Svetkovina Krista Kralja
Posljednja nedjelja liturgijskog ciklusa kruna je cijele godine, a liturgijska je godina slika cjelokupne ljudske povijesti. Zato je posljednja nedjelja liturgijske godine i slika konca povijesti koja će isto tako doći do svoga završetka to jest ispunjenja. Međutim, mi vjerujemo da povijest ne završava prestankom vremena, nego da je kruna cijele povijesti slavna proslava Krista Gospodina kao Kralja svega stvorenja, te ga danas i slavimo baš pod tim nazivom. Upravo zbog toga su i znakovita današnja biblijska čitanja koja nam donose razgovor Gospodina Isusa s Pilatom neposredno prije nego će Pilat osuditi Isusa na smrt. Dok će Pilat pokazivati svoju političku moć i silu, Gospodin će mu tumači da je, usprkos osudi, on ipak kralj. Isus, dosuše, nije shvaćao svoju kraljevsku službu poput zemaljskih kraljeva, nego joj daje posebno obilježje tvrdeći da za njega kraljevati znači svjedočiti za istinu. Zato će na Pilatov upit je li on doista kralj i odgovoriti: Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.
On koji je došao iz slave i zajedništva Očeva na svijet želi nas poučiti životu u svijetu kako bismo i mi sami znali doći u istu slavu iz koje je on došao k nama. Ni Pilat svojim sumnjanjem u postojanje istine, ni njegovi tužitelji koji se izravno poslužiše lažima kako bi ga osudili, nisu umanjili njegova kraljevskoga dostojanstva, prema su ga natjerali da prođe kroz patnju, muku i smrt. Zato su oni, a ne on, ušli i u povijest ljudskoga roda kao izdajice istine, kao lašci i spletkari koje treba sažalijevati. Jedini je on ostao pravi kralj, čije je dostojanstvo svijetlilo pred njima dok su ga nevina sudili, ali isto tako im je ostalo i kao trajno povijesno svjedočanstvo o činjenici da istina uvijek pobjeđuje, te da je ljudi ne mogu zatrti na zemlji. Krist Gospodin nam je posvjedoočio da istinu nije moguće ukloniti sa zemlje, te da oni koji to pokušaju ostaju tek naličje povijesti. Takav je bio i Pilat koji je imao ispred sebe Istinu i slušao njezin glas, ali nije htio poslušati, nego je popustio pred naletom lažaca postavši dio njihove zlokobne pobune protiv Boga istine. Zato mu je pripalo nečasno mjesto i uloga u povijesti u trenutku kad su kršćani sačuvali njegov spomen u svome Vjerovanju, uslijed čega je i nastala izreka: Ući kao Pilat u Vjerovanje.
No ovo što se dogodilo Pilatu jer nije htio svjedočiti za istinu, događa se i danas svakome onom tko je na isti način odbacuje u ime svoje moći i društvenog položaja. Jer lašci poput Pilata se otkrivaju već u povijesti, dok će na koncu svijeta biti do kraja raskrinkani pred Kristom Kraljem. Tako da ako pozorno promatramo posljednja dva ili više desetljeća naše povijesti, možemo već sada uočiti koji su to ljudski kraljevi, to jest lažne veličine, završili na marginama povijesti, te ostaju trajno naličje života našega naroda, pa i onda kad ih neće stići ljudska pravosudna kazna, nego tek naša prosudba. Već nam je sada jasno koji su ljudi posljednjih desetljeća pokazali svu bijedu i naličje ljudskosti, jer nisu prihvaćali i poštivali istinu, nego su je htjeli prekrajati i stvarati neku svoju. Ali laž je uvijek kratkoga daha, kao što su u nje i kratke noge, pa je već sada jasno da će neki pojedinci ući u udžbenike naše povijesti na krivi način, isto onako nečasno kao što je ušao Pilat u vjerovanje. Svi koji su nasiljem i lažima pokušati uzeti važno mjesto u povijesti, nisu uspjeli i povijest ih je odbacila, jer laž u njoj nema trajnog spomena.
Zato iz svega rečenoga otkrivamo kakav treba biti stav nas kršćana pred poviješću. Gospodinov stav pred Pilatom za nas je jedini mjerodavan, jer nas poziva da živimo za istinu, da joj budemo dosljedni, te da se veselimo kad istina pobjeđuje nad laži. U povijest i u vječnost možemo ući samo slušajući glas istine, to jest ako živimo kao kraljevi poput svoga Gospodina, ne po mjerilima ovoga svijeta, niti po primjeru ljudskih veličina i kraljeva, nego ponizno služeći istini koja nas uzdiže do kraljevskoga veličanstva. Tko želi s Kristom kraljevati i ući i u povijest i u vječnost ne smije biti lažac ni krivotvoritelj povijesti, jer je pravi kralj onaj tko svjedoči za istinu, zaslužujući time primiti krunu iz ruku vječnoga Kralja.
A kraljevati poput Krista i s Kristom može samo onaj tko je spreman vojevati za istinu. Nas kršćane Bog poziva da budemo čuvari povijesti i povijesnih sjećanja jer znamo da se naša povijest ulijeva u Božju vječnost, da naše zemaljsko kraljevstvo treba podložiti nebeskom cilju. Na taj način mi preuzimamo odgovornost za povijest, da ne dopustimo njezino lažiranje već sada na zemlji, jer budući naraštaji žive i od njezina ispravnog poimanja, kako bi se znali svjesnije i određenije upraviti prema Kristovu kraljevstvu.
Pa i onda kad znamo da Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, to ne znači da naše zemaljsko življenje za istinu nije okrunjeno proslavom u Božjem kraljevstvu. Ta činjenica izmakla je Pilatu, te on zato nije mario za istinu, niti je znao što je istina. On nije poznavao cjelovitu istinu o zemlji i nebu, o čovjeku i Bogu, to jest o nebeskom određenju ljudskog života. Zato ga je povijest i opozvala, jer Krist nije dopustio da povijest pišu lašci, nego istinoljupci. Poput svoga Gospodina, budimo stoga svjedoci za istinu, da se ne dogodi da nam posljednju riječ u pisanju povijesti uzmu kojekakvi Pilati, skorojevići i lašci, nego neka posljednja i trajna riječ u svemu bude naše živo svjedočanstvo za istinu.