Božić – rođenje Gospodinovo
Upravo smo čuli Prolog Ivanova Evanđelja, napisan tako uzvišeno da ga mi slabi i grješni ljudi nismo dostojni niti čitati, a kamoli tumačiti. No utjelovljeni Bog, čije rođenje u ljudskom obličju danas slavimo, snaži nas iznutra i poziva upraviti nekoliko riječi o velikom otajstvu njegova utjelovljenja i rođenja, opisanom tako biranim riječima. Rođenje Isusovo u Betlehemu sveti Ivan je razmatrao polazeći od Gospodinova božanstva, koje je nezaobilazno premda nevidljivo u betlehemskom događaju. Zato sveti Ivan i govori o Riječi koja bijaše u Boga i Riječi koja bijaše Bog, a koja se utjelovila postavši tijelom. Tu istu Božju Riječ nazvao je Životom po kojemu živi sve što postoji, kao i Svjetlom koje prosvjetljuje sve ljude.
Doista, sveti Ivan nije nasumce uzeo riječi kojima je opisao otajstvo Kristova dolaska među nas ljude, već ih je pomno birao. Pišući o Riječi Božjoj i Božjem Životu koji je došao na zemlju za nas ljude, istaknuo je najvažnije stvarnosti postojanja. Razmatrajući o Bogu koji se rodio kao čovjek, ukazuje koliko je važno za nas živjeti istinskim ljudskim životom, a to je onaj utemeljen u Bogu. Dok svjedoči o Božjem Životu koji se rodio na zemlji kao čovjek, naglašava kako se rodio za nas ljude želeći nas neupućene u Božji život naučiti živjeti po Božju. Doista, rodio se ne zemlji kako bi nas uči ići k nebu, a postavši Sinom Čovječjim rođenim od Djevice Marija, otkriva nam otajstveni put na kojem ćemo mi postati djeca Božja.
Danas ovdje pred onim koji je Život, ne budimo preuzetni misleći kako bez Boga možemo otkriti što je život. Nastojmo ne prečuti poruku života koju nam nosi njegovo sveto rođenje, već je upijmo na radost sebi i svima kojima želimo istinski život. Jer Božji Život se i utjelovio zato što mi ljudi bez njega ne znamo živjeti. Na žalost navikli smo životom zvati mnogo toga što život nije, pa čak i mi kršćani nismo potpuno uvjereni da bez Boga nema života, te da bez njega ne možemo govoriti o pravom životu. A toliko je veliko naše ljudsko proturječje da često životom zovemo i one stvarnosti koje nas vode u smrt, a svjetlom života sadržaje koje nas vuku u tamu. Kao što nazivamo i svojim ljudskim pravom oglušiti se na Božju riječ i njega izgurati iz svoga života.
Nije stoga bez razloga zapisao sveti Ivan: K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A ovi njegovi koji ga ne primiše nisu to samo oni od nekada, iz vremena njegova rođenja, poput Heroda i i drugih njegovih protivnika koji ga odbaciše i prognaše. Naprotiv, kad govori o takvima koji ga ne primiše, sveti Ivan misli i na naš naraštaj, jer je i danas mnogo onih koji ne prepoznaju Božji oblik života, te time odbacuju sam Život. Doista, svaki onaj tko Boga stavlja u drugi plan u svome životu, bježeći od izravnog zajedništva s njime, ne prima Boga koji dolazi biti njegov Život. I bez obzira što Bog sve ljude smatra svojima, te zato i dolazi svima nenametljivo u prevelikoj svojoj ljubavi i u posvemašnjoj poniznosti, mnogi zlorabe njegovu dobrotu, pa čak i mogućnost da ga ne prime otkazujući mu gostoprimstvo. Otac dolazi među nas šaljući svoga Sina, te se ne može ne žalostiti kad vidi kako njegova ljudska stvorenja koja je htio uzeti za svoju ljubljenu djecu obdarujući ih božanskim životom odbijaju njegov neizmjerni dar.
No ovo nije trenutak kad bismo sebi smjeli dopustiti izgubiti život iz ruku. Ili bolje rečeno izgubiti Život iz ruku, da nam procuri kao pijesak kroz prste, a Otac nam ga stavio na dohvat ruke. Štoviše stavio nam ga u ruke i želi da ga mi prigrlimo u ovome svijetu na način kao što ga on grli u vječnosti. Držimo ga stoga čvrsto i snažno, nježno i odvažno. Ne dajmo da nam tek tako prođe kroz ruke, jer ako njega ispustimo iz ruke, izgubit ćemo sami sebe i svoj život. Jer Krist je Život, Život našega života. Ako u sjaju njegova svjetla ne sagledavamo svoj život, sigurno smo u dubokom mraku. Ako ne otkrijemo da po njemu primamo besmrtni život, onda živimo tek kao mrtvaci.
Ne zovimo stoga životom ono što život nije, to jest ne umišljamo si kako život može biti ono što Bog nije. Nama je ići onkraj pojavnosti ovoga svijeta kao što su bogatstvo i blještavilo, novac i zdravlje, ljepota i znanje. Nama je ući u trag pravome Životu koji se utjelovio i u poniznosti došao među nas kako bi nam dao moć da budemo djeca Božja. Odvažimo se i otkrijmo s njime da je naš život ono što smo u sebi kao ljudi, obdareni milošću i istinom, a ne pojavnosti ovoga svijeta koje prije ili poslije prolaze i nestaju. Pogledajmo danas istini u oči. Bolje rečeno, pogledajmo Istini u oči gledajući Betlehemsko Dijete, te potom pogledajmo istini svoga života u oči. Shvatimo koliko je svet i uzvišen naš život u sebi od trenutka kad ga Bog pohodi. Ne odustajmo nikada od njegove neprolazne ljepote i neponovljive snage koja nam se daje kad primamo Spasitelja. Skrbimo, stoga, o životu, ali onom stvarnom, onom koji izravno dolazi od Riječi u kojoj je Život. Vodimo brigu o životu primajući Život, primajući Riječ Života. Preporodimo se Životom koji se za nas rađa i već sada živimo kao djeca Božja, djeca novoga života, kadra izgrađivati novo čovječanstvo utemeljeno u darovanoj vječnoj Riječi i neprolaznom Životu.