30. nedjelja kroz godinu – A
U današnjem evanđeoskom odlomku čitali smo o upitu jednog farizeja zakonoznanca koji je našao za shodno iskušati Isusa. Taj je upit glasio: „Koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ Isus je prešao preko njegove bezočnosti i odgovorio na taj upit tako da ih je sve ostavio bez riječi: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ A bezočnost je bila u tome što se dotični služio vrlo važnim istinama ne da od njih živi i njima se hrani, nego da njima iskušava svoga sugovornika. Da je uopće razmišljao o važnosti toga pitanja, nikada ga ne bi postavio s ciljem da iskušava, nego da bolje upozna istine i da ih produbi. Time je samo pokazao da mu spomenuto pitanje nije bilo životno važno, nego tek toliko da njime može druge zbunjivati i iskušavati. Samo su izopačeni umovi mogli postavljati takva pitanja, a da sami nisu držali do ljubavi prema Bogu i čovjeku.
No Božanski Učitelj daje jedan jedini i pravi odgovor koji smo čuli, čime je svojim sugovornicima htio posvijestiti činjenicu da se o tako važnim stvarima ne može govoriti na tako prizemljen i površan način. Jer najvažnija zapovijed nije samo formalnost, nego je i bitna za život. To je preporuka i odredba kako živjeti i kako se ponašati. Ona daje okvir životnih stavova i vrijednosti, pa nije svejedno što ćemo sebi staviti za najvažniju istinu života, koja postaje imperativ koji nas pokreće i nit vodilja smjera u kojem se krećemo. Zato se Gospodin nije ustručavao odgovoriti jer je bilo prevažno istaknuti da se s važnim stvarima ne treba igrati te da ih treba uistinu poštivati i od njih živjeti. A najvažnija stvarnost života jest ljubav prema Bogu, od koje nema ništa svetije ni važnije. Ona nije samo dio Zakona, nego je središte života, toliko važno da ju je Zakon također stavio u središte svega što je trebalo definirati i na što je trebalo ljude pozvati. Zato ljubav prema Bogu, premda je definirana i Zakonom, nadilazi svaki zakon i sve odredbe, čime postaje stvarno uporište života.
S druge pak strane Isus svojim odgovorom potiče i zakonoznance i sve ostale slušatelje da kušaju ljubav prema Bogu, a ne da iskušavaju Boga, koji je Ljubav. Farizeji su, naime, mislili da je dovoljno poznavati malo teologije i povijesti svoga naroda – Proroke, kao i zakonske odredbe – da bi se dosegnuo smisao života. Jer onaj tko nije razumio ljubavi Božje, ne može razumjeti ni Zakona ni Proroka. No onaj tko nije upoznao ljubav Božju i tko nije odgovorio na nju ljubavlju prema Bogu i braći ljudima, uzalud je živio jer nije upoznao smisao života. Takvome ne koristi poznavanje Proroka i Zakona, pa čak ni vršenje Zakona koje se pretvara u lažnu neporočnost. Štoviše, to se može pretvoriti i u duhovnu monstruoznost jer je promicanje vršenja Zakona bez ljubavi izopačeno i bolesno. Jer onome tko ne sluša Isusa i njegov poticaj na ljubav, ni Zakon ni Proroci ne mogu koristiti na spasenje. Onaj tko ne živi od ljubavi, nužno se mora naslanjati na zakone, prava i pravilnike, a to ne može utažiti ljudsku glad za životom. Uistinu, samo ljubav može zadovoljiti ljudsku žeđ i potrebu za puninom života.
Današnje je Evanđelje prigoda da se ozbiljno preispitamo iskušavamo li Ljubav ili smo se opredijelili kušati Ljubav koja nas preobražava i čini novim stvorenjem sposobnim ljubiti svim srcem, svom dušom i svim umom, ne samo Boga, nego i braću. Jer ovo nije samo teorijsko pitanje koliko shvaćamo – u tom bismo slučaju bili u opasnosti iskušavati nečije znanje i shvaćanje – nego je to praktično pitanje: koliko kušamo Božju ljubav i koliko je primjenjujemo u svakodnevnici prema braći ljudima. Ljubav prema Bogu nam mora biti stvarni životni prioritet jer nas samo ona može preobraziti i učiniti drugim, novim i boljim ljudima. O ljubavi prema Bogu ovisi ne samo koliko ćemo poznavati Zakon i Proroke, nego i koliko ćemo utjeloviti objavu Božju koju čitamo i spoznajemo u svetim knjigama našega spasenja. Poznavanje Zakona i Proroka bez Božje ljubavi posve je besmisleno, pogotovo zato što se ništa od onoga što je napisano ne može vršiti ako nije prožeto ljubavlju. A onaj tko je upoznao ljubav Božju te se trudi Boga ljubiti iznad svega, savršeno razumije i Zakon i Proroke. Samo onaj tko istinski ljubi Boga, otkriva dubinski smisao objave sadržane u Zakonu i Prorocima te s lakoćom vrši i ispunjava sve što se od njega traži. Tko nema ljubavi Božje, samo je zapleten u svoja ljudska umovanja koja su ga kadra potpuno izvitoperiti i izopačiti. Neka nas stoga Krist Gospodin potakne da slušamo njegovu pouku i vršimo je, slijedeći njegov primjer i kušajući slatkoću ljubavi Božje.