4. nedjelja došašća – A
Držim kako je svatko od nas imao barem neko iskustvo glede putovanja u nepoznato, bilo da smo mi ili netko od naših trebali ići u zemlju u kojoj do tada nismo bili. Na poseban način ako je roditelj slao svoje dijete na put, ipak se morao prije toga potruditi i osigurati da ga na odredištu netko pričeka, te mu omogući lakše snalaženje. I ma koliko danas bilo pojednostavljeno i olakšano putovati u odnosu na nekada, ipak svatko zna kako u nepoznatom kraju ili zemlji valja potražiti i kontaktirati nekoga poznatoga i voljnoga poslužiti kao svojevrsni odbor za doček. A možda nam se i samima dogodilo da smo trebali mi nekome biti pomoć kad je dolazio u našu zemlju ili grad, te je mogao u miru putovati znajući kako će ga na stanici netko dočekati i olakšati mu snalaženje u nepoznatom mjestu. Takva svijest i sigurnost uvijek umirujuće djeluje na putnika, bez obzira koliko lako ili teško, bezopasno ili opasno bilo putovanje prema željenom cilju.
Nešto slično dogodilo se i u Božjem planu spasenja. Bog je odlučio poslati svoga Sina na zemlju, dajući mu izvršiti poslanje među ljudima, koje nije bilo baš bezopasno i lagano, gdje su ga čekala mnoga iskušenja, opasnosti i izazovi. Želeći ga poslati kao čovjeka među ljude, morao je domisliti kako to izvesti, to jest kako svome Sinu pružiti dostatnu skrb, pomoć i zaštitu. Trebao je pronaći neke ljude koji će mu biti ‘odbor za doček, te pomoći izvršiti zadano poslanje. Pred Bogom je sigurno bilo više varijanti za takav plan: mogao je računati na moćnike i vojnike, na imućnike i njihova bogatstva, na umnike i njihovo znanje, no ništa od svega toga Boga nije privlačilo. Bog, naprotiv, suprotno od moguće logike ovoga svijeta, podiže Josipa pravednoga i čistu Djevicu kako bi dočekali njegova Sina na zemlji. Samo takvih dvoje biranih i izabranih ljudi moglo je na pravi način surađivati u djelu spasenja i pomoći Kristu Gospodinu da izvrši svoje poslanje.
Zato nam bogoslužje svete Crkve danas stavlja pred oči ovo dvoje ljudi, jer je Gospodinov dolazak neupitan i neminovan, te se i svaki vjernik treba pripremiti poput Josipa i Marije. Time svaki od nas postaje dio odbora za doček našeg Spasitelja koji dolazi kao Emanuel. Kao što su Josip i Marija razumjeli kako je bit Božje naravi ‘biti s čovjekom’, tako trebamo i mi učiniti isto, bez obzira koliko to učene glave mogle ili ne mogle shvatiti. Istina o toliko Božjoj blizini zbunjivala je ne samo pogane, nego su i židovi bili zbunjeni pred tom činjenicom, ali mi bismo je zato trebali prihvatiti u pravednosti i čestitosti srca. Dok su židovi poznavali Boga moćnoga i svesilnoga koji stoluje na nebu, u visinama, mi bismo trebali živjeti na tragu ove istine o blizom i bliskom Bogu koji toliko ljubi čovjeka da postaje Bog s nama – Emanuel, Bog koji se spušta iz visina ususret čovjeku. Štoviše, spušta se na zemlju ali još uvijek ne u svojoj moći, nego u poniznosti ljudskog lika i života.
Od nas vjernika se očekuje da mu budemo odbor za doček koji je Bog pripravio svome Sinu, te da ne proigramo ovu časnu i odgovornu zadaću. Svojom spremnošću možemo samome Bogu jamčiti sigurnost u ovom svijetu koji na tolikim područjima isključuje Boga ili se čak otvoreno bori protiv njega. Kao što je Božja riječ bila upućena Josipu i Mariji, tako je upućena i nama, s pozivom na čist, svet i pravedan život, koji je jedini dostojan dolaska Božjega i koji jedini može Sinu Božjemu jamčiti boravka među ljudima, te izvršiti poslanje Emanuela, Boga s nama. Put kojim trebao ići je onaj na koji je Bog pozvao Josipa govoreći: Josipe, sine Davidov, e boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će i začeti sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. To za nas znači sljedeće: Kršćanine, ne boj se uzeti Mariju i njezina sina u svoj život i svoj dom. Tako ćeš primiti spasitelja, jedinoga koji te može spasiti od grijeha i jedino tako možeš donositi spasenje svome narodu, ako mu doneseš Boga koji spašava. Bog se ni danas ne zanosi zaštitom i pomoći koju bi mu mogli pružiti gospodari ovoga svijeta na ljudski način, nego on želi suradnji s ljudima pravednicima koji mu jedini mogu priskrbiti pravo gostoprimstvo na zemlji. Nije se zanosio spasenjem ni boljitkom koji čovjek može pružiti čovjeku, nego računa na boljitak koji on donosi čovječanstvu po pravednicima koji surađuju u djelu spasenja.
Božić je pred vratima, pa dočekajmo stoga svoga Spasitelja kako dolikuje, jer dolazi s neba iz Božje punine kako bi nas obasuo svojom prisutnošću i spasenjem. Budimo mu odbor za doček, kako bi i on jednom nas mogao dočekati na vratima neba uvodeći nas u život vječni. Amen.
