Usmjerivač – hrvatska je riječ
za napravu koju svi poznamo
pod engleskim nazivom router,
a koja prosljeđuje ili usmjerava
pakete podataka u mreži.
Bilo da je riječ o lokalnim
ili rasprostranjenim mrežama,
usmjernici se postavljaju tamo
gdje se spajaju dvije ili veći broj mreža
omogućujući prijenos podataka
koji bi bez njih bio neizvediv.
Takav jedan usmjerivač
bio je neophodan kao spoj
nebeske i zemaljske,
Božje i ljudske mreže.
A to je utjelovljeni Gospodin
koji je prihvatilište na zemlji
svih Božjih nebeskih blaga.
Ali ih ne zadržava za sebe,
već ih velikodušno dijeli s nama
s kojima ime istovjetnu ljudsku narav.
Zahvaljujući njegovu daru
i mi smo dionici velike
božanske mreže ljubavi.

16. nedjelja kroz godinu – C

Dobro znani događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku izaziva nas da ga još dublje razmatramo primjenjujući na sebe i svoj život u današnjem svijetu. U njemu pronalazimo dva modela ponašanja, kako nam primjerom pokazuju dvije sestre Marta i Marija koje u svoj dom ugostiše jednom zgodom Gospodina. I jedna i druga su se potpuno stavile njemu na raspolaganje, ali svaka na drukčiji način. Štoviše, dijametralno suprotan i suprotstavljen do mjere da je svakoj od njih moglo djelovati da ona druga ne služi Gospodinu na prikladan način. Upravo to je natjeralo Martu da reagira prozivajući svoju sestru

Kad nalijevamo gorivo u auta
i druga motorna vozila
pazimo koju vrstu motora imamo
kako bismo ulili ispravo gorivo.
U dizalaše na ulijevamo super,
niti u benzinca dizel gorivo.
A i kad nalijevamo ispravnu vrstu
poželjno je uliti što je moguće
kvalitetnije i čistije gorivo.
U protivnom bi se dogodilo
da motor zaštopa i ošteti se
zbog neopreznosti
ili želje da prođemo jeftinije.

Ista stvar je s našim srcem.
Ono je motor svega života.
Stvoritelj je zamislio
da mu pokretačko gorivo
bude njegova sveta ljubav.
No ne pazimo uvijek na to
i nalijevamo mu u spremnike
i štetna ‘goriva’ koja ga
oštećuju i uništavaju.
Ili pak ona zakonita,
od Boga nam preporučena,
ali s primjesama nečistoća
i drugih ljudskih ‘kemija’.
Trudimo se ipak zdušno
ispunjavati ga čistom
i svetom Božjom ljubavlju,
jer ona je jedino jamstvo
njegove dugovječnosti
i našega dolska na cilj.

15. nedjelja kroz godinu – C

U svakome od nas postoji golemi potencijal života, to jest izuzetna mogućnost djelovati na takav način da zahvaljujući svojim činima dođemo do vječnosti. Najčešće nam se, međutim, dogodi da taj potencijal ne iskoristimo u praksi, već nam ostane kao dobra teorija, ali nikad primijenjena. Eventualno te naše sile koje posjedujemo ulažemo u neke druge dimenzije života, ali počesto ne u ono najbitnije. Na ovaj ili na onaj način taj potencijal u nama se zatomljuje i guši ili se razvija na nepravilan način. Jer i kad imamo dovoljno oštroumnog rasuđivanja,

14. nedjelja kroz godinu – C

Gospodin Isus se rado i često izražavao slikama među kojima su bile upečatljive slike iz svakodnevnoga seoskog života, njemu vrlo bliske jer je i odrastao u malom galilejskom mjestu Nazaretu. Tako je učinio i u trenutku kada šalje svoje učenike pred sobom u gradove i mjesta u koja je kanio i sam kasnije doći. Poslanje učenika popratio je prigodnim govorom u kojem se između ostaloga mogu izdvojiti dva bitna dijela. Najprije ih poučava o biti poslanja i zadaće koju stavlja pred njih, a potom im daje

U razdoblju tehnološke ere
koja gotovo ne pozna
klasična školska pomagala
poput ploča i spužvi u učionicama,
jer sve zamijenjeno digitalnima,
ljudi određene dobi
još uvijek se s rado sjećaju
spužvi za brisanje ploče.
Netko od učenika iz razreda
imao je tjedno zaduženje
održavati školsku ploče,
te ju je morao čistiti
nakon što bi je nastavnici
ispisao kredom na satu.
A ako nije želio podići prašinu
skidajući kredu s ploče,
morao ju je natopiti vodom,
te niti je podizala prašinu,
niti je iza nje ostajalo
traga krede na ploči.
Nerijetko i mi ljudi imamo
ulogu spužve u životu drugih.
Trebamo s njih skinuti
kojekakve naslage prljavštine,
namaze slabosti i grijeha,
no to ne možemo učiniti
ako mi sami nismo
natopljeni Božjom milošću.
Jer nam nije cilj podići prašinu
oko tuđih nečistoća,
niti polovično obaviti posao,
već dotičnome pomoći
da očisti dušu za Boga
da zablista u punome sjaju.

13. nedjelja kroz godinu – C

Današnji evanđeoski odlomak opisuje Isusovu propovjedničku zauzetost oko naviještanje riječi Božje i svoga kraljevstva. Sveti Luka zapisa kako je krenuo sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu kad su se navršili dani da bude uznesen. Osim toga, poslao je i glasnike pred sobom da mu priprave put. Stalo mu je bilo da stanovnici tih područja kroz koja je prolazio upoznaju tko je, te da mu povjeruju i prihvate ga. No u jednom samarijskom mjestu njegovi učenici naišli su na otpor i odbijanje, pri čemu su mu mještani uskratili gostoprimstvo jer je bio na putu u Jeruzalem. Na to su Jakov i Ivan vrlo burno reagirali, čak pitajući Isusa da zamole da oganj siđe s neba i uništi te ljude i njihovo mjesto. Ali Isus nije bio njihova stava, već ih je

Ljudski život je poput bačve,
u koju Bog nalijeva vino
svoje milosti i ljubavi.
Poradi toga ona mora biti
natopljena u krsnoj vodi
i obručeva dobro stegnutih
kako bi mogla sigurno držati
povjereni božanski sadržaj.

U trenutku kad ljudi
odbace krsnu milost,
ona se suši i počne gubiti
božanski sadržaj.
A ako potom nastave,
kako bi je sanirali,
natapati je zemaljskim obiljem,
ona se tek tada brže suši
i neminovno raspada.
Jer život se ne može održati
snagom zemaljskog obilja,
već jedino Božja milost
može biti pravi sadržaj
koji natapa njegove stjenke
da se ne rasuše potpuno,
nakon čega može primiti
otajstvo Božjega života.

12. nedjelja kroz godinu – C

U današnjem društvu jedna od važnih stvari je javno mnijenje. Gospodari društva uvijek ulažu napora i sredstava oblikovati ga po svome, te dovesti ljude do toga da misle kako i što oni žele, te im nakon toga ostaviti privid da sami odlučuju o svojim životima, u budućnosti i sudbini. No upravo oni koji vjeruju da su slobodni u svojim uvjerenjima, dali su se najviše zavesti, te su postali marionete u rukama onih koji vuku konce iz pozadine. Štoviše, postali su oruđe onih koji kreiraju javno mnijenje i način razmišljanja u društvu sukladan ‘trendovima’ to jest ‘modama’. Zato je danas mnogima važno što se kaže na forumima i na blogovima, što kažu mediji ove ili one vrste, što se

Tijelovo – svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Živimo danas u svijetu u kojem se u prvi plan stavlja tijelo i ističe ono tjelesno. Čak se u današnje širi kao neki mit o oslobođenju tjelesnoga kao da je dugo bio zarobljeno uslijed utjecaja kršćanske vjere koja je, navodno, stavljala naglasak na duhovno. No takva tumačenja su samo dobar izgovor onima koji s ljudima, a napose s ljudskom tjelesnošću, imaju svoje izopačene demonske planove. Jer takve teorije oslobađanja tijela od spona koje su mu navodno nametnute duhovnošću i ćudoređem u biti promiče kao poželjne tolike bolesne stavove i poglede na tijelo, njegov smisao i cilj. Stoga i vidimo rezultat: tijelo je svedeno na mjeru novca i zarade, strasti i pohote; ljudi okreću glave