Oni koji su naučili igrati karte,
znaju da u većini igara
poput bele, briškule i trešeta
postoji pravilo aduta
koji diktira  igra.
Tako se može dogoditi
da protivnik ima jače karte,
ali ako nema karata u adutu,
uzalud mu je pokušaj
i ne može dobiti partije.
Jer i jedna niska karta u adutu
jača je od jakih karata
u drugim bojama.

Pravila poput ovog kartaškoga
vrijede i u duhovnome životu
jer nam i Isus svjedoči
da je bolje biti ubrojen među
Božje malene i neznatne,
nego među moćne i velike
ovoga svijeta koji ne mare
ni za Boga ni za Božje.
U istom će duhu
i sveti Pavao posvjedočiti
kad bude propovijedao
o Kristu raspetome,
koji je bio Židovima sablazan,
a poganima ludost,
no vjernima ja bio
Božja snaga i mudrost:
Jer ludo Božje
mudrije je od ljudi
i slabo Božje
jače je od ljudi.
Utjelovljeni Božji Sin je
doista bio Božji adut
pobjede nad grijehom,
zlom i svijetom.

Postoje ljudi koji imaju
određene govorne mane,
te ne mogu jasno i razgovjetno,
ili pak baš nikako,
izgovarati neka slova,
slogove, riječi i rečenice.
A da bi otklonili te poteškoće,
obraćaju se za pomoć logopedima
– ljudima osposobljenima za
smanjivanje ili otklanjanje
govornih mana.

No da se ne bismo
kao ljudi zanosili,
te možda podcjenjivali
one s govornim manama,
moramo biti svjesni da
svatko od nas ima
duhovnu govornu manu.
Bog nam je dao sposobnost
da vlastitim jezikom
izgovaramo njegovu riječ.
No mi smo tu sposobnost
ugrozili grijehom i slabošću,
te je ne uspijevamo izgovoriti,
u većoj ili manjoj mjeri,
potpuno, precizno i razumljivo.
Zato nam je Bog po svome Sinu,
Vječnom Logosu i istinskom Logopedu
došao u susret otklanjajući
sve govorne poteškoće i mane,
kako bismo mogli jasno i glasno
izgovarati Božju riječ
i napose njegovo sveto Ime.

Ljudi danas traže i cijene
posebna životna iskustva
koja zovu adrenalinskim.
Očito ih zamori jednoličnost
ne baš tako napetog
i prilično prizemljenog života,
pa traže onda situacije
u kojima se mogu osjetiti
napeto i uzbuđeno.
Na žalost ne razumiju
da svijet u kojem nema
borbenoga duha za
uzvišene vrijednosti
ubija u ljudima svaku volju
i potrebu uzvišenoga.
Problem je u tome
što im onda nudi samo
one zemaljske situacije
kao iskustvo za doživjeti,
te ih opet, uz sav adrenalin,
ostavlja prizemljenima.
Šteta što ljudima posluži
koješta da bi ih motiviralo,
pa čak i život riskirati.

Ne osjete da su u situaciju
nedostatka iskustva došli
upravo radi ljudskog
prizemeljenog načina razmišljanja.
Umjesto da se dadnu
voditi Duhom Božjim,
da im on bude istinski
adrenalinski poticaj
za autentične i odvažne
poteze životnog rizika,
umjesto da im on bude
motivacija i inspiracija,
oni opet izabiru zemaljsko.
Stoga je vjerodostojan
kršćanski život po Duhu
najsnažnije iskustvu
na koje su pozvani vjernici,
jer se tada pune pravim
duhovnim adrenalinom
– milošću tog istoga Duha.

Za pohranjivanje i čuvanje
važne arhivske građe
i druge službene dokumentacije
postoje pismohrane.
U njima je bitno napraviti reda,
te posložiti dokumentaciju
prema kronologiji, sadržaju
ili nekom drugom redu ili ključu.
Tek nakon toga je korisna
da se može pojedini dokument
pronaći na svome mjestu
i biti dostupan i upotrebljiv.
Sam Bog je oduvijek htio
da naša srca postanu
pismohrane njegove riječi
koju nam je stoljećima
u povijesti spasenja upravljao.
Najsvetije što je u nas
naposljetku pohranio
je upravo ona vječna Riječ
koja je tijelom postala,
čime je našim srcima dala
pravi smisao i značenje.
Vrlo je bitno stoga
da u pismohrani srca
vlada red i raspored,
te da Božju Riječ i Mudrost
stavimo na dolično mjesto
koje joj pripada u našemu životu,
kako bismo mogli iz nje
crpiti svjetlo i spoznaju,
ljubav i snagu za život.

Naočale su optičko pomagalo
za poboljšanje lošega vida
jednoga ili oba oka.
Vrlo su učinkovite i korisne
bilo da je riječ o kratkovidnosti
ili pak o dalekovidnosti.
Bilo da ne vidimo dobro
sadržaje na udaljenosti,
bilo one koji su nam pred očima.
Poput optičkih poteškoća
s tjelesnim vidom,
mogu postojati i optički
problemi duhovne naravi.
Tako se može dogoditi
da netko bude zagledan
u ono daleko, udaljeno,
pa čak i nebesko,
ali da u isto vrijeme ne vidi
što se događa u njegovoj
neposrednoj blizini.
No može biti i obrnuto,
da netko bude zaokupljen
samo ovim neposrednim,
a da lako previdi
šire okruženje oko sebe.
Zato nam je dobri Bog,
da nas izliječi od slabovidnosti,
darovao optička pomagala
– dvije zapovijedi ljubavi:
ljubav prema Bogu i čovjeku!
A i sveti Ivan poučava
da se ne može ljubiti
Boga kojega se ne vidi
ako ne ljubimo brata pored sebe.
A vrijedi i obrnuto,
jer ako bismo ljubili braću,
ali samo ljudskom ljubavlju,
a ne i onom nebeskom,
ne bismo ih dostatno ljubili.
Zato je doista neophodno
da iz Božje ruke prihvatimo
ova optička pomagala,
te da se tako izliječimo
od ljudske slabovidnosti.

Svaki dobar vinogradar
zna koliko je važno
u pravo vrijeme
i na pravi način
izvršiti obrezivanje trsova
da bi mogli ‘potjerati’
dobre pupe i mladice.
Pri tome valja odstraniti
sve beskorisne mladice,
a one odabrane za ploda
odrezati u prikladnoj visini,
ni s previše ni s premalo pupova.
Potom valja rezati
pod ispravnim kutom,
oštrim alatom za rezanje
da ne dođe do oštećenja
mladice i njene plodnosti.
Poput vinovih mladica su
i vjernici koji žive u Kristu
kao plodne mladice na trsu,
crpeći snagu i život
iz njegova svetog uskrsnuća.
No na Kristu ne ostaje
bilo kakva mladica,
već samo ona koja se
odlučila za pravu plodnost.
A može je ostvariti
podvrgavajući se spremno
duhovnom i ćudorednom
čišćenju vlastitoga bića.
Sam Otac nebeski je
vlastitom skrbnom rukom,
kao dobar vinogradar,
priprema da primi
puninu uskrsne snage,
po kojoj će onda donijeti
plodove života vječnoga.

Neke životinje,
a ponajviše kukci,
imaju organ u obliku
igličaste cjevčice
iz kojeg se pri ubodu
izlijeva tekućina.
Takva tekućina
može biti i otrovna,
te nanijeti i smrt onima
koji pretrpe ubod.

Poput otrovnog kukca
svojim otrovnim ubodom
na ljude vreba smrt.
Koga god dohvati
nikome ne prašta,
a prije ili poslije
svatko dođe na red
njezinu smrtonosnom žalcu.
Ali otkako je Krist Isus
svojim uskrsnućem
pobijedio njezin ujed,
od tada svaki vjernik
pjeva sa svetim Pavlom
pobjednu pjesmu:
Pobjeda iskapi smrt.
Gdje je, smrti, pobjeda tvoja?
Gdje je, smrti, žalac tvoj?
A žalac je smrti grijeh,
a sila je grijeha zakon.
A Bogu hvala,
koji nam dade pobjedu
po Gospodinu našemu
Isusu Kristu.

Među Isusovim apostolima
Toma je nosio naziv Blizanac,
jer je moguće da je imao
brata blizanca po tijelu,
nekoga s kim je bio
gotovo istovremeno začet,
s kim je tako dijelio
prostor majčine utrobe,
kao i ostala tjelesna obilježja
u potpunoj sličnosti.
Ali, uz biološku sličnost,
postoji i duhovna sličnost
koju je Toma zanemario,
a Isus ga je tome poučio.
Naime, sam Isus je postao
blizanac svakome od nas,
jer nam je sličio potpuno
u svemu, osim u grijehu.
Cilj mu je bio učiniti nas
dionicima neponovljivoga
sinovstva po uskrsnuću.
On kao Jedinorođenac Očev
postao je ujedno Prvorođenac
među mnogom braćom,
koji mu postadoše
po vjeri potpuno slični.
Doista, po krštenju smo
postali njemu suobličeni
i istinska djeca Božja
određena za slavu uskrsnuća
i život vječni u nebu.
Nevjerom na dan uskrsnuća
Toma je u prvi mah
odbio ovu sličnost s Kristom,
ali ga je Gospodin osvijestio
svojim svetim ranama.

Matična mliječ je lučevina
medonosnih pčela koja se
između ostaloga koristi
kao hrana ličinki
u koloniji pčela,
a luče je mlade radilice.
No kada dođe potreba da se
izabere nova pčela matica,
onda se izabrana ličinka
u prva četiri dana hrani
isključivo matičnom mliječi.
Tim se hranjenjem aktivira
razvoj matične sposobnosti,
što uključuje razvijene jajnike
koji su neophodni
za polaganje jajašaca.
Kao što postoji ova hrana
koja čudesno omogućuje
plodnost pčeli matici,
tako su i vjernici pozvani
hraniti se kao matice
sličnom duhovom hranom.
Ljubav Božja darovana
po Kristovu uskrsnuću
duhovna je matična mliječ
koja vjerničku dušu
pretvara u svjedoka –
maticu koja rađa druge
za djecu Božju
i sinove vječnoga spasa.

Erozija je proces izglodavanja
to jest trošenja zemaljske kore
djelovanjem vode, leda, vjetra.
Shodno tome može se reći
da postoji i duhovna erozija
koja nagriza ljudsko biće.
Riječ je o utjecajima svijeta
koji nagrizaju Kristov lik u nama
prema kojem je izgrađena
naša autentična ljudskost.
Vrhunac erozija čovječnosti
bio je u trenutku osude
i odbacivanja samoga Krista
do sramotne smrti na križu.
No upravo smrt i umiranje
bili su put koji je izabrao Bog
da sanira ljudsku eroziju.
Jer Kristovim uskrsnućem je
ljudskom liku napokon dan
savršeni i cjeloviti izgled
koji više nije podložan
nikakvoj ljudskoj eroziji.