Život nije uvijek uzbudljiv i zanimljiv,
niti je uvijek u trajnom usponu i rastu,
nego ima umrtvljenosti i padova,
te naposljetku i neminovnog zalaza.
Često smo žrtve uhodanosti
koju zovemo kolotečinom života,
jednoličnošću što prelazi u zamor,
dosadi kojoj se teško oduprijeti.
Ponavljamo radnje iz dana u dan
pritisnuti nametnutim ritmom obveza,
postajući hladnima i automatiziranima.
A život nije dan da bude kolotečina,
nego put svijesti, žara i nadahnuća.
Život nije dan da se ludo trati
na utrtim stazama otrcane ljudskosti,
nego neponovljivi i živi dar
za doživljaj iskonske ljepote.
Zato nas Bog uskrsnom snagom
izbacuje iz uobičajene kolotečine
i vodi na trag stopa Gospodinovih
koje ne stvoriše kolotečinu
premda ostaviše neizbrisive otiske.
Doista put za njim nije rutina,
nego svjesni hod nasljedovanja.
Jer na Kalvariju ne vodi kolotečina,
nego neizbrisivi trag krvavih stopa
i urezana brazda svetoga križa.
U tom duhu put za njim nije rutina,
niti prepuštanje ni opuštanje.
To je put svetosti i mira,
na kojem nas tek korak
dijeli od nebeskih visina.
Jer nebo nikom nije tako blizu
kao putniku koji odvažno hodi
tragom uskrslog Spasitelja
koji je i sam prošao zemljom
čineći dobro i noseći spasenje.