‘Odgajati pod staklenim zvonom’
izraz je kojim se izražava
prezaštitnički stav roditelja
u odgoju vlastite djece.
Bojeći se raznih opasnosti
koje na djecu vrebaju
izvan roditeljskog doma
na ulici, trgu ili kafiću,
na dvorištu, igralištu ili kazalištu
djecu žele potpuno zaštititi
od utjecaja lošega društva.
U tom smislu drže najsigurnijim
onemogućiti djetetu svaki doticaj
s mogućom izvanjskom opasnošću
i s eventualnim štetnim utjecajem
vršeći nad njim trajni nadzor
i držeći ga pod prismotrom.
Kao što psiholozi dobro znaju
koliko je ovakav stav i pristup
nezdrav i poguban za djecu,
pogotovo mlade u razvoju
do izgrađene osobnosti i zrelosti,
tako i Isus ne drži svoje učenike
pod staklenim zvonom.
On ih šalje u svijet prepun izazova
kao janjce među vukove,
da odvažno svjedoče i poučavaju.
No nije ih poslao bez zaštite,
nego obdarene snagom Duha Svetoga
utkajući u njih svu svoju ljubav.
Samo ako su iznutra snažni,
ne treba im stakleno zvono
jer ih štiti trojstvena snaga,
pa zrelost pokazuju samostalnošću
odgovornih poteza i odluka.
Očinskom ljubavlju skrbeći
i Duhom odgajajući za slobodu duha
dobri Bog se pokazuje kao primjer
odgovornog roditeljstva
kojim nepogrješivo štiti djecu
na putu sazrijevanja i cjelovitosti
za neporočan i svet život.

U svijetu suvremene komunikacije
putem mrežnih stranica
po kojima smo umreženi s drugima
nezaobilazna je i mnogima draga
mogućnost stavljanja poveznica
na zanimljive stranice ili dokumente.
Tako preko naših poveznica
drugima privučemo pozornost
i učinimo dostupnima sadržaje
za koje u protivnom ne bi znali.
Nakon toga je i njima dostatan
tek jednostavni klik mišem
na našoj aktivnoj, vrućoj poveznici
pa da i sami otkriju ponuđenu poruku.

Događaj Kristova uskrsnuća
tako je snažan i ljudima neizreciv
da je neophodno staviti poveznicu
na pobjedu koju je Krist izvojevao,
kako bismo i sami postali dionicima
tog jedinstvenog događaja spasenja.
A između sebe i nas on je ostavio
savršenu poveznicu – Duha ljubavi,
koji svojom vatrom i djelovanjem
utiskuje neizbrisiv trag u duši.
Tako smo s uskrsnućem povezani
putem vruće i aktivne poveznice Duha,
čime postajemo gorljivim svjedocima
jedinstvenog središta radosne vijesti
koji je onda i drugima dostupan i uočljiv.
A ako je događaj uskrsnuća
uočljiv kao dragocjenost našeg života,
onda i mi drugima postajemo spona
sa spasenjskom Božjom snagom
koja se po uskrsnuću uprisutnila u svijetu.
 

Planetarna putanja ili orbita je,
prema istraživanja i zakonima fizike,
put koji nebesko tijelo napravi
pri gibanju oko neke točke u prostoru.
Tako je Kepler prvi dokazao
zakone planetarnog gibanja
otkrivajući da su putanje planeta
u našem sunčevom sustavu eliptične.
No najveću ulogu svemu tome ima
gravitacijska sila ili sila teže
koja planetama ne dopušta
da ispadnu iz zadane orbite,
nego kruže po svojim putanjama.

Poput planetarnih putanja svijeta
postoje i one duhovne putanje.
Cijelom stvorenom svemiru,
pokrenutom Božjom rukom,
Božji život sačinjava težište
oko kojega se skladno okreće.
Svaki odmak od zadane putanje
bio bi koban i tragičan
do mjere da bi izazvao
propast svega stvorenoga.
Zato se svijet kreće poslušno
u savršenoj orbiti Božje ljubavi
dajući se privlačiti Božjom težinom.
Samo postoji jedno sićušno biće
koje se snagom svoje slobode
počesto opire zakonima sile teže
neizmjerne Božje ljubavi.
Zato će prorok Hošea govorit
o narodu koji se sve više udaljavao
što ga je Bog više zvao i brinuo se za nj.
A Božji odgovor na njihov bijeg iz orbite
bila je uvijek veća i snažnija ljubav:
Užima za ljude privlačio sam ih,
konopcima ljubavi.
A ta čvrsta uža i konopci ljubavi
bio je čvrsti zagrlja Uskrsloga
i nepobjediva snaga Duha Svetoga
kojom i nas danas Otac privlači
da ostanom u orbiti njegove ljubavi.

Svaka vrijedna naprava,
pogotovo novija i složenija,
ima redovito i uputstvo za uporabu.
Uputstvom je dostatno opisano
kako se njome ispravno služiti
da bi poslužila svojoj svrsi
i pronašla pravo mjesto
u životu svojih korisnika.
S vrijednim pomagalima
se ne prave rizični pokusi
niti ih pokreće tko ih ne pozna,
jer je opasnost da ih uništi
ili onesposobi za normalan rad.
Zato je prije uporabe neophodno
pročitati priložena uputstva
ili tražiti savjet stručne osobe.

No dok s jedne strane znamo
kako se ispravno služiti stvarima
da si olakšamo zemaljski život,
s druge se ne trudimo naučiti
kako se ‘služiti’ samim životom
ili kako se prema njemu odnositi
da bismo došli do nebeskog cilja.
Najčešće vrlo malo znamo o životu,
a još manje o ispravnom življenju
i o njegovoj neprolaznoj vrijednosti.
Ako smo uz to preuzetni i oholi
da ne čitamo ‘uputstvo za uporabu’
koje napisa čudotvorni Tvorac,
onda nije čudo da uništimo
njegovu neprocjenjivu ljepotu
i opustošimo neizmjernu vrijednost.
Ozbiljan čovjek se ne poigrava
nego ponizno proučava primljene upute
otkrivajući smisao, cilj i način uporabe.
Zato su nam dane Božje zapovijedi
i cijela objava njegove svete riječi
kao upustvo neporočnog života
uz pomoć kojeg se nepogrešivo dolazi
u blaženu vječnost i društvo svetih.

Sadač je jednostavna
naprava za presađivanje
bilja iz rasadnika u zemlju
na kojoj treba dalje rasti
i plodnim rodom roditi.
Zadaća mu je stvoriti
prostora dovoljno duboko
u zemlji kako bi presađena biljka
lakše pustila korijen
i nastavila rasti rodno i plodno.
Kristov križ je Božji sadač
novog stabla života
koje buja snagom uskrsnuća.
Po njemu je uskrsli Krist
duboko usadio u srce zemlje
klicu novog i besmrtnog života,
koji je postao neiskorijenjiv
ma koliko se ljudi trudili
iskorijeniti ga iz zemlje živih.
Po sadaču svetog života,
ucijepljen duboko u zemlju,
onemogućio je spletke
ljudi koji zlobno govorahu:
iskorijenimo stablo dok je još mlado.
Tako je božanski život
utisnut u svaku poru svijeta,
a križ – sadač uskrsnuća
pretvorio se, poput Aronova štapa,
u rascvjetalo stablo života.

Bilo da se radi o vrtnome ili šumskome,

rasadnici su posebne površine tla,

prikladno i stručno uređene i tretirane,

na kojima se uzgajaju sadnice

raznih poljoprivrednih i vrtnih vrsta

stabala i bilja, voća i povrća.

Zato su rasadnici višestruko korisni

jer u njima mlada biljka raste i razvija se

do potrebne veličine i jačine,

nakon čega može i sama rasti

na za nju određenom mjestu

na kojem najbolje služi svojoj svrsi.

Poput rasadnika bilja postoje i drugi,

kao što je onaj majčina krila.

U njemu ljudsko biće raste

dok ne počne samostalno

uzimati hranu i ‘puštati korjenje’,

te donositi plodove života.

No kako nije dostatan biološki,

Bog se potrudio dati mu

i onaj duhovni rasadnik života.

Kristov kalvarijski grob

jedini je rasadnik života

u koji je posijano sjeme uskrsnuća.

Ostaje sada jedino samo

uzeti klicu blaženog preporođenja

iz tog spasenjskog rasadnika

i zasaditi je u vlastito srce

da donese plodove života vječnoga.

Sve na svijetu ima svoju mjeru
i nekom se jedinicom mjeri.
Vremenu je jedinica sekunda,
a duljini i visini metar;
dok je brzini kilometar na sat,
oplošju je metar na kvadrat.
Sila se u njutnima,
snaga u vatima,
napon pak u voltima,
a težina u gramima mjeri.
Kakvoća je zlata u karatu,
a vrijednost mu novac određuje.

Ostao je jedan upit samo:
kojom cijenom procijeniti
Ljubav svetu neizmjernu,
kojom mjerom izmjeriti Život,
kojim metrom premjeriti beskraj.
Ne nađe se među ljudim nitko
da izmjeri snagu Svesilnoga,
da omeđi Boga neizmjernog
i tezuljom težinu mu vagne.
Samo onaj koji siđe s neba,
te uziđe preko križa slavno,
pokaza nam mjeru i mjerilo
koja mjeri ispravno i ravno.
Pa božanskim primjerom i riječju
zapečati krvlju svjedočanstvo:
Ljubavi je veličina križa,
a životu mjera uskrsnuće!

Nutricionist je osoba osposobljena
savjetovati, poučavati i odgajati
o načelima zdrave prehrane
i njezinu utjecaju na ljudsko zdravlje.
Poznavati mu je svojstva namirnica,
kao i posebnosti različitih dobnih skupina,
od djece i mladih do odraslih i starih.
Treba znati izraditi plan prehrane
određenih skupina: od zdravih do bolesnih,
od športaša do prekomjerno pretilih.
Nutricionist neće prestati isticati
važnost domaće zdrave hrane
pune vitamina i hranjivih sastojaka,
a naglašavati opasnost od one
prskane različitim kemikalijama
koja je izgubila izvorni okus i miris.

Ono što ljudi mukotrpno traže
i s velikim naporom ostvaruju,
to je Bog kao vrhunski nutricionist
stavio u samu narav života.
Kao što je majčino mlijeko učinio
univerzalnom hranom novorođenčetu,
tako je svoju ljubav učinio
najhranjivijim sastojkom života.
Dao nam je život svojom krvlju,
hranio nas je mlijekom svoje riječi,
a potom i svetim kruhom
natopljenim u neizmjernoj ljubavi.
Njegova ljubav u euharistiji
istinska je i najzdravija hrana
za mlade i stare, djecu i odrasle.
Po njoj zdravi učvršćuju zdravlje,
a bolesni primaju snagu i vitalnost.
Ona je najizvorniji Očev proizvod
u kojem ne samo da nema zaraze,
nego jedina njegovoj djeci daruje
cjeloviti i ne prolazni život.

Privlačila je mnogo pozornosti
pojava pomrčine sunca.
O njoj se pisalo i govorilo,
tumačilo djeci i odraslima,
upozoravalo na opasnosti
i poticalo razna istraživanja,
znanstvena tumačenja
i opsege fenomena po kojem
Mjesec zakloni Sunce Zemlji.
Ali dok propitujemo prirodnu,
a da ne primjećujemo i ne priznamo,
svjesno stvaramo pojavu
duhovne pomrčine Sunca.
Božji Sin je zasjao čovječanstvu
kao Mlado Sunce s visine,
no čovjek obzorja svoje duše
rado i olako prekrije grijesima.
Tako ne dopušta da mu se u život
probije zraka Božjeg svjetla
koje se pojavljuje za njega
da mu obasja zemaljske pute
i osvijetli obzorja prema vječnosti.
Osim toga, živeći grješno,
jedni drugima zaklanjamo Sunce
umjesto da budemo zrcalo
koje drugima prenosi njegov sjaj.
I kad je to Sunce zasjalo u punini,
pojavivši se kao čovjek na zemlji,
izopačeni ljudi nisu imali mira
dok ga nisu uklonili iz zemlje živih.
Ubijajući ga na drvetu križa
i zastirući ga grobnom pločom
proizveli su najveću pomrčinu
ikada zapamćenu na zemlji.
Pomrčina je, srećom, prolazna,
a Sunce ostaje kao nada ljudima
dajući im svjetlo i grijući zemlju
do onog susreta u Gradu Božjemu
u kojem je zaklani Jaganjac svjetiljka.

Da bi se ponizilo nečasne osobe,
te ih izvrglo zasluženom ruglu i sramoti,
javno se prokazivalo njihovo postupanje.
A jedan od okrutnijih načina je bio
vezati ih ili objesiti na stup srama
pokazujući ih zloćudnima i nepoželjnima.
U tom slučaju kažnjenik je bio izložen
kritici i kazni nemilosrdne javnosti.
Nerijetko su ga nazočni i prolaznici
gađali kamenjem i drugim predmetima,
ovisno o vrsti i težini prijestupa.

Istoj sudbini je bio izložen Isus –
svet i nevin optužen kao zločinac
i obješen za opomenu na stup križa.
Kad su ga lažni pravednici i moćnici,
hoteći silom Boga ukloniti iz društva,
osudili kao nepoćudnog i nećudorednog,
on je ovaj stup sramote i poniženja
pretvorio u stup slave i uzdignuća.
Po njemu je svojom žrtvom skinuo
sramotu grijeha s ljudskoga roda
i odriješio ga od svih spona
za istinsku slobodu djece Božje.