|
Kao ispunjeno čarolijom,
nakon ljetnog pljuska, zazrcalilo se nebesko plavetnilo u alpskom jezeru savršenim preslikom u vodi. U isto vrijeme, lokva koja se stvorila pokraj puta, uzaludno je ulagala napore da i sama bude posrednica nebeskog odraza u raskoši mnoštva boja. Jer sve što se u njezinoj vodi zrcalilo, bilo je kao blatom uprljano, nimalo slično nebu koje se prema njoj naginjalo. Čudeći se takvoj „nepravdi“ neba, zanemarila je uočiti kako je neophodna stanovita dubina da bi se slika nebamogla vjerno odraziti na zemlji. |