Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa
Život današnjega čovjeka, pa tako i obiteljski život, danas je prvenstveno pragmatičan. Pred pritiskom suvremenog načina života sveo se na funkcioniranje u zemaljskim stvarima i međusobnim odnosima, premda nitko nije ušao u brak ni zasnovao obitelj radi funkcioniranja, već radi međusobnog zajedništva i neprekidnoga darivanja. No umjesto darivanja mnogi završe na funkcioniranju, te su onda i sretni da ne dođe do potpunog raspada. U tim okolnostima smatraju da je bolje i funkcionirati, nego se razići. Počesto to čine radi djece, barem dok njih pridignu i osposobe za život. Premda zaboravljaju da su ih pridigli i osposobili za život onda kad su ih osposobili za ljubav, darivanje i obiteljsko zajedništvo. Ali ako se to ne potvrdi primjerom, svaka riječ je nedostatna. No tamo gdje se živi stvarno obiteljsko zajedništvo, svaka riječ je suvišna, jer primjer privlači i odgaja.
No poradi navedenih poteškoća obiteljskoga života, a i mnogih drugih, valja istaknuti također da se danas sve češće i sve više pribjegava čuvanju izvanjske pojavnosti, to jest nečemu što se može nazvati formalizmom. Bračni drugovi u mnogim obiteljima su ostali bez unutarnjih osobnih i duhovnih sadržaja, te jedno drugome više ništa ne daju, ali ostaju zajedno da sačuvaju pojavnost pred ljudima. Trude se ne pokazati drugima da postoje problemi, pa se onda naizvana pretvaraju ili maskiraju stvarno stanje, te pokazuju samo uglađenu masku, dok je stvarnost drukčija i bolnija. Umjesto da se u obitelji živi onaj stvarni život darivanja i zajedništva, molitve i žrtve, samoprijegora i predanja, u mnogim situacijama taj život nije drugo doli okamina koja ima izvanjsku ljušturu, ali ne i unutarnji živi, životni i životvorni sadržaj. A zašto je to tako, malo tko zna i želi znati, malo tko prihvaća i želi prihvatiti. No u biti, uzrok svemu tome je pomanjkanje vjere u Boga s kojim je trebalo započeti i potom postojano graditi obitelj. Kao posljedica toga je, na žalost, da su danas u obiteljima ‘bračni drugovi’ televizor i hladnjak, nego osobe koju su sklopile neraskidivi sveti bračni savez.
Zbog svega toga možemo razumjeti zašto je sam Bog htio doći i roditi se u ljudskoj obitelji. Jer ako je mogao od kamenja podizati djecu Abrahamovu, a nije htio, jednako tako je i sam mogao doći na mnoštvo načina među ljude, ali je izabrao kao povlašteni način dolazak u obitelj. Sam Bog izabire Presvetu Djevicu i njezina zaručnika Josipa da budu primjer obiteljskoga života čija se kvaliteta mjeri iskrenim odnosom prema Bogu. Kao što su se njih dvoje ravnali prema Bogu, te su vlastite živote i međusobno darivanje prihvaćali kroz vjeru u Boga, tako postaju model svakoj kršćanskoj obitelji da svoje postojanje gradi na vjeri u Gospodina. On je autor i začetnik obitelji, te može najbolje poučiti ljude kako živjeti iz dana u dan vlastitu darovanost jedno drugome. Gospodin vrlo dobro zna da jedno drugome mogu biti dar samo ako Bogu pripadaju i ako pred Bogom traže milost da se ostvare i da do kraja jedno drugome budu blagoslov. Iz primjera Marije i Josipa se iščitava da oni žive okrenuti na Boga, te da svoj odnos žive oslonjeni na njega. Njima obiteljski život nije bila formalnost, već ljubav oblikovana Božjom ljubavlju. I nisu se nikada zadovoljili samo izvanjskim, formalnim funkcioniranjem, već su srcem i dušom jedno drugom pripadali u Gospodinu, poradi Gospodina i za Gospodina. I dok su mnogi izvana ljudskim okom mogli uočavati samo onaj formalni vid njihova odnosa, oni su se ljubili intenzivno i iskreno u Gospodinu do mjere da su se oboje potpuno posvetili njemu i njegovu božanskom planu. Ali zbog toga njihova ljubav nije bila manja, već je bila snažnija jer je bila prožeta iskrenom i dubokom vjerom u Boga i čistom ljubavlju Božjom. Oni su svoju obiteljsku stvarnost živjeli ne prividnu, već intenzivno, dubinski, s osjećajem i zadovoljstvom, iz dana u dan sve savršenije i savršenije, sve bogatije i milosnije. Zato je Evanđelist mogao i zapisati da su oni ispunjavali sve što je Gospodin propisao u svome Zakonu, ali isto tako da je ‘Isus rastao, jačao i napunjao se mudrosti i milost je Božja bila na njemu’. Njegov napredak je bio i preslika i odraz njihovih obiteljskih odnosa i stanja u obitelji, tako da se i tu pokazuje da su oni sačinjavali obitelj vjere i ljubavi Božje u kojoj je bila prisutna svaka milost Božja i njegovo sveto obilje.
Zato danas svim našim obiteljima treba zagovor i zaštite Svete obitelji da se po njihovu primjeru sve naše obitelji vrate svome iskonu, a to je vjera u Boga. Samo iskrenim odnosom s Bogom moguće je živjeti blagoslovljeno vrijeme u obitelji, ali isto tako ozdraviti zakržljale, nezdrave i narušene odnose, jer nikada nije kasno s Bogom započeti iznova živjeti novim životom. Potom, a to je stvarni cilj, Sin Božji se nastanjuje u svakoj obitelji i osposobljava svaku obitelj za novi rast, za jačanje, za ispunjenje obiteljskog prostora i odnosa mudrošću i milošću. Jednom kada se osjeti snagu njegove prisutnosti u obitelji, onda obiteljskom zajedništvu i ljubavi nema kraja, čemu je primjer i Sveta obitelj u kojoj je Isus bio istinska Mudrost Očeva i izvor svake milosti. neka se i danas uprisutni u srcima svih bračnih drugova i neka on bude srce svake obitelji, da ih ispuni svojim blagoslovom i milošću, za ovoga života i sve do vječnosti.