U suvremenom svijetu
se mnogo govori o
neiskorištenim resursima,
bilo o onim prirodnima
bilo o onima koje čovjek
kao takav može stvoriti.
Toliko su važni da o njima
ovisi dobrobit i napredak,
blagostanje moć društva.
Tko posjeduje resurse
može biti neovisan
i može s drugim subjektima
razgovarati ravnopravno
kao pravi poslovni partner.
Tko pak ne iskoristi resurse,
prokocka svoje povijesne šanse,
te ostane zaostao i podređen
u odnosu na druge koji uredno
iskoriste svoje mogućnosti.
Slično tome i mi kršćani
u vjerničkom životu posjedujemo
mnoge neiskorištene resurse.
A jedan od tih važnih
neiskorištenih resursa su
koljena koja su, na žalost,
svima nama koji jasno ne vidimo
smisla križu, pokori, žrtvi,
odricanju i klečanju,
ostala poprilično zakržljala.
No tko želi duhovni napredak
pozvan je češće i duže
klečati pred Gospodinom
i tako iskoristiti milosne
resurse koji su nam
na dohvat ruke i noge.
Na koljenima u molitvi,
razmatranju i zahvaljivanju,
od njega možemo ishoditi
sve što god zaištemo,
te tako uvećati obilje
darova svoga života.