Djeca redovito ne vole matematiku
jer im je suhoparna i dosadna.
Pa ipak ona je nezamjenjiv predmet
bez kojeg ne bi bilo školskog sustava
ni zdravog razvoja ljudskog mišljenja.
Upisana je u sve pore života
čije se funkcioniranje u mnogome
temelji baš na njezinu poznavanju.

No malo tko je svjestan da je i Bog
ostavio nama ljudima duhovne zadaće
u vidu osnovnih matematičkih operacija.
Tako najprije očekuje od nas
da zbrojimo sve što nam daje,
te da u isto vrijeme sebi oduzmemo
sve što nam se nudi, a nije njegovo.
Kad se tako riješimo zemaljskog,
suvišnog, štetnog i promašenog,
onda se u nama umnaža milost Božja.
Potom slijedi posljednja operacija
– oko sebe dijeliti radost iz obilja srca.

Photsohop je vrlo poznati program,
te sinonim za uređivanje fotografija.
Svatko tko nije zadovoljan svojim likom,
ili želi ostaviti bolji dojam,
jednim potezom u programu
ispravi sve nasavršenosti lica i tijela.
Tako nastaju savršene reklame,
plakati i naslovnice magazina,
a pred nama svijet je novca i glamura,
‘idealnih’ likova bez bora i nedostatka,
ali praznih duša i osobnosti.
No u istinskoj vjerničkoj duhovnosti
ne bi se smjelo dogoditi kao s photoshopom
da u mašti stvaramo sliku o sebi
i pravim svoj lik pred drugima
bez stvarnoga rada na sebi.
Ljudski nedostaci se ne uklanjaju
kozmetičkim potezima ili retuširanjem slike,
jer ne postoji photoshop za dušu.
Bez ozbiljnoga rada na sebi
i postojane suradnje s Božjom milošću
nedostatna i vjernika nedostojna
bila bi ‘photoshop preobrazba’.
Korizmeni hod preobrazbe duše
jedini je pravi i konkretni put
uređivanja vlastitoga bića
koji vodi do iskonske ljepote.

Vražji odvjetnik je osoba
koja ima svoju ulogu u svađama,
raspravama ili sudskim parnicama.
Tijekom kanonizacijskog procesa
redovito je to bio kanonik
zadužen da raspravlja protiv
kanonizacije samoga kandidata
tražeći rupe u evidenciji
ili pokušavajući osporiti čudesa.
Ako ništa drugo, unosio je kritičnosti
u postupke proglašenja svetima.
I danas bi mnogima bio vrlo koristan,
jer se ponašaju pred Bogom i ljudima
kao da su nekanonizirani sveci,
bez imalo svijesti kritičnosti o sebi,
najčešće imajući iskrivljenu sliku
držeći se boljima nego u stvari jesu.
Zato je i svakome od nas neophodan
onaj unutarnji ‘đavolji odvjetnik’
koji će nas dovesti do realne slike
o nama samima i našoj vrijednosti.
A korizma je idealno vrijeme
takvog kritičkog propitivanja
koje nas stavlja pred Boga
u svoj realnosti naše ljudskosti,
bez umišljenosti i oholosti.
No polazeći od ove pretpostavke
možemo istinski spoznati sebe,
jer smo ono što smo pred Bogom,
što postaje preduvjet primanja
neizmjernog Božjeg dara i života.

Preživači su životinje biljojedi
iz reda parnoprstaša
koje imaju želudac podijeljen
na četiri zasebna odjeljka.
Oni tako pretprobavljenu hranu
ponovno vraćaju u usta
i još jednom žvaču prije nego je
usitnjenu ponovo progutaju
i odvedu je na stvarnu probavu.

Premda usporedba sa životinjama
može zvučati neprimjereno,
ipak taj slikoviti govor vrijedi
i za nas vjernike pred Bogom.
Sveto pismo u tom duhu veli
da je Gospodin naš pastir
koji nas vodi na zelene poljane.
A i prorok Jeremija će govoriti
o blagovanju riječi Božje:
Kad mi dođoše riječi tvoje,
ja sam ih gutao.
No osim što riječ gutamo
neophodno o njoj razmišljamo,
da bismo je dobro prožvakali
i ispravno probaviti.
Samo ‘preživajući’ blagovanu riječi
možemo je temeljito usvojiti
i u praksu života primijeniti.
Tada nam riječ Božja
ne ‘pada na želudac’,
nego se razgrađuje u nama
postajući dio našega tkiva.
Ugrađujući se u naše biće
u nama se utjelovljuje
i obdaruje nas novim načinom
neizrecivog božanskog postojanja.

Vjetrokazi su naprave koje služe
da se odredi smjer vjetra.
Postavljeni su najčešće
na krovovima kuća
i na drugim povišenim točkama
gdje se osjete ili očekuju
udari različitih vjetrova.
Zamišljeni su i tehnički izvedeni
kao korisno pomagalo ljudima
i kad su doma, kao i na putu.
No kako ne postoje samo
vjetrovi kao strujanje zraka,
nego i različita duhovna strujanja,
poput političkih i intelektualnih,
neophodan je pouzdan vjetrokaz.
Stvorivši nas na sliku svoju
Bog je učinio da s lakoćom
otkrivamo lahor Duha Svetoga
i njegov prepoznatljivi šum s neba,
kao i pogubni vjetar nauka
u ovom kockanju ljudskom,
u lukavosti što put krči zabludi.
Umjesto da s razborom shvate
odakle i kakav vjetar puše,
mnogi ljudi se nerijetko ponašaju
kao vjetrokazi ili oblaci bezvodni.
Hirovito se pokrećući i okrećući
i na najmanji dašak vjetra
raznih pomodarskih strujanja
postaše pristaše oportunizma.
Kao osobe bez stava žrtve su
ideoloških propuha i oluja.
A zadaća vjetrokaza je
da odrede smjer vjetra,
a ne smjer ljudskoga kretanja.
Njihovo je da precizno upozore
na dobre i zloćudne vjetrove,
a ne da se ljudi vrte prema
njihovom časovitom usmjerenju.

Tebi vječni Oče, ja tvoj ponizni sin,
upravljam skromnu molitvu
u tišini i skrovitosti svoje ćelije,
koja je meni cijeli svijet.
Ona je prebivalište u kojem ćutim
da je moje srce bliže tebi
nego dok bijah u svijetu.
Moje samostansko obitavalište
mnogim djeluje skučeno i tijesno,
no meni se u njem otvaraju
sveta obzorja vječnoga života
i prostranstva beskrajne slobode.
U svijetu izobličene ljudskosti
želja mi je biti živa slika
tvoga utjelovljenoga Sina
koji je prošao zemljom čineći dobro
i objavljujući tvoje milosno lice.
Oduševio me je svetim siromaštvom,
privukao me ljepotom čistoće,
usmjerio me poslušnosti tvome glasu.
Zato se nisam bojao ni križa
koji je postao ljestvama savršenstva.
Dok se odazivam na evanđeoski poziv
daj da korjenito odbacim svijet,
njegovu zamamu i požudu,
kako bih uživao isključivo
u tvojoj očinskoj ljubavi.
A kad me svijet zbog toga
bude prezirao i odbacivao
kao štetni otpad i smeće,
neka mi to bude pred tobom
najveće priznanje i najljepši ures,
kojim resim tvoju obitelj na zemlji
Majku našu svetu Crkvu.
Ne želim biti besposlen promatrač
u ovoj areni zemaljskog boja,
nego vrijedan poslenik i sluga braći,
koji nadahnuće za nesebična djela
pronalazi u blaženome motrenju
odvijeka pripravljenih budućih dobara.

Baviti se izradom staklenih proizvoda
na klasičan način puhanjem,
vrlo je zahtjevan i težak posao.
Hoće se ne samo umješnost,
nego i snažna pluća i moćan dah,
kao i velika otpornost na toplinu
u blizini užarenih peći.
Iz užarene staklene mase
valja izvući određenu količinu
dajući joj potom željeni oblik,
bilo da je riječ o čaši ili vazi,
boci ili nekom drugom predmetu.
Ako sebe kao ljude uspoređujemo
s predmetima do kraja oblikovanima,
onda nam je izrada stakla predložak.
Kako bismo postali istinski ljudi,
božanskih dimenzija i oblika,
neophodan je onaj nebeski Puhač
koji nas obrađuje dahom svoga Duha.
Samo on nas izvlači iz mase bezličnosti
dajući nam oblik potpuno sukladan
vječnoj Očevoj namisli, to jest
oblikujući biće na sliku Božju.

Smanjenjem volumena ili broja
crvenih krvnih stanica
i/ili smanjenjem količine proteina
kojem je zadaća nositi kisik
u crvenim krvnim stanicama
dolazi do stanja koje se naziva anemija.
Razni su joj uzroci, od gubitka krvi
pa do prekomjernog uništenja
neophodnih crvenih krvnih stanica.
Posljedice mogu biti zatajenje rada srca
ili pak različiti neurološki problemi
a česte su i mentalne poteškoće.
No osim bolesti tjelesne anemije
postoji i ona duhovna, ne manje opasna.
Mnogi kršćani boluju od slabokrvnosti
kad nemaju evanđeoskog žara ni volje
posvjedočiti svoju svetu vjeru
i svijetu udijeliti od obilne radosti
kojom ih Bog obasiplje kao darom.
Duh Sveti kao da uzalud puše
i nadiše kršćane svojim dahom
ako oni nemaju duhovnog hemoglobina
vezati na sebe kisik njegova svetog daha
prihvaćajući život koji struji iz njega.
Neka otajstvo Kristove krvi
koju primamo kao duhovnu okrjepu
obnovi kvalitetu naše krvi
kako bismo odgovorili radosno i odvažno
na sve zahtijeve svoje vjere
svjedočeći žarko i odgovorno.
Pročistimo svoju krv njegovom
i primajmo snagu Duha Božjega,
te oživljeni Božjim životom
prenosimo ozračje radosti i mira
na sve koji boluju od slabokrvnosti.

Dok sjedam za orgulje – organon,
instrument kraljevskog dostojanstva,
poniznu molitvu upućujem tebi,
Stvoritelju svemirskog ‘instrumenta’
koji neizmjernom ljepotom i skladom
zrcali tvoju dobrotu i umješnost –
tvoj istančan sluh za sve tonove života.
Ti Ureditelju sveopćeg sklada,
povjerio si mi božansku ulogu
kad si me osposobio i doveo
da kao orguljaš skladnim melodijama
ispunjavam duše slušatelja.
Veličanstven je osjećaj
vlastitim prstima proizvoditi
i pokretati harmoniju
tolikih tonova i zvukova
koji su odraz nebeskoga sklada
i slika onoga trenutka
kada tvoji prsti stvoriše svemir
i oblikovaše čovjeka – svemir u malome.
Ti si svoji prstima raširio nebesa,
a mojima si dao poslanje
da šire ozračje neba na zemlji.
Svjestan svoje nedostatnosti
pred uzvišenošću glazbenog dara,
molim te za milost da moje ruke
budu odraz evanđeoske umješnosti,
prema kojoj, u savršenom skladu,
ne zna ljevica što čini desnica.
Obdari me takvom vještinom da,
dok pokrećem svirale
u svom rasponu boja i jačina,
slušatelji osjete da kroz njih,
kao kroz najposebnije svirale,
struji sila tvoga Duha.
Svaki dodir na pedale
neka me podsjeti da je prava pjesma
staviti pod noge grijehe svoje
kao najveće protivnike tvoje.
Jer si me našao dostojnim
da uljepšavam zemaljsko bogoslužje
uzvišenim i milozvučnim tonovima,
koji preko srca vjernika
dopiru u tvoje božanske uši,
učini me i članom zbora svetih
koji ti pjevaju vječno bogoslužje
– svadbeno slavlje Kralja Jaganjca.

Vrlo korisna i često korištena
komanda u svijeta komunikacija
je i komanda ‘podijeli’ – engleski share.
Ne samo što je vrlo popularna,
nego odražava i istinsku ljudsku potrebu
da s drugima podijelimo sadržaje
koji su nam od osobitog značaja
i koje držimo obogaćenjem iskustva
i proširenjem vlastitih spoznaja.
U bit ljudskog života pripada
da ne čuvamo za sebe bogatstva duha
nego da ih posredujemo dijeleći ih
na način na koji smo ih i primili.
Najuzvišeniji primjer u svemu
dao nam je dobri i milosrdni Bog.
Od samih početaka dijelio nam je
obilja svoga božanskog života,
da bi u punini vremena iz preobilne ljubavi
podijelio s nama vječnog Sina jedinca –
najsvetije i najdragocjenije blago srca.
Isti taj Sin je s nama velikodušno podijelio
ne samo neizmjerni božanski život,
nego je, postavši po Mariji sinom čovječjim,
ponizno podijelio sudbinu
ograničenoga ljudskog života.
A ako se on nije ustezao podijeli
naše slabosti, siromaštvo i bijedu,
zar mi vjernici smijemo oklijevati
dijeliti darovano bogatstvo
milosnog božanskog života?