Božić – misa ponoćka
U ovoj svetoj noći osjeća se kao neka napetost i neizvjesnost poradi toga što su ćuti ispunjenje nečega čemu je ljudski rod i svaki čovjek u dubini bića težio. Jer otajstvo rođenja Sina Božjega koje slavimo u ovoj svetoj noći, otajstvo je koje je toliko očekivano. Jer nema toga tko ne ćuti potrebu za Bogom u svome životu, pa i onaj tko od njega bježi ili mu se suprotstavlja. Jer i onaj tko u tami hodi, upravo on želi svjetlo, a onaj tko se smrzava u studeni ljudske hladnoće, želi toplinu kojom će dušu ogrijati, a onaj tko se zamorio hoda pod bremenom nevolja, želi odmora i onaj tko se izmučio u ropstvu želi oslobođenje. Ako itko žeđa za spasenjem i spasiteljem, onaj je tko je postao žrtvom grijeha. Doista, nitko ne želi život toliko kao onaj komu se smrt približila, pa se želi izvući iz njezina zagrljaja i nitko svjetlo kao onaj tko je u tami, niti itko slobodu kao onaj tko je u ropstvu.
O tome svjedoči i proročanski navještaj proroka Izaije koji govori o narodu koji hodi u tmini, koji obitava mrkli kraj smrti, o narodu koji nosi teški jaram ropstva i muči se u neslobodi svoje povijesti. I starozavjetni Božji narod slika je svakoga naroda koji traži oslobođenje, koji vapi za svjetlom, koji žeđa za životom. A sve to što čovjek i narod žeđa, ne može sam sebi dati, već čeka da mu to Bog gospodar povijesti podari i da on s visine zahvati u ljudsku povijest i svaki život, da ga preobrazi i učvrsti svojom moću i ljubavlju. Zato i mi kršćani dok sa svim ljudima iščekujemo ostvarenje univerzalnih vrednota i vjernosti, ipak mi jasno znamo da ne iščekujemo da se dogodi nešto, već da dođe netko. Iščekujemo da dođe sam Bog, jer se ništa oko nas ni za nas neće dogoditi samo od sebe, već samo snagom Boga živoga i njegove ljubavi. A Bog koji dolazi, ne čini nasilje nad našim životom, već nas potiče da žeđamo za njim, da bi on nakon toga očitovao svu snagu i ljepotu svoje moći i sjaja. O tome nam svjedoči i sveti Pavao u večerašnjem čitanju iz Poslanice Titu kada svjedoči: „Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.“ Time nas sveti Pavao potiče živjeti pobožno u svijetu u velikom iščekivanju blažene nade i pojavka slave našega Spasitelja. Doista, dok svi ljudi iščekuju, mnogi ne znaju što čekaju, već imaju samo uopćena, a počesto i isprazna očekivanja, mi jasno znamo da iščekujemo našega Boga i Spasitelja Isusa Krista. Zato je naše iščekivanje puno nade, a i radosti, puno smisla i čestita života. Mi čekamo Boga koji na plećima ima vlast ući u naš život, koji je u stanju razvezati spone naše duše i odvesti nas u svjetlo i slobodu.
Zato smo i mi usmjereni prema iščekivanju Boga koji dolazi među nas, te s ushitom i velikom čežnjom njemu otvaramo svoje srce onako kako mu je srce otvorila Presveta Djevica koja ga je za nas rodila i koja ga je dale na svijet kao Boga i Spasitelja. Otvaramo mu svoje srce i željno ga primamo u naručje na način na koji ga je sveti Josip primio i s kolikom mu se ljubavlju divio. Otvaramo mu svoje srce na isti način na koji su mu svoje srce otvorili pastiri koji su mu se te iste večeri došli pokloniti zajedno s anđelima Gospodnjim. Jer se u ovoj svetoj noći slavi taj trenutak Božjega silaska među ljude u ljudskom obličju, kao malo dijete. Ali božansko dijete kadro ispuniti sve naše zahtjeve, jer je kadro ispuniti nam dušu i srce svojim sjajem i milošću.
Ovaj događaj nas treba potpuno prožeti i do srži obilježiti. Živi Bog koji silazi s neba treba do kraja prožeti i obilježiti naše odnose i naše življenje. Bog među nama ljudima postaje čovjekom, da nas učini ljudima obdarujući nas božanskim životom. Božji Sin postaje novorođenče u jaslama, da nas kao posinjenu djecu dovede u kuću Očevu. On je razlog naše radosti i našega slavlja, on je razlog naše nade i svekolikog zalaganja za izgradnju ovoga svijeta iz kojega treba istjerati svaki mrak i zlo njegovim svjetlom i životom. Božji Sin je postao sinom čovječjim da nas ljude očovječi i usmjeri ta težimo i ostvarujemo Božje sinovstvo. Božji Sin je sišao s visina, da na nizinama uspostavi svoj mir među ljudima miljenicima njegovim. Uživimo se stoga u dostojanstvo ove noći i do dubine bića poklonimo se Bogu koji dolazi među nas, jer je nezaslužena ova čast koju nam iskazuje i dobrota kojom nas obasiplje. Primimo ga svim srcem, kako bi nam ispunio sve želje srca svojom prisutnošću i svojim svetim božanstvom. Iz ove noći trebamo izići kao drugi, novi i bolji ljudi, ljudi koji više ne žive u nestalnosti ljudskih želja i htjenja, već žive čvrsti, stabilni i ukorijenjeni u Bogu koji je došao među nas da nas učvrsti u zemaljskom hodu i dovede do vječnoga blaženstva.