5. vazmena nedjelja – C
Dovršivši svoje pashalno otajstvo Gospodin Isus je do kraja izvršio ne samo objavu Božju, već je i ispunio potpuno sebedarje. Točnije, ne samo da je objavio istine o Bogu, već je čovjeka obdario svojim životom i ispunio svojom ljubavlju. A to što je Isus napravio, doista je jedinstveno čudo s kojim se ništa ne može usporediti. Zato je Isus toliko naglašavao upravo potrebu ljubavi govoreći o njoj kao o novoj zapovijedi. Doista nije im je ostavio na dobru volju, na slobodan izbor, na sadržaj bez kojega se može ili na stvarnost koja nije životno važna i neophodna. Jer ono što je on činio, ne može biti nevažno niti prepušteno proizvoljnosti, već od jedinstvene životne važnosti. Zato je i rekao: “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.” Ako je on ljubav prema nama stavio u središte života, onda smo i mi pozvani staviti ljubav prema njemu i jedni prema drugima u središte svih svojih nastojanja.
A zašto je ljubav po sebi toliko važna? Zašto je Isus oko nje toliko nastojao? Jer je ljubav toliko čudesan sadržaj da omogućuje da netko u istim trenutku ostane u sebi, i da se preda drugome i potpuno uđe u njegov život. Ljubav je istinsko čudo koje omogućuje da se u isto vrijeme bude na više mjesta, kao što je i on bio u vječnom i punom zajedništvu s Ocem, ali u isto vrijeme i s nama. Po ljubavi je on bio uskrsli i proslavljeni Gospodin u nebu, ali opet trajno prisutan sa svojim učenicima na zemlji. Po ljubavi je bio u vječnom zajedništvu s Ocem, ali i u savršenom zajedništvu s ljudskom naravi u smrtnom tijelu. Ljubavlju koju je uživio kao Božji Sin obdario je i svoju ljudsku narav te je i ona bila prožeta i natopljena svim božanskim darovima. Stoga ljubav nije samo božanska stvarnost, premda je živi Bog vrelo ljubavi, već je ljubav dar kojim se pobožanstvenjujemo.
Ljubav je tako izniman dar po kojemu smo u isto vrijeme u vremenu i u vječnosti, jer je dar vječnoga Boga nama vremenitim stvorenjima. Po ljubavi smo, premda smrtni, oživljeni njegovim besmrtnim životom, s čime se ne može usporediti nijedan drugi dar. I kao što je Gospodin u isto vrijeme bio patnik i mučenik, a ujedno i proslavljeni Sin Božji, tako je i nama ostavio istu nadu besmrtnosti. I ne samo da je ljubav dar, već svjedoči i o čudu umnažanja darivanja, jer što se više darujem drugima u ljubavi, to postajemo cjelovitiji u sebi. Poput njega koji nam se darovao potpuno, te ostao savršeno cjelovit, ne samo kao Bog, već i kao pravi čovjek u punini neokrnjene i neoskvrnjene ljudskosti.
Zato Isus svojim učenicima naređuje da poštuju ljubav, ali ne samo kao zapovijed, već i kao smisao života: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” Upravo za taj smisao on je dao život, te je i uskrsnuo kako bi čovjeka obdario i prožeo slavom besmrtnosti. Upravo zato je on učinio čudo uskrsne proslave, da nas ljude obdari čudom uskrsnuća. Baš zato nemamo pravo ni mi sami pred njegovim zahtjevom ljubavi praviti se da ga nismo dobro čuli. Nemamo pravo na proizvoljan pristup ljubavi, već nadasve smo pozvani u poniznom posluhu pristupiti daru koji nam on daruje. Očistimo stoga svoje živote od svake natruhe ljudskih stavova i odnosa, jer nas takvo što okrnjuje i oskvrnjuje, dok nas ljubav čini cjelovitima. I nemojmo ići u prevelike apstrakcije. Sjetimo se svih onih koji su oko nas i koji nas ne ljube, već zlo snuju i govore o nama. Pokajmo se za trenutke kada nismo osjećali živu ljubav prema svojim bližnjima, napose prema onima koji su nas mrzili ili zlostavljali. Prihvaćajmo one koji nas ne vole na način na koji je Isus prihvatio Judu, te ga nikad nije isključio iz svoje ljubavi, niti ga je manje ljubio i onda kad je sam Juda bježao od njegova zajedništva u ljubavi.
Ne dopustimo da danas pored nas prođe ova riječ, a da o njoj ne razmislimo u punoj svijesti i odgovornosti, jer nam nije dana za raspravljanje i nadmudrivanje, već za život i ozbiljno pročišćavanje konkretnih nedostatka ljubavi u odnosu prema braći koja nas okružuju. Neka nas stoga Gospodin obdari darom čiste i cjelovite ljubavi koja nas do kraja prožima, te postaje pokretač našeg cjelokupnog života. I trudimo se imati pravu aktivnu ljubav, a ne samo teoretsku i pasivnu koja se zadovoljava da ne čini zlo drugima. Budimo otvoreni čudu Isusove ljubavi, da se u nama potpuno ostvari kao jedinstveni dar i osjećaj da smo uvijek dužnici njegove ljubavi. Budimo ozbiljni vršitelji njegove riječi, te živimo po njegovu primjeru ljubavi ljubeći jedni druge kao što je on nas ljubio.