1. došašća – A
Započinjemo danas novu liturgijsku godinu, što od nas zahtijeva novi žar i svijest odgovornosti pred Gospodinom, polazeći od ozbiljnosti koju pridajemo njegovoj poruci. A poruka današnjega Evanđelja uvodi nas u razumijevanje ozbiljnosti života i potrebu da ga otvorimo Božjim spasenjskim mogućnostima i zahvatu. Takvu ozbiljnost ljudi pokazuju spremnošću duha do koje dolaze potrebnom duhovnom pripravom na koju nas potiče Gospodin svojim riječima u današnjem odlomku. Što je veća ozbiljnost pred Božjom riječju, to je veća zbiljnost života, jer nam Božja riječ pomaže da dođemo do temeljitih i čvrstih životnih stavova koji su preduvjet vječnoga spasenja.
Doista, iz onoga što se može zaključiti iz riječi Božje, mi ljudi bismo svoju ozbiljnost trebali živjeti na dva kolosijeka: živeći na zemlji trebali bismo biti usmjereni prema nebeskim vrijednostima. No, na žalost, to se inače ne događa. Naprotiv, ljudi žive jednostrano – samo na jednom kolosijeku posvećeni isključivo svojim svakodnevnim zemaljskim brigama i obvezama. No izvan toga ne pokazuju preveliko zanimanje za skrb oko duhovnoga života. Potreba da skrbe o duši i spasenju ljudima nije postala dio svakodnevnice ni dio redovitog načina življenja, već se iz naraštaja u naraštaj iznova zavaravaju sigurnošću ili sigurnostima koje pruža svijet. U odnosu na duhovnu stvarnost ljudi žive sasvim bezbrižno, kao da će milost sama od sebe pasti s neba. Uronjeni u zemaljsko na krivi način, ne znaju u njemu istinski razabrati i uočiti Božju prisutnost, a još manje pohraniti je u dubinu bića. zato Isus veli u Evanđelju: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisi ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.
No kao što je Noa bio spašen Božjim zahvatom, tako Isus veli da će biti spašeni i drugi koji će u srcu njegovati vjeru i držati se puta Božjega, premda će i oni živjeti u istim okolnostima kao i drugi ljudi: Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Iz toga shvaćamo kako pravo mjesto razlikovanja nije izvanjska pojavnost, već stav srca u kojem se prima Boga i u kojem se Bog očituje. Jer oni koji vjeruju i žive prema Božjim odredbama, ne žive nekim drugim životom ili na nekom drugom mjestu. Svi žive u istovjetnim okolnostima života i one su nam darovane kao prigoda i mjesto spasenja. Ne postoji jedan svijet za bezakonike, a jedan za pravednike, već je isti svijet i svima su dani isti uvjeti zemaljskoga života kako bi u njima živjeli svoju vjernost Bogu. Svi smo pozvani i svima je moguće staviti Boga na prvo mjesto u životu živeći sukladno njegovim odredbama i riječi, premda to svi ne činimo. Na žalost mi ljudi sporo učimo i svaki naraštaj čini iste greške. Živimo bezbrižno, uljuljani u zemaljski život, s hrpom izgovora i opravdanja, umjesto da podignemo glave k nebu, počnemo razmatrati riječi koje dolaze od Boga i posvetimo se bitnim stvarima. Upravo zato je ključna poruka današnjeg Evanđelja pripravnost: Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Danas se pak ljudi na mnogo toga pripravljaju, ali najčešće nisu pripravni za bitne stvari života. Cijeli život se za nešto pripremaju, ali nisu pripravi biti ljudi koji vode brigu oko svoje ljudskosti i oko života vječnoga. Zaboravljaju da Bog ne dolazi kao senzacija, već kao najredovitijia stvarnost života, kao što nam tiho i neprimjetno dolazi i sam život, pa i smrt. Zato on treba biti dio naše svakodnevnice, a ne samo iznimnih trenutaka života. Zato je Isus nagovijestio da će se za mnoge njegov drugi dolazak biti kao da se nije ništa dogodilo. Žive i živjet će kao da on nije došao i kao da neće doći drugi put podvrći sve ljude svome sudu. Mnogi se ponašaju tako bezbrižno i posvećeno svakodnevnici, uživajući u jelu i piću, njegujući kućne ljubimce više nego vlastite duše, kao da Krist nije objavio otajstvo života. Mnogi žive svoj ljudski život kao zemljani i prizemljeni ljudi uvjereni kako je to njihovo pravo, ali i najveći domet iznad kojega se ne trebaju niti truditi. Tako ljudi zaboravljaju da život dolazi kao potpuno besplatni Božji dar, ali ne i njegovo duhovno obilje. Ne vode računa da smrt dolazi neumoljivo bez poziva, dok Bog ne ulazi u ničiji život nasilno.
Stoga nam je danas na prvu nedjelju došašća svima upravljen ovaj poziv na pripravnost. Dok započinjemo pripravu za blagdan Gospodinova rođenja i dolaska među nas ljude, uozbiljimo se i ozbiljno pripravljajmo za izvanredni dar Božje milosti. Ne tražimo izlike ni isprike za duhovnu lijenost, već se trgnimo i čistimo srce kako bismo srcem mogli u svakodnevnici osjetiti Božju prisutnost, kako nas dolazak Sina Čovječjega ne bi zatekao nespremnima, već nas ispunio neizmjernom radošću kad otkrijemo da smo baš njega žudili i iščekivali svim srcem.