Premda je kao Stvoritelj svega
uvijek imao pravo na ovaj svijet,
ljudi su ga, međutim, uvijek
odbacivali i izgurivali iz njega.
Uvjeravali su sebe i njega
da on tu ne pripada, jer je
besmrtan, nevidljiv i vječan,
a svijet je stvoren za smrtna,
vidljiva i vremenita bića.
A on, jer je ljubio ljude,
a i cijeli stvoreni svijet,
do kraja ih je ljubio,
htio je pokazati da ima
neotuđivo stanarsko pravo
boraviti u svijetu ljudi.
Te da bi svima dokazao
da ima pravo biti prisutan
kao Otac s njima i među njima,
poslao je svoga Sina jedinca
da se utjelovi i da uzme
smrtno ljudsko obličje.
Tako neprolazni Bog
ostaje trajno prisutan
u prolaznome svijetu
unoseći u njega vječnu luč
neprolaznoga Svjetla
i obdarujući smrtne ljude
slavom svoje besmrtnosti.