Svi sveti 2011.
Kad se danas govori o svecima i svetosti, nije rijetkost da se zazire od spomenutog argumenta držeći kako se radi o elitnoj skupini vjernika kojoj nismo dorasli, jer nismo u stanju činiti velika djela i čudesa kakva su činili sveci. Napose i zbog toga jer smo navikli, časteći pojedine svece, uglavnom isticati dimenzije života koje se nama mogu učiniti nadljudskima. Svetost se u tom slučaju čini nadljudska i nedohvatljiva, te je ne uzimamo ozbiljno u razmatranje kao životnu mogućnost. Slaveći, međutim, svetkovinu kao što je današnja, imamo prigodu izmijeniti dio svojih ideje, te doživjeti svetost kao neophodnu oznaku i poziv svakoga od nas, prilično dohvatljiv i ostvariv u konkretnim okolnostima našega života. U to se možemo osvjedočiti dok nam još odjekuju u ušima riječi današnjeg Evanđelja u kojima je Isus proglasio svoje blaženike i svece.
Nitko ne bi očekivao da će Gospodin proglasiti blaženima kategorije ljudi koje nabraja u svojih osam blaženstava. Sretnima ili blaženima mi ljudi nazivamo one koji ostvaruju život u blagostanju i obilju, one koji su uspješni ili pak nemaju nikakvih problema. Osim toga kad govorimo o svecima zamišljamo ih kao one koji nisu imali previše veze ni doticaja s konkretnim životom. Kao da su živjeli u određenoj apstrakciji i otuđenju od ljudi, nedodirljivi i nedohvatljivi u svojoj veličini. Zamišljamo ih kao ljude koji se nisu bavili zemaljskim stvarima, a kad su nešto činili, onda je to bilo neko čudo.
Gospodnja riječ koju smo danas čuli, a koja nam proglašava kriterije onoga što on smatra svetim, govori sasvim drukčije. Blaženi i sveti su, prema njemu, oni koji postojano i vjerno žive svoju konkretnu svakodnevnicu, koji su spremni sve staviti na kocku poradi kraljevstva, te pretrpjeti mnoge zemaljske žalosti, ali nikad ne prestajući živjeti za nebeske radosti. To su oni koji žive krotko i ponizno na zemlji, ne dajući se zavesti ohološću i zamamnostima svijeta. Blaženi i sveti su oni koji su spremni priskočiti bratu čovjeku kojega su zadesile nepravde, te im iskazati milosrđe, donijeti utjehu, toplom riječju, komadićem kruha i trenutkom pozornosti. Blaženi i sveti su oni koji čistim i neopterećenim srcem promatraju svijet oko sebe, te ljudima u svom srcu donose Boga. Blaženi i sveti su oni koji svojim nastojanjima i prisutnošću drugima donose mir i sigurnost, u svijetu u kojem se izazivaju i događaju mnogi nemiri kojima je cilj ljude držati u neizvjesnosti. Blaženi su oni koji su spremni i trpjeti poradi svojih uvjerenja koja nisu tek ljudska pomodarska mišljenja, nego Božja istina koju naviještaju čovjeku. Kako vidimo ovaj Gospodnji popis svetaca i blaženika zahvaća svakodnevni život i obične male ljude. Ne traži niti neko veliko spekulativno znanje, niti školsku spremu, nego traži spremno i vjerno srce koje ljubi Boga i čovjeka. Gospodin ne traži niti da činimo čuda, nego da budemo spremni na čudo vjernosti u malim, svakodnevnim stvarima života, čudo radosti koju možemo i trebamo davati drugima tješeći ožalošćene, hraneći gladne, iskazujući milosrđe i čisteći nečista srca milosrđem Božjim, kao što su toliki činili, a danas ih častimo ovom svetkovinom.
Danas zato slavimo svetkovinu onih koji su nam ostavili takav primjer živeći život s Bogom, a za ljude. Oni su nas zadužili svetošću svoga primjera, ujedno nam krčeći put kojim i sami trebamo proći, a Gospodin ga je zacrtao u Evanđelju. Zacrtani put nas vodi u kraljevstvo Božje, no onaj dio kuda mi trebamo proći nije do kraja završen, te i mi sudjelujemo u njegovu trasiranju. Gospodin nam ga je naznačio, sveti su nam prethodili, a na nama je da ga i sami svojim poniznim i evanđeoskim životom doradimo. Dionicu koju mi trebamo prijeći nitko ne može prijeći umjesto nas, niti je možemo prijeći na drugi način osim zacrtanim putem blaženstava kojim je Gospodin odredio koordinate našega hoda.
Kao što ni život nije satkan samo od velikih događaja, niti se događa samo u ozračju velikih djela i zvučnih imena, nego je satkan od svakodnevnog napora, javnosti bezimenih ljudi, od napora i djela onih tihih djelatnika za koje javnost ne zna, ali oni griju svijet božanskom ljubavi što iz njih isijava. To su pravi sveci koji su redovito i patnici, čiju tiha patnju ljudi najčešće ne vide, ili je čak preziru, premda ona viče do neba. A kad bismo svi više živjeli sukladno blaženstvima, to jest težili pravim vrijednostima i gradili ih, svijet bi bio mnogo sretniji. Da smo svi malo više sveti u svojim djelima, da smo malo više milosrdni i čisti srcem, da smo malo više mirotvorci i iskreni tražitelji pravednosti, svijet bi bio sasvim drukčiji. Da se malo više držimo puta blaženstava, preobražavali bismo svoju okolinu natapajući je svetošću.
No nemamo pravo biti malodušni, nego na tragu današnjeg Evanđelja radosno zaviriti u svoju dušu preispitujući se, te vidjeti što danas svetoga možemo učiniti za svoju braću, poradi Boga živoga koji nas je svojom riječju prosvijetlio, a onda i obvezao da budemo sveti kao što je i on bio svet, te je dao primjer nauka izloženoga u blaženstvima. Odazovimo se na taj poziv i pođimo putem svih onih običnih svetaca kojima ne znamo ime ni prezime, ali znamo da si i oni zavrijedili Božju vječnu nagradu za svoju svakodnevnu vjernost. Radujmo se i kličimo jer velika je plaća naša na nebesima zajedno s njima!
