Bezgrešna Božja zaručnica
Stvorivši čovjeka kao biće komunikacije i zajedništva, Bog ga je odredio za život zajedništva u ljubavi i prijateljstvu. Time nije mislio samo na međusobno zajedništvo među ljudima, već prije svega na zajedništva čovjeka i Boga. Jer se bez ovog potonjeg, koje postaje jamstvo i zaglavni kamen svakom zajedništvu, ne može ostvariti niti ono međuljudsko. Iz biblijskog opisa znamo da je „puklo“ najprije upravo zajedništvo i vez prema Bogu u trenutku kad je čovjek pokazao neodgovornost prema Tvorcu odlučivši se na neposluh i grijeh. Time je dopustio da pukne vez duhovne ljubavi o kojem je ovisio, umjesto da se učvršćuje i iz dana u dan raste, budući da je bio beskrajno bitan. Ali Bog koji je u sebi zajedništvo i ljubav, nije mogao dopustiti da grijeh bude barijera njegovoj želji i potrebi da ostvari zajedništvo sa svojim stvorenjem, uslijed čega bi onda i to isto stvorenje doživjelo istinski cilj i smisao postojanja. Nije mogao dopustiti da relativni grijeh i samovolja jednog stvorenja bude snažniji od njegove apsolutne i beskrajne ljubavi.
Potraga za zaručnicom
Bog, dakle, nije odustajao od želje da sebi pridruži, to jest zaruči ljudski rod, to jest da s njim ostvari zajedništvo osobite vrste koje se najbolje može usporediti s bračnim zajedništvom. Bog je imao iskrenu i čvrstu namjeru da ostvari vječnu namisao ljubavi, kojoj je bio cilj natopiti cijeli svemir njenim sadržajem. Njegova vječna namjera postaje temeljom budućeg ostvarenja koje se imam dogoditi u vremenu. Ali kako bračno zajedništvo ne nastaje preko noći, već postoji postupak i dužna priprava da se do njega dođe, koja u svakom slučaju uključuje namjeru i želju, to jest voljni i slobodni pristanak obiju strana da se združe u ljubavi. A inicijativa je bila uvijek i prije svega Božja, te se on dao na provedbu svoga plana.
No nakon što je sam htio sebi zaručiti ljudsku narav u ljubavi, trebao je pronaći nekoga tko će prigrliti njegov Božanski plan i ljubavlju odgovoriti na ljubav. Trebao je naći nekoga tko će čista srca moći primati čistoću njegova božanskog darivanja, to jest čistim i cjelovitim bićem primiti njegov čisti bitak i cjelovito darivanje. Trebao je nekoga tko je potpuno otvoren neizmjernosti njegova predanja, da potom predadne svijetu neokrnjeno sve što je primila. Kao i u svakom drugom braku, trebao je se naći odgovarajući par, koji će se odlikovati međusobnim prihvaćanjem u ljubavi, te spremnim uvećavanjem iste iz dana u dan u međusobnoj vjernosti i poštovanju.
Bog je htio sebi pronaći zaručnicu. To njegovo suvereno i slobodno pravo. Kad ju je našao, sam ju je opremio i zaodjenuo najboljom odjećom i najljepšim uresima. Taj ures je njena nevinost i bezgrješnost kojom se ističe mimo svih stvorenja. Štoviše, mogli bismo reći da se sam Bog, da bi mogao pronaći ljepotu odgovarajuću svome biću, pobrinuo da takvo što bude u svijetu. I ako se brine za nikne toliko lijepo cvijeće, te da cijeli svijet opstoji u skladu i ljepoti, mogao se pobrinuti da pred njim „nikne“ Marija kao neokaljani bijeli ljiljan, dostojan ljepote njegova života. Zato je njegov dar što se ona rodila bez grijeha i što je provodila svoj život živeći isključivo za njega, za onaj trenutak da mu se može potpuno predati i kad točno nije znala kad će se i kako pojaviti da joj snagom Duha Svetoga povjeri svu svoju ljubav kojoj će dati tijelo.
Marija zaručnica
Prihvaćajući Mariju za zaručnicu, Bog zaručuje sebi ljudski rod. Primajući nju u zagrljaj, Bog je zagrlio svakog čovjeka bez razlike. Kao što je kod stvaranja i kod zajedništva ostvarenog s čovjekom inicijativa bila njegova, tako je i ovaj put inicijativa bila od onoga od kojega dolazi svaki dobri dar. Kao što je htio da ga ljudi upoznaju kao stvoritelja i Oca, tako i je i sada htio, usprkos i protiv grijeha, obnoviti sve saveze, privremeno zažmiriti na zlo koje je čovjek počinio grijehom, poradi ljepote koju je ostvario i promatrao u Mariji, bezgrešnoj Djevici, da bi potom snagom te ljepote došlo na svijet oproštenje grijeha.
Bog je doista u Mariji pronašao onu na koju je svrnuo svoj pogled, na onu čiju je neznatnost pogledao i koju je potom uzeo sebi za izabranicu i zaručnicu. Pronašao je zaručnicu za koju je mogao reći: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! (Pj 4, 1). Pa i kad joj je dušu do dna proniknuo, u njoj je pronašao samo ono što je sam stavio, i ništa drugo, te je mogao samo ponoviti klikćući: Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi (Pj 4, 7). Marija je istinska Božja prijateljica i zaručnica bez mane i ljage, zaručnica bez grijeha začeta što je sačuvala iskonsku ljepotu darovanu milosnim zahvatom Božjim, koji je tako od iskona pripremao i pripremio sebi svetu i neokaljanu zaručnicu da uz njezin zaručnički:Evo me, neka mi bude, oslobodi i posveti ljudski rod.
Ako je Marija samom Bogu bila toliko lijepa i draga da ju je htio za zaručnicu, koliko bi tek nama trebalo biti drago i dragocjeno njeno zaručničko iskustvo! Ako je sam Bog zastao pred njenom ljepotom koja je vjerno odražavala njegovu, koliko li bi više nama trebala sjati njena bezgrešnost, vodeći nas putem kojim je i ona sama išla u zaručnički zagrljaj i odaje svoga Boga!
