Krist Kralj
Slaveći danas svetkovinu Krista Kralja svega svijeta i nesvjesno dušu uzdižemo prema Kristovoj nebeskoj slavi. Razmatramo njegovu uzvišenost i sveopću vlast, a na neki način i željno iščekujemo njegov pojavak koji će nam svima donijeti utjehu i pravednu naknadu za sve nepravde i nevolje pretrpljene od ljudi za zemaljskoga života. I kao što naši osjećaje vjere uvijek povezuju buduće nebesko stanje sa sadašnjim zemaljskim, na istovjetan način razmišljamo i u misnim čitanjima koja svjedoče o upućenosti ovoga života na onaj, i obrnuto. Između ova dva stanja postoji kontinuitet, jednako kao što postoji suodnos između Gospodinova utjelovljenog života i njegove vječne slave. Kao što je bio ponizan u tijelu, tako će biti uzvišen u svojoj slavi, jer je slava plod njegove poniznosti i vjernosti koju je pokazao na zemlji vršeći Očevu volju.
U tom duhu i evanđeoski odlomak koji razmatramo govori o vječnome razlučivanju koje je povjereno Kristovoj vlasti, ali s time da on sam sebe naziva Sinom Čovječjim koji ima doći u slavi. To znači da će doći suditi sve ljude kao ne samo kao Božji Sin i druga božanska osoba, već kao utjelovljeni Bog, pri čemu će njegova ljudskost biti vrlo važan kriterij razlučivanja. Doista, njemu povjerena vlast razlučivanja ljudi na spašene i osuđene u uskoj vezi je s njegovim zemaljskim životom. On najavljuje da će doći u svojoj slavi, te da će biti sudac koji razlučuje ovce od jaraca, to jest dobre od zlih. To znači da će se njegova ljudskost pojaviti u punini božanske slave i svi će ljudi biti podvrgnuti njegovoj vlasti koju će on kao kralj i sudac na koncu povijesti i primijeniti. Jer njemu je Otac povjerio da u posljednji dan izvrši konačno razlučivanje o kojemu će ovisiti nagrada ili kazna. Dobri će primiti nagradu, a zli će dobiti kaznu.
No njegovo razlučivanje neće biti bez temelja, već će se temeljiti na njegovoj povijesnoj objavi i našem ponašanju. On kao utjelovljeni Bog u povijesti je otkrio puninu života ljudima, te ih je poučio ispravnome putu ponašanja kojim je i sam hodio. Štoviše, kao Bogočovjek postao je naš put na kojem se sa svom jasnoćom vidi koji je ispravan način ponašanja i kako se izgrađuje ispravna savjest pred Bogom. Od togo trenutka kada nam je prenio sav spasenjski nauk, on postaje Božji ovjerovljenik i za njegov sud na kojem će imati potpuno pravo biti sudac svih, jer je prije toga na zemlji svima iskazao milosrđe i ljubav poučivši ih putu života. Osim toga, da bi nas motivirao za život intenzivnije ljubavi, sebe je utisnuo u ljude, ističući da je on u onim najpotrebnijima, te svakom čovjeku daje dodatni poticaj za ljubav i odgovornost prema braći. I to će biti dodatni kriterij za koji nitko neće moći reći da ga nije znao, jer nam ga je Gospodin objavio u svome tijelu kao sluga patnik čiji je lik utisnut u svakoga patnika i potrebnika.
Iz ovoga jasno razaznajemo koliko je važno vjerno živjeti u svojoj svakodnevnici istinske vječne vrijednost, kako nas je poučio on, kralj naše svakodnevnice. Ako iz dana u dan živimo vjerno njemu slijedeći primjer koji nam je ostavio, ne moramo se bojati onoga danas suda. Jednako kao što nije dovoljno upravljati pogled prema sudnjemu danu, a ne živjeti iz dana u dan, ovdje gdje jesmo, svoj život sukladno njegovu primjeru i njegovoj riječi. Onaj tko je vjeran njemu, ne čini svoja djela radi ikakve računice, već ih čini jer je sada Bogom iznutra nadahnut, to jest jer ima unutarnji poticaj sada ljubiti Boga i svoga bližnjega. Zato se već sada u svakodnevnici treba njemu suobličiti u služenju, pa se ne trebamo brinuti kako ćemo doći do vječne slave i kako ćemo doći do njegova svetoga prijestolja s kojega ćemo čuti riječi: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“ Kako vidimo, onaj tko izabire njega za kralja svoje svakodnevnice dolazi do njegova prijestolja i prima i sam kraljevsko priznanje i slavu, jednako kao što je proslavljane i njegova ljudskost u kojoj je bio među nama ljudima u povijesti.
Upravo on nam daje sigurnost da znamo za sva svoja djela jesu li u Bogu učinjena za dobro braće ljudi. I ako u svakodnevnici činimo takva djela, ne moramo biti u neizvjesnosti i strahovati za vječnu budućnost i spasenje, jer će on na koncu vremena samo proglasiti ono što smo činili i izreći će presudu na temelju naših zemaljskih djela. Ako smo za zemaljskoga života slušali nauk koji nam je on objavio u vremenu, zavrijedit ćemo vječnost. Ako smo za zemaljskoga života služili braći ljudima, dobit ćemo božansku nagradu u nebesima. Ako smo trenutke svoje svakodnevnice posvećivali revnim životom, on će našu ljudskost nagraditi svojom puninom. Ako smo za ovoga života hodili ispravnim putem, neupitno je da ćemo doći do vječnoga blaženstva kao konačnog cilja, jer su ova dva svijeta povezana istom niti Božje ljubavi. Trudimo se stoga živjeti u svakodnevnici onako kako nas je poučio on – utjelovljeni Bog, jer što živimo u svakodnevnici, to će nas zapasti u vječnosti. Ako budemo ovdje živjeli poput njega, ondje će nam on u svojoj kraljevskoj moći i slavi biti vječna nagrada. Amen