2. nedjelja došašća – A
Vrijeme došašća je jedno od razdoblja liturgijske godine koje zovemo jakim vremenima. Kao takvo ima svoja posebna obilježja po kojima je prepoznatljiv, ali isto tako nam i predlaže ciljeve koje bi bilo poželjno ostvariti, ne bježeći da nam pokaže put i ponudi sredstva kojima doći do cilja. Sve ovo nam je dano i zadano u Božjoj riječi koju slušamo na euharistijskim slavljima. Ona nam podiže pogled duha prema Bogu i nadahnjuje nas posebnom vizijom, te nas motivira da prema njoj težimo ne sustajući ma koliko put bio zahtijevan. U tom duhu uočavamo da se jedan važan poticaj današnjeg Evanđelja tiče čistoće srca, što je prvi i neophodni preduvjet plodnosti. Doista, plodnost srca bi trebala biti istinski cilj za ovoga života, jer samo ona omogućuje da se dođe do vječnoga.
U tom duhu razumijevamo i odnos došašća i Božića. Smisao je došašća da nas pripremi za Božić koji je cilj našeg duhovnog hoda kroz ovo vrijeme. To znači da je vrijeme došašća vrijeme ostvarenja duhovnih pretpostavki bez kojih nema dolaska do cilja. Točnije, došašće je vrijeme čišćenja da bismo mogli uživati puninu plodova Božića koji se ostvaruju osjećajem da je Božji Sin došao među nas i rodio se kao čovjek poradi nas i našega spasenja. Čišćenje srca je zato neophodna aktivnost oko koje se trebamo zauzeti u došašću, jer je preduvjet dobrodošlice i gostoprimstva Sinu Božjemu u naš ljudski svijet. Jer do plodnosti Božića, to jest do neizmjernog dara kojim nas Bog želi obdariti ne dolazimo bez dužnog napora u ovom milosnom vremenu.
A napor koji se očekuje u ovom milosnom vremenu, napor je čišćenja srca, to jest obraćenja koje se shvaća kao čišćenje od svih ljudskih nečistoća i natruha grijeha. Isusov preteča Ivan Krstitelj je ključna figura u tome. Njegove riječi i propovijedanje otkriva nam što je i nama činiti da se pripremimo za Kristov dolazak, to jest da ga barem u nekoj mjeri budemo dostojni. Sveti Ivan se služi slikovitim govorom da predoči potrebu ispravnog, to jest obraćenoga života. Pogotovo što je ispred sebe vidio mnoge neiskrene ljude kao što su bili farizeji i saduceji koji su poput svih ostalih dolazili k njemu na krštenje. No, znajući njihovu neiskrenost, nije htio da se krste njegovim krštenjem na neplodonosan način, to jest da samo nešto obave, pa ih potiče da se potrude donijeti „plod dostojan obraćenja“. Obraćenje o kojemu govori Krstitelj je trebalo biti očišćenje vodom pokore, ali je moglo biti duhovno učinkovito samo ako je bilo u iskrenosti srca. Slike kojima se služi, slike su uzete iz svakodnevnog života onoga vremena, a to je sjekira i vijača. Sjekira služi da posječe neplodna stabla i tako pročisti Božji posjed od iscrpljivanja zemlje. Vijača pak služi da pročisti urod žita na gumnu Božjemu na način da odvaja žito od pljeve.
Svjestan da postoje neplodna stabla, Ivan je mislio na ljude koji žive nedostojno Boga, te ih treba ukloniti da bi mogla isklijati mladica iz panja Jišajeva i donijeti obilat rod spasenja. Doista, neplodna stabla su ljudi koji uživaju samo u izvanjskoj plodnosti, ali ne osjećaju potrebu obraćenja i pročišćenja nutrine. Njih koji tako žive u svojoj površnosti i obmanama i prividima vanjštine koja zavarava, Bog će jednom iskorijeniti da ne crpe hranjive sastojke iz zemlje kad i tako od njih nema koristi. No, neupitno je da ne samo oni koji žive do kraja bezbožno i izopačeno, već svi mi imamo natruha u srcu, te ga moramo pročišćavati na vjetru Duha Svetoga. Svakome od nas je potreba sjekira i vijača da pročisti samoga sebe. Kad je pak potreban radikalniji zahvat, onda je tu sjekira da u korijenu uništi i sasječe sve zlo i neplodne izdanke, a kad je riječ o svakodnevnim natruhama, onda je tu vijača odvajanja klica i sjemena dobra od zla. Samo tako možemo ostvariti stanje bezazlenosti o kojem govori prorok naviještajući nova mesijanska vremena kada se zlo neće više činiti.
Vrijeme došašća je zato vrijeme posvemašnjeg čišćenja srca i pripremanja da nam Gospodin donese one vječne milosne darove svojim dolaskom. Njih možemo osjetiti i primiti samo ako smo se ozbiljno trudili bježati od dvoličnosti grijeha, to jest ako smo sasjekli svaki zli izdanak u duši, a dopustili da raste samo onaj koji jamči i svjedoči dobar urod plodova života vječnoga. Čistiti nam je kao vijačom i odvajati zlo od dobra, da nam srce ne oteže i ne uguši se u nepotrebnim stvarima, jer u protivnom nećemo se moći dobro posvetiti onim Božjim i nećemo moći primiti kraljevstvo nebesko koje nam se približilo. Neka nas na putu našega došašća vodi Gospodinov preteča sveti Ivan Krstitelj koji je najbolji primjer čista života koji je cijeloga sebe pripremao za susret sa svojim Spasiteljem.