Još od starine bilo je pojedinaca,
koji su što iz potrebe,
što iz želje za izazovom,
savladavali vještinu hodanja
po nategnutom užetu ili žici.
Jedino pomagalo kojim su se
pri tome koristili za
održavanje ravnoteže
bio je dugački štap čijim su
vještim pomicanjem uspijevali
da ne padnu s užeta
ni desno ni lijevo u provaliju,
već uspješno prijeđu
do zadanoga odredišta.
Ljudski život je kao hod po žici
sa zemlje do nebeskog odredišta.
Pri tome postoje mnogi izazovi
i zamke i s desna i slijeva
koji bi ga htjeli baciti u provaliju
ili odvratiti od njegova cilja.
Jedino oruđe koje mu preostaje
kako bi došao do cilja
ne gubeći ravnoteže
je štap križa Kristova
kojim održava svoj pravac
i uspješno prelazi do cilja
– života vječnoga u nebu.