Duhovi – nedjelja Pedesetnice
Kada sveti Luka opisuje blagdan Pedesetnice, dan kada je sišao Duh Sveti na apostole, to će opisati kao vrlo dinamičan događaj: I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. Kako je očito iz ovoga opisa dogodilo se čudo otvaranja nebesa nakon čega je uslijedio izljev Duha Svetoga na apostole i okupljenu braću jeruzalemske zajednice. I ma koliko je naš ljudski jezik vrlo ograničen izraziti sve obilje i neizmjernost Božjega dara, ipak se iz opisanoga dobro razumije bit samog događaja kojem su svjedoci i dionici bili apostoli. U trenutku silaska Duha Svetoga nebesa su se rastvorila i duše su se okupljenih učenika ispunile njegovim darom po kojem se ljudi mijenjaju upravo zato što se ispunjavaju božanskim životom.
Upravo je slika rastvaranja nebesa ona koja najbolje opisuje što se sve dogodilo Isusovom uskrsnim otajstvom kojem je bila kruna događaj silaska Duha Svetoga. On je potvrdio Isusovo djelo spasenja, pokazao da su njegovim dolaskom nebesa otvorena, te da postoji od tog trenutka otvorena i potpuna komunikacija između neba i zemlje. Nebesa su sada otvorena i iz njih je ljudima došao savršeni dar, a to je dar Božjega života kojim su sada osnaženi i osposobljeni svjedočiti svakome stvorenju o veličanstvenim Božjim djelima. Slika Božjeg djelovanja na svijet i na nebesa koja su od zatvorenih postala otvorena, sadržana je i u evanđeoskom događaju Isusova prolaska kroz zatvorena vrata. Od trenutka uskrsnuća njemu ništa više nije zatvoreno, već mu je sve prisutno na izravan način. Otvorivši vrata svoga groba, otvorio je zajedništvo neba i zemlje, te je na zemlju izlio sav blagoslov neba.
A najvažniji učinak Gospodinova djelovanja i dara Duha Svetoga bio je u prvom redu rastvaranje nebesa u srcima učenika, jer se dar neba očituje najprije u ljudskome srcu gdje je i bio zatvoren pristup nebu. Od tog trenutka Isus ima otvoren pristup u njihova zatvorena srca, te ih malo po malo otvara do potpunog otvaranja po Duhu Svetome kad su se i oni ohrabrili i do kraja dopustili da ih Duh Sveti učini navjestiteljima mira kojeg im je Isus.
Ovaj događaj je poticaj cijeloj Crkvi i svima vjernicima ponaosob da ispitamo postoji li u našim srcima otvorenost Bogu koju je Isus izvršio i zajamčio svojim Duhom Svetim. A i mi bismo trebali živjeti i svjedočiti kao oni koji su potpuno ispunjeni tim nebeskim Darom, to jest životom Boga živoga. Nemamo pravo na zatvorenost i zbunjenost, već nam je zadaća kao i apostolima dopustiti da se vrata našega srca do kraja otvore Božjoj prisutnosti i snazi, te da Duh Sveti i u nama bude snaga kojom ćemo oblikovati novo čovječanstvo. Pogotovo što čovječanstvo bez Boga, kako nekada tako i danas, pokazuje svu svoju ograničenost i zatvorenost, svu suhoću i hladnoću, poradi čega ljudi zaboravljaju na svoje božansko određenje i poslanje. A nebesa su nam sada trajno otvorena, kako za izljev Duha Svetoga u naša srca, tako isto i za naš pristup u vječni život. Prepoznati nam je da smo stvoreni za božansko zajedništvo i snagu Duha Svetoga. Otkriti nam je da smo stvoreni primiti Duha Svetoga, te po njemu živjeti noseći u srcu žar da svakom stvorenju navijestimo taj novi život u kojem nas grije njegov nebeski oganj.
Dopustimo mu da nas ispuni, jer on jedini može ispuniti čovjeka na način da čovjek nakon toga može biti sasvim cjelovit i stabilan u sebi. Sa snagom Duha Svetoga posjedujemo ravnotežu na zemlji i po tom silnom ‘vjetru s neba’ dišemo punim plućima, ne otklanjajući se ni na jednu stranu, to jest ne dopuštajući da nas zemaljska stvarnost privuče i zarobi. Budimo ispunjeni Duhom Božjim i nećemo biti trstika koju vjetar ljulja, kao što se događa ljudima koji Boga ne poznaju pa trče za vremenitim i površnim ponudama. Budimo uspravni i odvažni poput Apostola i svakom stvorenju svjedočimo radosno prisutnost Duha Božjega u srcu, te ih poučavajmo i pomažimo im da i sami dođu do istoga dara. Posvjedočimo kako se priprema mjestu Duhu Svetomu obraćenjem i čišćenjem srca od grijeha, te nakon toga sa svim žarom svjedočimo čudo njegova dara u našem životu koji po njemu postaje u pravom smislu božanski, jer više nismo oživljeni samo ljudskim duhom, već smo zajedničari božanskog života po Duhu Božjemu.