Sveta Bogorodica Marija
U svim vremenima bilo je među ljudima poremećaja, pa i onih psihičke naravi koji se tiču identiteta i osobnosti. A nepotrebno je dokazivati koliko je važno biti svjestan sebe i znati vrlo jasno i sigurno tko si. Jer iz spoznaje o tome tko sam, jasno izvire i svijest o poslanju koje mi je povjereno u svijetu, to jest koje sam otkrijem, prihvatim i živim. Osobe koje pak ne znaju tko su, koje se nisu otkrile u snazi svoga identiteta i osobnosti, teško pronalaze put svoga poslanja. A osobe koje ne znaju tko su imaju veliki poremećaj čime se onda bavi psihijatrijska znanost.
Duhovni poremećaj identiteta
Trebalo bi, međutim, imati u vidu da problem identiteta postoji i na duhovnoj razini i onda kada ga nema na razini psihičke bolesti. Postoji poremećaj identiteta koji uzrokuje grijeh, a nazivamo ga duhovnim poremećajem, premda on može utjecati i na psihička i tjelesna stanja čovjeka. Grijeh koji utječe na milosno stanje čovjeka i na njegov odnos prema Bogu, doista u čovjeku zamrači osjećaj za svijest i osobni identitet. A najveći izvor svijest i identiteta je neposredno i čvrsto zajedništvo s Gospodinom. Kada se naruši zajedništvo s Gospodinom, tada čovjek gubi i svijest o vlastitom poslanju u svijetu. A tko nema prave svijesti o sebi, vrlo je nesiguran u sebe i laka pada pod društveni utjecaj, te još lakše stječe krive navike i upušta se u loše ponašanje.
Takve duhovne poremećaje iščitavamo danas posebno s obzirom na ulogu očeva i majki. Teško muškarci i žene našega vremena prihvaćaju da im iz duhovnog identiteta pred Bogom proistječe duhovno poslanje roditeljstva, očinstva i majčinstva. Stavljajući u središte pozornosti žene, jer je ovaj članak posvećen Presvetoj Djevici, uočavamo tako da je danas sve manje žena koje imaju svijest da im je majčinstvo prvotni poziv. Kao da ga doživljavaju nečim usputnim. Pogotovo što ga mjere po mjeri svojih uvida i stavova, a ne stječu svijest o majčinstvu polazeći od uvida i istina koje nam o nama i našem poslanju objavljuje Gospodin. Mnoge žene se osjećaju prije svega sputane majčinstvom, a ne ostvarene, pa ga onda mnoge i odbacuju, a mnoge ga prihvaćaju samo unutar ograničenih i društvom zadanih okvira, a ne u duhu vizije koja dolazi odozgor. Kao da se boje da će im netko nešto ukrasti ako se posvete rađanju djece i majčinstvu, te stoga u rađanju i majčinstvu vide opasnost, umjesto da otkriju blagoslov. Time samo pokazuju da nisu razumjele smisao autentičnog poslanja pred Gospodinom, a time i nedostatak svijesti o sebi.
Marijina svijest o poslanju
Presveta Djevica, naprotiv, jer je, kao osoba bez ikakvoga grijeha, bila potpuno svjesna sebe pred Bogom, znala je jasno i svoje poslanje, a to je bilo majčinstvo. Točnije bogomajčinstvo. Ona je bila svjesna da je majčinstvo ne može sputati, jer grijeh sputava ljude. Pa je zato uvijek nastojala oko veće vjernosti Gospodinu, prianjajući uz njega dušom i tijelom, a sve drugo je prihvaćala iz njegove ruke kao milost. Zato je njoj i poslanje majčinstva koje prihvaća dar i milost, a ne ugroza i teret. Tako ona dolazi do vrhunca poslanja koje može imati, a to je da bude Majkom Božjemu Sinu. Otkrila je veliku čast koju joj je Bog iskazao da ona kao istinsko dijete Božje, postane bogomajkom. No osim što je to vrhunac poslanja, to je ujedno vrhunac povjerenja i časti koju Bog može iskazati ljudskome biću. Jer time svemoguću Bog pokazuje koliko ljubi čovjeka i koje mu sve povjerenje daje, a opet s druge strane, to je čast koju je Marija svojim svetim i zauzetim životom opravdala.