Nevjerojatno kako Sotona lukavao i s lakoćom čovjeku oduzima slobodu. Samo ga gurne u grijeh! A da tragedija bude veća, još ga gleda u lice, cinički mu se smije i uvjerava ga kako ga je oslobodio. Najžalosnije od svega kad čovjek vjeruje u tu prozirnu priču, te se daje ‘osloboditi’. E pa, živjela sloboda hrvatskog naroda!
Koji je to vješti i prepredeni ‘igrač’ Sotona! Mi ljudi nismo mu dorasla, a ne damo da nam netko ukaže na to kako mu nismo dorasli i kako je opasno s njime se igrati.
Kad bismo slušali Božju riječ i prema njoj živjeli, onda ne bismu padali u takve zamke. Tako na jednom mjestu Psalmist upozorava: «I neće vladati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili.» Ps 125,3 Kako vidimo, Gospodin nas u Svetom pismu poučava kako je pogubno kad se pravednik odmetne od pravednosti i krene putem bezakonja. Gotovo da nema veće tragedije nego da se čovjek odvrati od čestitoga života i prijeđe u bezboštvo i razvrat.
No u društvu ipak ima i gorih stvari, a to su one koje stoje u korijenu otpada pravednih od pravednosti. Gore je ono što prouzročuje otpad pravednika prema bezakonju. Tako je na primjer mnogo gore kad se bezakonik dokopa zakona i oblikuje ga i primjenjuje ga sukladno svojoj bezbožnosti. Bez daljnjega je gore od pada pravednika kad pravednik dopusti nepravedniku da dijeli pravdu i da presuđuje o tome što je pravedno, a što nepravedno. Gore od svega je kad bezbožnik vjernika uči religioznosti i pobožosti. Uprvao na takvu vrstu bezbožnosti i bezakonja upozorava nas Psalmist kad govori o ‘žezlu bezbožničkom’, jer je žezlo znak vlasti. Tim riječima nam ukazuje kako je tragično ako se bezbožnik dokopa vlasti i određuje udes pravednima. Zanimljivo je da bezakoniku mnogo više smetaju pravednici, nego pravednicima bezakonici prema kojima je snošljiv, te im u duhu snošljivosti oprašta, trpi ih i strpljivo čeka da se poprave. Bezakonik pak na svaki mogući način želi odvratiti pravednika od puta pravednosti, te ih navesti na to da pruže ruke za bezakonjem.
Sve su to igre koje se događaju u suvremenom svijetu, pa i u konkretnim prilikama našega društva. U biti ne boli i ne pogađa toliko bezočnost bezakonika, koliko sljepoća običnoga puka, koji se daje zavesti, te ne vidi kako ga bezbožci vuku za nos i guraju u provaliju. A kad se bezbožac dokopa žezla, kad dođe do vlasti, onda one koji ne prihvaćaju biti slijepi i koji se ne daju voditi i ne žele hoditi njihovim prljavim tragovima, oslijepljuje silom sirove vlasti. Njgore od svega što će se pozivati na navodno zakonitu silu svoje vlasti, koja nije ništa drugo nego bezočnost, te će je provoditi kao zakon. One koji vide što se događa, bezakonik će nastojati ušutkati, skrenuti im pozornost na nebitno, na sasvim drugo, te im neće dati prigodu da izreknu što imaju reći, niti će dopustiti da se njihov glas čuje i da prosvjetli one koji nisu niti svjesni kojim se rizicima izlažu.
Problem je što je krhka ljudska pravednost, što je ograničen ljudski vid, te se ljudi daju uvjeriti da vide i onda kad im netko zasljepljuje oči bljeskom strasti i lažne slobode. Problem je kad im bezakonik oduzima vid i uvjerava ih da će nakon toga bolje vidjeti. Kako sam ljudi lako zaboravljaju da nijedan čovjek ne može ljubiti čovjeka kao Bog, a pogotovo to ne može čovjek koji ne drži do Boga, te se daje upragnuti u đavolji jaram. Problem je što ljudi vjeruju više čovjeku, pa i Sotoni, nego što će vjerovati Bogu, njegovoj objavi i ljudima koji prenose njegovu poruku.