Marija Majka pobožnosti
Ovoga ljeta susretoh se s jednim prijateljem, vjernikom upućenim u vjerska događanja, ne samo iz medijskih prikaza Crkve, već i čitanjem teološke literatura. U srdačnom i otvorenom razgovoru s ovim dragim i pomalo impulzivnom čovjekom dotakosmo temu važnosti pobožnosti u vjerničkom životu. Na osobit način je bilo spomenuto štovanja Blažene Djevice Marije i molitva svete krunice koju vjernički puk već stoljećima prakticira časteći Nebesku Majku. Nakon što sam počeo govoriti o iznimnoj ljepoti i snazi ove molitve, prekinuo me moj sugovornik izražavajući svoje neslaganje s mojim tvrdnjama. „Držim da je ova molitva učinila najveću duhovnu štetu u razvoju duhovnosti vjernika“, reče odlučno te nastavi: „Gospodin Isus nas je naučio moliti i reko nam je da molimo zazivajući ‘Oče naš’, a ne ‘Zdravo Marijo’. Krunica je stoga neprihvatljiva jer odvlači vjernike od prave pobožnosti koju je Isus uspostavio prema nebeskom Ocu.“
Uzor pobožnosti od djetinjstva
Osim što sam bio iznenađen, trebalo je mnogo riječi da razuvjerim svoga sugovornika u ispravnost takvog tumačenja, jer ako itko, onda je Marija bila uzor pobožnosti još od svoga djetinjstva. Odlikovala se je upravo neizrecivom krepošću želeći Bogu služiti predano i zauzeto, te stoga u nijednom slučaju ona ne može biti prepreka i kočnica našoj pobožnosti i molitvama koje se usmjeravaju i uzdižu Bogu, kao što nijedna njena krepost ili zasluga nisu suprotne Kristu Gospodinu. Pobožnost Presvetoj Djevici ne samo da nije neprobojna brana što naše molitve zaustavlja u njihovu tijeku prema Gospodinu, već je istinska ustava koja pomaže da plovilo našega biće može ići i uzvodno podižući se na višu razinu.
Pobožnost prema nebeskoj majci Mariji stoga nije nauštrb identiteta vjernika koji se prepoznaju kao djeca Božja, jer ona je prva bila dijete nebeskog Oca, te joj je stalo da svaki vjernik to također bude. Pobožnost prema Presvetoj Djevici ne samo da nije nauštrb čašćenja nebeskog Oca, nogo nam može i treba biti škola pobožnosti i klanjanja Ocu ako istinski upijamo duh Marijine pobožnosti. Jer ako itko, onda je Marija živjela pobožno, to jest po-Bogu. Jer ako itko, onda je Marija imala iznimnu pobožnost prema Ocu, Bogu Izraelovu, kroz svoje djetinjstvo i mladenaštvo, kroz svoj odgoj i rast u roditeljskoj kući, još prije nego je primila anđelov navještaj o izabranju za roditeljku Sina Božjega. Ona je cijela bila upućena na njega i cijela mu se, svom dušom predavala. Ona koja je cijelu sebe unosila u Božje postojanje prikazujući se u pobožnosti nije netko tko bi htio naše molitve zaustaviti na pola puta do cilja. Naprotiv! Molitva svete krunice nam otvora um i srce, umiruje nam dušu i proširuje joj obzorja. Ujedno povećavajući njena unutarnja prostranstva i izoštrava vidike da bolje spoznamo nadspoznatljivo otajstvo Božje.
Iskrena i okrenuta Bogu
Listopadska pobožnost bi stoga trebala biti prostor u kojem učimo biti pobožni poput Marije, a to znači potpuno upućeni na Boga. Ako je po-božnost život po-Bogu, onda je Marija u tome nedostižna, do te mjere da je postala učiteljicom pobožnosti. Naša marijanska pobožnost, pa tako i molitva krunice kroz mjesec listopad, treba biti iskrena i Bogu okrenuta poput Marijine duše. Svoje molitve upućujemo po Mariji osjećajući nedostatnost i nedostojnost svoga bića, jer ona najbolje može posvjedočiti kako je Bog dokinuo udaljenosti između sebe i nas. Tko to od nas sam po sebi može stati pred Boga i smatrati da ima pravo upraviti mu svoje molitve, ili pak da može izdržati sjaj Božjeg bića? Marija, čista Djevica, Bezgrešna Majka, darom milosti mogla je Boga gledati, te zato i njenim posredovanjem upravljamo molitve njenom Sinu, da ih donese pred lice Očevo.
Kamo sreće kad pobožnost presvete krunice ne bi bila samo pobožnost jednog ili dva mjeseca u godini, kad ne bi bila samo pobožnost što se moli u crkvi, već kad bi bila i obiteljska i osobna pobožnost svakog vjernika koji traži s Marijom i u njenu duhu razmatrati otajstva Gospodinova života. Zato nijedna marijanska pobožnost, a time i molitve krunice, nije sredstvo za uređenje životnih tehničkih pitanja ili rješavanja potreba, već molitva iskrene kontemplacije Kristovih otajstava. Neka nas sveta krunica potakne da slijedimo Marijin primjer pobožnosti, te primimo obilje blagoslova nebeskih.