sebe i svoju proslavu, a s druge strane moli za svoje učenike i njihov život na zemlji, koji isto tako treba biti okončan proslavom, kao što je bio i njegov. I doista, to što je Isus molio, to se i ostvarilo u njegovu životu. Isus je na posljednjoj večeri molio da se dogodi njegova uskrsna proslava, to jest da ga Otac proslavi vječnom slavom koju je on, kao Božji Sin, uživao u zajedništvu s Ocem, ali koje se u nekom trenutku odrekao da bi došao među nas ljude u poniznosti ljudskog tijela, te da bi isto tako u poniznosti trpio za nas: A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Dovršivši svoje poslanje, proslavio je Oca na zemlji i naveo točan način na koji je to učinio: Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Naš Gospodin je objavio ime i lice svoga Oca među nama ljudima, predajući nam njegovu neizmjernu ljubav u žrtvi križa i slavnom uskrsnuću. Kao konačni rezultat njegova djela među nama, uzišao je slavno u nebesa, o čemu smo promišljali na svetkovinu njegova uzašašća. Konačna proslava njegove ljudske naravi dogodila se, dakle, u nebesima, čime je u potpunosti bilo dovršeno njegovo poslanje među ljudima na zemlji.