Stvoren od sapunice i dječjega daha
koji ga je ispuhivao kroz plastični obruč,
mali je balon od sapunice bio zabrinut
za vlastitu budućnost i sudbinu.
Hoće li proći poput prethodnih balončića
koji su odmah po ispuhivanju,
željni samostalnosti i slobode,
padali put zemlje u samouništenje,
rasprsnuvši se čim bi je dotakli,
a da nisu pravo ni zaživjeli?
Mislili su da krhka opna
može jamčiti cjelovitost njihova postojanja,
zanemarujući što svojom kratkotrajnošću
žaloste i onoga od čijeg su daha bili sazdani,
jer on se žarko želio diviti njihovoj čaroliji.
Zato je upotrijebio sve svoje snage
da se vine visoko u zrak,
dopuštajući malome tvorcu
da pažljivo podmjesti ruku ispod njega
dok se lagano spuštao zemlji,
te da ga održi nekoliko trenutaka duže u životu.
On, sićušni proizvod,
satkan od daha svoga tvorca
i krhke opne, shvatio je koliko je ovisan
o ovoj maloj ruci na čiji se dlan nježno spustio.
Zahvaljujući njoj poživio je dovoljno dugo
da na svojoj opni osjeti toplinu i sjaj sunca,
i da se nevine razdragane oči
zacakle udivljene zbog njegove ljepote.
