Zid drevne gotičke katedrale
izvana je djelovao otužno i trošno,
s velikom naslagom patine
koja je zorno svjedočila
o neumoljivom zubu vremena
koji ga je nagrizao,
polako ali nezaustavljivo.
Ništa bolje se nije doimalo
ni izduženo vitrajsko staklo,
i samo zagasito i posve turobno.
Neupućeni prolaznik ili posjetitelj
će pomisliti da je i njega nagrdila
patina vremena i izvanjski uvjeti,
oduzimajući mu iskonsku privlačnost.

Ali molitelju koji uđe unutra
pred očima iskrsne čudesna ljepota
i sjaj koji se ne vidi izvana.

Takvo je i otajstvo života.
Ne možemo ga upoznati izvana,
nego tek kad u molitvi i klanjanju
uđemo u vlastito srce
u kojem zablista poput vitraja.

Naučili ljudi revno sabirati
zemaljska dobra i izvanjsko blago
u pripremljene riznice,
natječući se tko će imati više,
te čija će riznica biti veća i sigurnija.
No ne treba zaboraviti, međutim,
da su ove zemaljske riznice
samo slika one nebeske,
kojoj nisu niti sjena.
Prihvaćajući pak učiti
od onoga koji ih je pozvao
da grade duhovne riznice
od dobrih i kreposnih djela,
pristali su primiti ga u život.
I tada su spoznali
da su upravo oni sami
najveća i najdragocjenija riznica
u koju je on s ljubavlju položio
svoje neprocjenjivo blago.

Kako bi bez ronjenja otkrivali
što se krije u dubinama mora
ljudi su izumili uređaj zvan sonar.
Akustička je to naprava
koja služi za osluškivanje zvukova
ispod vodene površine,
te za određivanje udaljenosti
predmeta pod vodom
uz pomoć zvučnih valova.

Sličnom se metodom
poslužio i sam Bog
došavši u ljudsku povijest.
Želeći detaljno istražiti
dubine ljudskoga srca
upotrijebio je sonar svoje riječi
jer je to jedina naprava
za mjerenje njegovih dubina.
Tako riječ Krista Riječi
odzvanja u našim srcima
mjereći dubine i pličine
našeg odnosa s Bogom.

Uopće nije važno
je li uzrok brodolomu
olujno more ili ljudska greška,
važan je dobar poučak
koji se iz toga izvuče.
Jer kad se ljudi jednom nađu
u valovlju morskom,
jedino na što misle
je goli život.
Tada prolazi kroz glavu
njegova vrijednost,
a svijest odbacuje suvišno –
nebitno što je s vremenom
bez razloga postalo prebitno.
Na površinu onda izvlači
dugo potiskivani i zaboravljeni
odnos prema životu,
rasterećen nepotrebnih tovara.
Tada je čovjek bliži sebi,
a time i Bogu kao izvoru,
očišćen i opran od svih natruha
ljudske površnosti i prolaznosti.

Kako čovjeku pojedincu,
tako i društvu u cjelini,
neophodan je, na žalost,
upravo dobar brodolom
kako bi shvatio svoje lutanje
i uočio da njegov brod
ne vodi pravoj luci sreće.

Mnoštvo ljudi se slijevalo
u raskošnu koncertnu dvoranu
kako bi čulo svjetski poznatog tenora
i uživalo u iznimnom koncertu
prepušteni ljepoti njegova glasa.
Ali treba također reći
da je i publika izvrsno reagirala.
Kao pravi glazbeni znalci
i ‘sladokusci’ dobroga glasa
i uzvišenih opernih arija
svi prisutni su bez daha
vrlo pozorno slušali,
opijeni opojnim glasom
koji ih je dizao u nebeske visine.

Misao odluta spontano
na stanje u društvu
koje najčešće ne pozna odnos
kakav vlada na koncertu.
U javnosti se ne sluša
glas onih koji imaju što reći,
kao što publika na koncertu
sluša omiljenog pjevača.
U društvu se snaga glasa
mjeri kriterijem mase
i logikom bukača.
Istini za volju,
bukači mogu biti glasniji
od vrsnog pjevača,
ali ne i otpjevati
skladnu ariju života
od koje duša živi.

Bilo da je potrebno
osvježenje usred ljetnih žega
ili da treba isprati
znoj, prašinu i prljavštinu
od mukotrpnog posla,
prva misao nam ide na tuš.
Prema ne mislimo o tome često,
pozornijim promišljanjem shvaćamo
da je on mjesto prisnosti
na kojem ostvarujemo
neposredan kontakt s vodom
što ima gotovo ljekovit učinak.
Zato se okrepljujućem mlazu
izlažemo neposredno, bez odjeće.

Isto vrijedi i za onaj
spasonosni izljev Božje milosti
što ispire biće od nečistoća grijeha.
Djelotvoran je samo
ako mu se izložimo neposredno,
u prisnosti srca, jer nas je Tvorac
tako i poslao u svijet.
U njemu nam je čistoća jedina zaštita,
a ostvarujemo je samo
u prisnosti božanskog zajedništva,
neposredno izloženi ljubavi
što odnosi naše opačine.

Skrbeći za društvo i okoliš,
napose u velikim urbanim središtima
i drugim napučenim mjestima,
odgovorni planeri prostora
dužni su izraditi generalne i detaljne
urbanističke i prostorne planove.
U protivnom, kad bi svatko
radio po svom nahođenju,
suživot bi bio vrlo otežan,
pa čak i onemogućen.
A logiku planiranja koja vrijedi
za izgradnju stambenih i drugih objekata,
davno je izradio sam Bog
za čovjeka i čovječanstvo.
On je htio da čovjek živi
u uređenom svijetu, a ne u kaosu,
pa je tako i uredio svemir.
Htio je da čovjek bude
ne samo tjelesno i površno,
nego i duhovno i temeljito
nastanjen u stvorenom svijetu.
U tom duhu je predvidio
duhovno uređenje okoliša
i stambenog prostora
praveći generalni humanistički,
kao i onaj detaljni osobni plan.
Zato je čovjeku bitno slijediti ih,
za skladan osobni i društveni razvoj
koji je ispravan i moguć
jedino kad se ljudi vode
predviđenim Božjim planovima.
Nakon toga čeka ih nagrada
neprolaznog života u vječnosti
u onom savršeno uređenom društvu
čijim se članom postaje
slijedeći prostorne i vremenske
Božje planove na zemlji.

Kada poznavatelji i kušatelji
dobre vinske kapljice
provjeravaju kakvoću pravih vina,
onda piju samo iz pomno odabrane čaše
jer ona im nudi osjetiti pravi okus.
Doista, dobar okus dobrog vina
ne ovisi samo o njegovoj vrsnoći,
nego i o vrčevima i čašama
iz kojih se poslužuje gostima.

A kako vino predstavlja napitak
iz božanskog vrela milosti,
istim simbolizmom se poslužio
i Božanski Učitelj Gospodin Isus
pretvarajući simbolizam u stvarnost.
U svojoj riječi i euharistijskom vinu
dao nam je piće koje sadržava
sve sastojke Božjeg života
kojima se krijepi onaj ljudski.
Ali kako će Božji nauk
biti prihvaćen u svijetu
ne ovisi samo o riječi i djelu
Božjeg Sina Gospodina Isusa.
Nego ovisi i o tome
kako ćemo se postaviti mi kršćani,
koje je on odredio da budemo
vinske čaše Božje milosti
u koje je servirano najbolje Božje vino
za život i spas svijeta.

Mislio je kako je lijepo i korisno
imati tako istančan osjet
za svaki dašak vjetra oko sebe.
No njegova časna zadaća
bila je ujedno prirodna mana
i osobna kobna nedaća.
No nije shvaćao koliko je
neprimjereno povodljiv i povitljiv
pred svim tim vjetrovima
što kruže oplošjem zemlje
i tjeraju nestabilne prevrtljivce
da im se bez opiranja klanjaju.
Okretao se na krovu kuće,
mada se često ponosno kočoperio,
a da nikad nije izgradio svoj stav,
ni shvatio koliko je ponižavajuće
izgubiti svoj ja i čvrstoću karaktera.

Poput vjetrokaza na krovu
i suvremeni je čovjek
koji se bez razmišljanja okreće
za svakim vjetrom ljudske misli,
uvjeren u intelektualnu tankoćutnost.
Ali ne samo da nema osjećaj
za šum Božjeg lahora s neba,
nego da se na nj spusti
i snažna oluja Božjeg Duha,
on bi radije izabrao
biti nošen vjetrovima ovoga svijeta,
koji će ga nemilosrdno otpuhnuti
s povijesne scene bez ikakva traga.
Pa ipak radije voli biti u vrtlogu
nestalnosti ljudske misli,
nego izgraditi čvrsti stav
kojem je polazište i uporište
Božja Misao i Vječna Riječ.
Šteta što je odbio otkriti
da je njegova prvotna zadaća,
za koju je stvoren i osposobljen,
trebala upravo biti ova:
otkrivati šum Duha Božjega
instrumentima svoga duha
stvorenog na sliku Njegovu.

Nema nijednog vrjednijeg predmeta
koji prilikom kupnje nije popraćen
ovjerenim jamstvenim listom
koji vrijedi određeno vrijeme.
Ali da bi jamstvo vrijedilo,
rukovanje napravom mora biti
u skladu sa svim uputama
sadržanima u jamstvu.
A ako netko nestručno upravlja
ili neovlašteno servisira,
onda ne može očekivati
da mu proizvođač jamči
dužnu trajnost proizvoda.

Sam Bog je podario čovjeku
ne samo ljudski život na zemlji
nego mu je dao i jamstvo
vječnoga života u nebu.
Ali njegovo jamstvo vrijedi
samo ako čovjek upravlja životom
sukladno uputama danim
na njegovu jamstvenom listu,
to jest ako živi vjerno
Božjoj riječi i zapovijedima.