4. vazmena nedjelja – B
Ljudi su se oduvijek zanosili idejom da budu gospodari samih sebe, sukladno vlastitim idejama i uvjerenjima o dometima i sposobnosti svoga mišljenja. Uvjereni su bili da ih nečiji nadzor i tutorstvo sputava i guši u njihovim ostvarenjima. A to je dobrim dijelom i točno, jer nitko nam ne ‘prodaje’ vlastite ideje bez nekog cilja i nakane, već svatko drži do svoga intelektualnog vlasništva, te kad nam nudi i servira ideje, onda je to uvijek s nekim interesom. Uvijek su ljudi, šireći svoje ideje, željeli druge ljude zarobiti, a ne osloboditi, sputati a ne odriješiti, ugušiti a ne spasiti. Pa i onda kad su se pojavljivali kao revolucionari i osloboditelji koji su htjeli osloboditi ljude od nekih struktura, uvijek su ih činili žrtvama svojih struktura. Kada su im htjeli oprati mozak od tuđih ideja, uvijek su ga potom ispirali svojim idejama, što je povijest toliko puta pokazala, sve do naših dana. Na žalost, ljudi nisu nikada htjeli savladati ovu povijesnu lekciju, već uvijek iznova padaju kao žrtve ideologa koji ih uvjeravaju da će ih netko drži sputanim, a ti isti ideolozi se nude za osloboditelje. Pogotovo kada im obećavaju da će im omogućiti da uspostave razum kao vrhovni kriterij, te ljudske odluke kao jedine mjerodavne za život društva. Kada im glorificiraju ljudsko mišljenje i prosuđivanje kao jedino mjerodavno, mnogi se zanesu s uvjerenjem kako je to izvrsno i kako će im to netko omogućiti da bez nadzora i ograničenja mogu provoditi svoju volju, na tragu odluka vlastitoga razuma.
Naravno, u takvim uvjetima ljudskoga života kao što su današnji, teško je govoriti o Kristu kao dobrome pastiru, jer je čovjek odlučio biti pastir samome sebi, uvjeren da je to moguće i da je to najbolje za njega. U takvim okolnostima ljudske naivnosti u koju ga uvlače zlonamjerni ideolozi obećavajući mu ne samo nešto što je nemoguće, već i što je pogrešno, na kriv način se predstavlja i pastirska uloga Krista Gospodina i svete Crkve. Jer upravo takva poruka kojoj je jamac Bog, jedina je novost i jedina je prava poruka ljudske sigurnosti i oslobođenja. Zato su se mnogi tijekom povijesti trudili iskriviti pastirsko poslanje Krista i Crkve, tvrdeći da oni žele ljude držati u pokornosti i neznanju, te da se ljudi trebaju osloboditi od takvih odnosa. Zato i danas, u vrijeme kada se vrednuje znanstveno-tehničko znanje i sustav prenošenja znanja putem škola, učitelja i profesora, s druge pak strane se stvara otpor prema onom istinskom životnom znanju koje je temelj svemu, a koje nas uči vrijednosti života i njegovim vrednotama. Tu se ljudi gotovo trese dokazati i pokazati tko će odbaciti više ne samo učitelja, već i vrednota, te stvoriti društvo u kojemu nitko nikoga neće učiti vrednotama života. I ljudi naivno nasjedaju na takve ideje ne znajući da je takva izopačena ideologija najpogubnija mreža u koju može upasti ljudska duša. Čovjek naivno ne vidi da ga je i prema takvi odlukama netko uredno vodio i navodio, a on sam nije znao ni zašto, niti je dovoljno razmišljao o posljedicama. Jer istina je, kada nam ljudi plasiraju svoje ideje, redovito to čine s nekim skrivenim ciljem ili probitkom, ali je istina i to da jedino Bog nema nikakvog interese već čovjeka učiniti svojim djetetom i darovati mu svoju ljubav. Upravo zato svaki ideolog ovoga svijeta čovjeka nastoji najprije udaljiti od Boga, jer Bog svojom ljubavlju štiti svoju djecu, te im daje uvid u svu istinu i tom istinom ih čuva od sotonskih i ljudskih zavođenja. Jer Bog vrlo dobro zna i otvoreno nas tome poučava da kad ljudi jedni drugima nude životne stavove, nikada to ne čine iz čistog čovjekoljublja, već da ljude pridobiju za se i za svoje ciljeve.
To što se događa u ljudskoj povijesti i društvu, možemo opisati služeći se slikom pastira i ovce koju imamo u današnjem evanđeoskom odlomku. Ljudske težnje za slobodom na način na koji se danas nude u društvu su kao kad bi ovca tražila da se oslobodi prisutnosti, skrbi i zaštite svog pastira. Često se dogodi da vuk ovcu uvjeri da joj je pastir neprijatelj, te je onda njemu najvažnije da ona prihvati njegove ideje, a kasnije kad se ona, zbog nepovjerenja prema pastiru, udalji iz ovčinjaka i stada, vuk će lako i dobro znati što će s njom napraviti. Ona mu tada postaje laganim plijenom koji je sama sebe njemu servirao da je zakolje i pojede.
Sve se to događa i današnjemu čovjeku u ovom suvremenom društvu gdje se čovjek dao uvjeriti da mu je Bog neprijatelj koji guši njegovu slobodu i sposobnost shvaćanja. Na žalost, ljudi tako malo i površno poznaju Boga, te ne vide da je Bog jedini pravi pastir ljudskoga roda koji podiže, odgaja i čuva svoje ovce, dok ideolozi ovoga svijeta koji čovjeka zavode mišlju da može biti pastir samome sebi nisu drugo doli najamnici koji na taj način izlože ljude kao ovce na klanje, a kada dođe vuk na ‘naplatu računa’, onda se najamnik povlači i bježi, a ovce ostavlja nezaštićenima. Upravo zato nas Krist Gospodin hrabri svojim riječima i poziva da prosuđujemo iz činjenica. On je pastir dobri koji poznaje svoje ovce i daje svoj život za njih, te ga i Otac nebeski ljubi, jer na taj način pokazuje ljubav prema ovcama Božjim koje žele slušati njegov glas i živjeti od njega. On nas svojim životom, smrću i uskrsnućem uvodi u svu spoznaju jer nas uvodi da otkrijemo koliko nas ljubi Otac nebeski. On nas svojom krvlju štiti i oslobađa od svih vukova ovoga svijeta koji prolijevaju krv nevinu na tolike načine, a i ime tolikih ‘humanih’ razloga i ciljeva, da se naučimo da nas istinski voli onaj tko daje život za nas i nas uči polagati život za dobrobit ljudi.
Neka nas njegova božanske riječ zaštiti od svih zavođenja koja postoje u svijetu, a posebno neka nas zaštiti od napasti da samima sebi budemo pastiri, jer smo upravo tada najranjiviji, najizloženiji i najnezaštićeniji. Budimo radije vjerni i poslušni njemu, Dobrome Pastiru, koji život svoj polaže za nas i spašava nas od svih zavođenja i vukova kako ovoga tako i onoga svijeta, da bi nas sačuvao cjelovitima na zemlji, te nas doveo u vječni život na nebesima. Molimo zdušno za sve pastire Crkve da svoju službu obavljaju vjerno i revno prema uzoru koji imaju u Dobrom Pastiru, te da iz dana u dan polažu svoj život za svoje ovce kao jamstvo vlastite ljubavi i zalog onog istinskog života.