Uznesenje Blažene Djevice Marije
Vrijeme je ovo u kojem čovjek drži do sebe. Bavi se samim sobom i vrti oko sebe. Vrijeme je u kojem je sve sebi podredio i najvažniji je samome sebi. A jedan od vidova u kojem se želi pokazati je izvanjska ljepota, to jest ona tjelesna pojavnost kojom se želi svidjeti drugima. Kada osjeti da je ta pojavnost narušena ili ugrožena, tada čovjeku postaje nelagodno pojavljivati se pred drugima i pred njihovim licem u takvom izdanju, pa smišljaju kako popraviti dojam i što učiniti kako bi stavili u red vlastitu pojavnost. Ako su na biću oštećenja veća i trebaju znatniji zahvati, tada se ljudi služe ne samo običnom estetskom doradom, nego i plastičnom kirurgijom koja ispravlja uočene nedostatke. Nedostaci pak mogu biti dvostruki: bilo da je riječ o nedostatcima od rođenja, bilo da je riječ o onima koji su nastali nekom nezgodom koja je dovela do oštećenja tkiva ili nekog organa.
Ista logika vrijedi i na duhovnoj razini, pri čemu je grijeh ono što nagrđuje ljudski izgled i oštećuje duhovno tkivo bića. S jedne strane, tu je istočni grijeh kao urođena nepravilnost ljudskog bića, koja ga nagrđuje i koju treba ispraviti kod svakog čovjeka. Osim toga, postoje i osobni grijesi koje svatko čini, a koji dodatno oštećuju jedan njegov dio ili neki od organa, ovisno o težini grijeha. Zato je svakom čovjeku potreban duhovni zahvat kako bi se ispravili ti nedostaci ili otklonila šteta nastala na biću nakon grijeha. Svakome je potrebna, u određenoj mjeri, plastična operacija kojom će ispraviti svoje duhovne nedostatke kako bi se mogao pojaviti pred licem Božjim i biti u zajedništvu s njime cijelu vječnost. Zbog toga je Bog poslao svoga Sina na svijet da on izvede potrebni zahvat na ljudskoj naravi i na svakom čovjeku koji želi spasenje i vječni život, te da ga učini dostojnim tog života.
No djelo našega Gospodina ostvarilo se najprije na Mariji, koja je, zahvaljujući svojim zaslugama što ga je nosila u svojoj utrobi i rodila na svijet, bila oslobođena svih onečišćenja i oštećenja grijeha. Ona je bila potpuno lijepa od samog rođenja, a svoju iskonsku ljepotu sačuvala je i do prijelaza u nebesku slavu, tako da je zaslužila tijelom i dušom ući u tu slavu i ostvariti sve želje, potrebe, ideale i nastojanja ljudskoga roda. Ona je žena odjevena suncem, kojoj je mjesec pod nogama, žena koja prebiva u hramu Božjemu na nebu, kojoj Zmaj pakleni ne može u ničemu nauditi jer je ona uvijek bila zaštićena snagom živoga Boga.
I dok danas častimo njezino sveto uznesenje na nebo, njezin slavni prijelaz, za koji nije trebalo nikakvog zahvata, jer je ona odsijevala puninom milosti i Božjeg blagoslova, budući da je u utrobi nosila njegov Blagoslov za čovječanstvo, usmjeravamo se prema samima sebi, jer je njezin prijelaz u nebesku slavu bio naša prethodnica. Ona je prva za svojim Sinom ušla u slavu koju je Krist kao prvorođenac i prvina obećao svima onima koji u njega vjeruju i žive u zajedništvu s njime. Ona je bila blažena jer je povjerovala i blažena jer je do kraja ostvarila pravo zajedništvo od kojeg nije moglo biti većega. Zato nam prethodi svojim darom, to jest darom po kojem je primila milost Božju da živi u potpunoj vjernosti na zemlji i ostvari cjelovitu slavu u nebesima. Neka ona danas bude naša zagovornica, jer nama svima treba dobar kirurški zahvat i dobra duhovna ‘plastična operacija’ da ispravimo svoj nagrđeni izgled i učinimo svoja lica dostojnima stati pred Boga živoga i ući u vječnost poput Marije. Molimo stoga da nam posreduje taj dar i da nam pomogne svojim životom imati ispravno iskustvo Božje prisutnosti. Molimo da nam, kao djeci, pomogne da izliječimo sve rane i ispravimo sve nepravilnosti nastale na našem biću zbog grijeha koje činimo i zbog zlih mana i sklonosti kojima smo podložni.
Neka nas stoga ova svetkovina nadahne da, poput Marije, brižno pazimo na svoj duhovni izgled te da nastojimo što prije ispraviti svaku nepravilnost na našem biću, svaku krivu izraslinu ili da zacijelimo svako oštećenje koje napravimo sami sebi ili dopustimo da nas drugi unakaze i izobliče nam onaj autentični izgled po kojem smo trebali sličiti samom Sinu Božjemu. Častimo zdušno Presvetu Djevicu uznesenu na nebo, jer nam ona pokazuje kako trebamo živjeti da bismo mogli stati s čista i časna lica pred lice Božje te u njemu pronaći izvor od kojeg je naše lice modelirano i kojem trebamo sličiti. Trudimo se živjeti prema njezinoj ljepoti kako bismo, poput nje, i sami zasjali u ljepoti svoga bića u nebeskom hramu kada dođemo pred lice svoga Gospodina.