Kad sam nakon tri godine
boravka na suhom
ponovno zaplovila morem,
osjećala sam se zbunjeno
i rastreseno.
Ne samo da nisam doživjela
očekivani remont,
već sam pretrpjela pravi brodolom
vlastitih stremljenja
i prebolno buđenje iz snova.
Bile su mi potopljene sve nade,
a na kopnu sam doživjela
takve bure i oluje,
da sam se ponovno zaželjela
starih genezaretskih obala i voda.
Nakon toliko vremena
moje su daske bile rasušene,
jedro žalosno obješeno na pola jarbola,
a vesla mlohavo i bezdušno
pravila nekoordinirane pokrete
vrteći me besciljno u krug.
Ali ono što bješe noćna mora
postade naglo uskrsna zora.
Učiteljevim pojavkom na obali mora
moj je pramac dobio pravac
i jedra potrebnu jedninu,
nakon čega su vesla zaplivala
veselo vukući mrežu plodova života
u vječnu luku spasenja.

Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2011.god.

U izdanju Naših ognjišta iz Tomislavgrada izišla je knjiga propovijedi za liturgijsku godinu A autora don Ivana Bodrožića. U Predgovoru Autor naglašavao kako u svakom propovjedniku postoji svojevrsna napetost, budući da neograničenu Božju riječ treba provući kroz granice ljudskoga, dopuštajući joj usprkos svega da bude i dalje neograničena. Neizmjerna Božja riječ, kako bi poprimila snagu svjedočanstva, mora proći kroz ograničenu ljudsku osobu, kroz njezinu spoznaju i vjerodostojan doživljaj, a ipak nakon svega toga ne smije ostati prizemljena i okovana ljudskim. Propovijed nikad ne smije (p)ostati ljudska riječ, nego stremiti prema nebeskim visinama, te nositi dušu izvan okvira vremena i prostora u zagrljaj s Vječnim. Njezina zadaća je dati ljudskoj riječi vrijednost božanske, a ne božansku svesti na domete ljudskog razumijevanja.
U tom duhu nastala je i ova zbirka propovijedi, kao treća u nizu, naslovljena U svjetlu Radosne vijesti, prema istoimenoj radio rubrici u kojoj je tijekom 2005. godine tumačio Kristovo Evanđelje. Naviještati radosnu vijest Evanđelja iznimna je čast i dužnost koju Bog povjerava propovjedniku, pogotovo kad se radi o navještaju putem sredstava društvenog priopćavanja. Svaki navještaj Božje riječi koji se upućuje u Crkvi Božjoj javan je, ali je onaj putem medija još ‘javniji’, jer s radijske propovjedaonice se prenosi drukčijoj javnosti i na drukčiji način.
U ovoj zbirci propovijedi sadržane su propovijedi za sve nedjelje liturgijske godine, od Došašća do svetkovine Krista kralja, ali isto tako ne izostavlja ni najvažnije svetkovine i blagdane koji nisu ili ne moraju neophodno biti nedjeljom. Glede unutarnjeg sadržaja ili strukture svake pojedine propovijedi valja reći kako on u dobroj mjeri odgovara ključnim riječima samoga naslova. Radi se u prvom redu o svjetlu Božjeg nadahnuća koje hrani čovjeka u njegovom mukotrpnom traženju na putovima i bespućima ovoga svijeta. To svjetlo, dok ukazuje na prave putove, izaziva ljudski um na zdravu radoznalost potičući čovjeka ne gledati samo tamo gdje mu ono obasjava život, nego traži od njega da se odvaži pogledati prema onome tko drži svjetiljku života u ruci, prema svjetlu koje obasjava mrklinu ljudske povijesti. Tako nas poziva pogledati prema onome koji je Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka, prema onome koji je Božje Svjetiljka na zemlji, prema Isusu Kristu Gospodinu našemu. Sve ove propovjedi govore o njemu i predstavljaju pokušaj malog čovjeka prodrijeti u golemo otajstvo opisujući njegovu beskrajnu ljepotu i neizmjernu veličinu, te je stoga svako razmišljanje, svjesno, usredotočeno isključivo na evanđeoski tekst.
A kad svjetlo zasja u tami i obasja putove, u čovjeku se spontano rađa radost, koja je druga bitna značajka ovih propovijedi. Radi se o radosti kršćanskog postojanja i radosti kršćanskoga života koji je življen u svjetlu radosne vijesti Evanđelja. Stoga ovi tekstovi odišu i unutarnjim mirom i radošću što struji iz Krista Gospodina i njegove riječi. Svjetlo Evanđelja ne ostavlja stoga kršćaninu prostora za malodušje i zdvajanje, jer natapa kršćansko postojanje radošću. Saopćiti slušateljima radost što dolazi od Boga bio je stoga jedan od Autorovih ciljeva naviještanja Radosne vijesti na valovima Radio Splita. Obasjavajući čovjeka Svjetlom svijeta, Kristom Gospodinom, Bog čovjeku nudi radost i poziva ga na radostan život.
Takav cilj je neupitan i sada kad doživljavaju objavljivanje putem posebnog medija – knjige, zbog čega ih je trebalo doraditi i dati im konačni oblik. Premda znajući kako ni cijela knjiga nije dostatna kako bi izrazila dubinu Božje Riječi, ipak daje svoj obol njezinu razumijevanju svima koji nastoje oko toga. Iako ljudske riječi ne mogu do kraja opisati ljepotu Svjetla Božjega, nadati se kako ova knjiga može biti barem njezin vjerodostojni odsjaj, razbijajući tamu na putovima zemaljskog postojanja. A ako bude donijela radosti onima koji se budu njome služili za razumijevanje evanđeoskih odlomaka iz Matejeva Evanđelja u liturgijskoj godini A, onda će donijeti radosti i onome koji ju je ovim putem predao u javnost na nov način.

U današnje vrijeme vrlo je raširena pojava odlaska u kladionice, uplaćivanja listića lutrije i drugih igara na sreću, koje draškaju ljudsku maštu i potiču apetite. Čovjek se zanosi željom za laganom i velikom dobiti kojom bi riješio osnovna pitanja svoga postojanja. Osim toga, poput zaraza, kao gljive nakon kiše, iz dana u dan raste i broj dvorana s kojekakvim igraćim aparatima koji također mame privlačnim ponudama.

Prije nego dademo konačan sud i vrednovanje stvarnosti koje se podrazumijevaju pod zadanim naslovom, evo najprije nekoliko statističkih podataka.

Statistike

Prema podacima Ministarstva financija tijekom 2006., za vrijeme Svjetskoga nogometnog prvenstva, građani Hrvatske su u kladionicama uplatili 412,6 milijuna kuna. U Hrvatskoj, trenutno, 13 trgovačkih društava ima koncesiju za priređivanje klađenja na 2005 uplatnih mjesta što je 200 više nego 2005. godine. Na 2000 građana, dakle, dolazi po jedno uplatno mjesto.

Kad bi se tome pribrojile druge igre na sreću kao što su lutrija i sportska prognoza, a da ne spominjemo automat klubove i ostale legalne i ilegalne prostore igara na sreću, onda je zaprepašćujuće velik broj mjesta i osoba koje se bave ovim unosnim zanatom. A bave se jer ima velik broj zainteresiranih za klađenja i igre na sreću, koji čekaju da im se «sreća nasmiješi» u čarobnim brojevima i rezultatima, ili da ih potpunu uništi. A kad se onim stotinama milijuna koji se okrenu samo za vrijeme svjetskog prvenstva pridoda i sav onaj novac što tijekom cijele godine prolazi kroz kladionice, lutrije, sportske prognoze, automate, onda su to nevjerojatne cifre.

Psihologija

Međutim, statistika nema samo lice s kojeg se čita da u Hrvatskoj ima mnogo suvišnog novca ukoliko ga ima za ove svrhe, nego statistika ima i svoje naličje. O ovoj problematici nemaju što reći samo statističko-ekonomski analitičari, nego sve više i više i psihologijska znanost, što svjedoči da klađenje, kockanje i drugi vidovi igara na sreću nisu tako ni bezazleni kako ih se želi predstaviti. Mnoge osobe koje imaju problem s kockanjem u Hrvatskoj liječe se na odjelima za ovisnosti još od sredine devedesetih godina. S obzirom na konstantan porast broja uplatnih mjesta, raste i broj osoba koje traže pomoć stručnjaka jer ne mogu kontrolirati svoje porive i kockanje im je prouzročilo velike (najčešće financijske) probleme. Zato psiholozi daju ovakve savjete ljudima: “Ukoliko ste prepoznali simptome patološkog kockanja kod neke osobe iz Vaše blizine i želite mu pomoći u prevladavanju njegove/njezine ovisnosti, imajte na umu da je ovisnost o kockanju vrlo ozbiljan poremećaj, i da osoba ne može jednostavno prestati. Zapamtite da te osobe vrlo dobro lažu i sebi i drugima. Uz stalno poticanje motivirajte ih da promijene svoje ponašanje. Pomozite im da sami uvide svoju ovisnost, neka prihvate odgovornost za posljedice kockanja i nemojte ih osuđivati – to bi ih moglo vratiti u ovisnost.”

Moralno-duhovni osvrt

A što reći o klađenju, kockanju i spomenutim problemima s vjerske strane? Sveto pismo ne govori ništa o igrama na sreću, ili barem ne daje nikakav moralni sud. Na nekoliko mjesta se, doduše, spominje bacanje kocke prilikom nekih izbora, ali se u nijednom slučaju nije radilo o kockanju. Tako su na primjer Izraelci bacili kocku nakon ulaska u obećanu zemlju, da bi je razdijelili na nepristran i pravedan način. Isto tako prigodom izbora novog apostola na Judino mjesto bačena je kocka između Matije i Barsabe, i pala je na Matiju.

Međutim, ima i još jedno drugo mjestu u Novom zavjetu koje spominje bacanje kocke, a nešto je drukčije od spomenutih mjesta. Kockom su se poslužili i vojnici koji su razapeli Isusa da bi odredili komu će pripasti njegova donja haljina. U ovoj situaciji, premda se nije radilo o klasičnom primjeru kockanja, ipak je do izražaja došla ljudska pohlepa i želja za posjedovanjem, za ostvarenjem lake dobiti, pa i preko tuđe kože, premda sasvim zakonito. Premda nisu prekršili nikakav civilni zakon, pred Bogom su i pred ljudima počinili veliko svetogrđe. Nisu imali niti toliko poštovanja i pijeteta prema umirućem čovjeku, jer je on bio izvan njihovih zakona, te kao takav za njih nije ni postojao, da njegovu oskudnu imovinu vrate njegovoj majci, nego su se kao lešinari borili za nju dok je on umirao na križu.

No premda Biblija nema neke zapovijedi glede kockanja, ima zato mnogo preporuka i odredbi glede odnosa prema posjedovanju i želji za dobitkom, gdje izričito upozorava vjernike da se čuvaju pohlepe koja je izvor mnogih zala. Čovjek koji traži sreću u lakoj i brzoj materijalnoj dobiti, i ne primjećujući izokreće ljestvicu vrednota, te počinje služiti gospodaru novcu, umjesto da služi Bogu svome Tvorcu.

Realizam razuma

O tome što su igre na sreću može nam osvijetliti promišljanje ne samo vjera nego i određeni realizam razuma. Još se nije čulo da je netko otvorio kockarnicu ili kladionicu, lutriju ili prognozu sa željom da stvarno pomogne drugim ljudima da dođu do novca, nego s ciljem da sam namami što veći broj ljudi da «ostave» na dotičnom mjestu svoj novac. Onaj tko je stavio aparat ili automat za sreću u svoj ugostiteljski objekt, onaj tko je otvorio kladionicu i bavi se prodajom kartica igara na sreću, to je stavio isključivo radi sebe, tražeći u tome jeftin način zarade. Odlaziti tamo, znajući za stvarne odnose i ciljeve, veliki je i nepotrebni rizik koji bi se mogao izraziti pomoću one narodne izreke: Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!

Vjera iznad legalizma

Nadalje, pojedinci se, pogotovo mladi ljudi, dadu zavarati činjenicom što se, glede igara na sreću, radi o zakonitoj aktivnosti, jer onaj tko je otvorio kladionicu ili kockarnicu funkcionira u sustavu zakona, uredno otplaćuje ili uplaćuje poreze, te čovjek ne vidi zapreku da posjećuje takva mjesta i troši svoj novac kako mu je drago. Međutim, ako kao kršćani čekamo da se nešto zabrani da bismo znali da nije dobro, onda nam ne bi trebala vjera niti savjest kao unutarnji glas Božji koji nas može upozoriti da nešto nije dobro, bez obzira što to ljudski (državni) zakon može dopuštati. A nije rijetkost da zakon dopušta mnoštvo toga što nije sukladno kršćanskoj vjeri, i što ipak vjernici ne bi smjeli sebi dopuštati niti priuštiti. Tako je isto i u ovom slučaju gdje nam vjera i Bog jasno poručuju da takav oblik aktivnosti i djelatnosti, takav način «zabave» i igranja nije primjeren kršćanima, jer time izravno štete svojem duhovnom, a i materijalnom dobru.

Umjesto zaključka

Primjer vojnika koji pod križem grabe Kristove haljine zorno govori do koje neljudskosti može čovjeka dovesti pohlepa, do koje razine ga može izobličiti strast za kockanjem i želja za lakom zaradom, premda se najčešće u društvu promiče pod krinkom primamljive i bezopasne zabave.

Traženje sreće u igrama na sreću vrlo je pogubno, jer onda čovjek zaboravlja i svoju autentičnu vrijednost koja se sastoji u bogatstvu duše, te što god radi i izgrađuje, u tom bogatstvu duše mora imati svoj početak i svoj cilj. Jer sve ono što nije proisteklo iz kreposna života i prema njemu ne vodi, neminovno se pokazuje pogubnim. Ako se i ne dogodi tragedija vidljiva očima, događa se sigurno duševna propast, utemeljena na iskrivljenom poimanju života i sreće. Sreća se nalazi u čestitosti i moralnosti, u kreposnom životu, u bijegu od ovisnosti i poroka, a ne u lutrijskom listiću ili novčanoj dobiti. Ona je u duhovnom bogatstvu, a ne u kojekakvim «dućanima» sreće.

Osim toga kao vjernici trebamo biti svjesni da nam je Gospodin ponudio određena dobra na upravljanje. Ni materijalna dobra nisu naša, nego nama povjerena. A Bog nam ih daje s ciljem: koristiti ih na spasenje i na dobrobit svoju i svojih bližnjih. Nemamo pravo koristiti ih neredno i neuredno, kockajući se i kladeći, već upravo privodeći ih njihovoj svrsi, shodno nakani s kojom su nam dana.

Osim što bismo kao kršćani trebali izvući pouku da ne bismo smjeli sebi dopustiti odlazak na mjesta ovakve «zabave», trebali bismo izvući i neku pozitivnu odluku. A to je da budemo pustolovi u vjeri, poput kockara koji riskiraju stavljajući sve na neku fiktivnu dobit, da tako mi stavimo sva svoja dobra na ulog u vječni život, što jedino može biti ključ zdravog i blagoslovljenog kršćanskog života.

Svećeničko služenje Crkvi i obitelji

Više o izdanju i prodaji

Poslanica Hebrejima više od ikojega novozavjetnog spisa opisuje Isusa kao velikog svećenika, koji je po muci i smrti prodro kroz nebesa. Bilo je stoga vrlo logično križni put u Svećeničkoj godini utemeljiti na razmišljanjima o Kristu Velikom Svećeniku, kao ishodištu svećeničkoga života i služenja. Premda je nastao u ozračju i okolnostima Svećeničke godine, te je kao takav neminovno usredotočen na promišljanje Gospodinova svećeništva, trajno je aktualan i prikladan za korizmenu pobožnost, jer se upravo pobožnošću križnog puta časti Isusovo velikosvećeničko služenje za spas naroda Božjega.