Zadivljujuće je promatrati dirigenta
koji iznimnom umješnošću
dovede u sklad tisuću nota i zvukova,
visokih i niskih tonova,
te više glasova i različitih glazbala.
Nikad bez autoriteta
prema onima koji su voljni slušati,
ali isto tako nikad prijetećom toljagom,
nego posebnim štapom.
Njegov argument nije snaga batine,
nego dirigentske palice
kojom proziva i poziva umjetnike
da spremno reagiraju na njegov znak. Tako je i Gospodin zamislio
savršeni sklad svemira,
pod svojom dirigentskom palicom
Tvorca, Ureditelja i Svedržitelja.
Čini se ipak da ljudi više vole
biti pod goničevom šibom
nego pod Božjom dirigentskom palicom.
Pa i kad je poslao svoga Sina
da otkloni šibu goniča njegova,
lakše je čovjeku bilo prikovati ga na križ,
nego prihvatiti slobodu
pod njegovim vodstvom.
A dobro Bog, skladatelj svemira,
ne želeći odustati od nauma ljubavi,
pretvorio je taj isti križ
u najmoćniju dirigentsku palicu.
Ona ostvaruje skladno suzvučje
zemaljskih i nebeskih tonova,
potiče svemirsku pjesmu hvala
što slavi Krista Boga
kao kralja i gospodara svoga.

Za dobro pranje rublja
nije dovoljno samo očistiti nečistoću,
nego također razmekšati odjeću
posebnim omekšivačima.
Tretirani prilikom pranja
dužnom dozom mekoće i nježnosti
odjevni predmeti postaju
privlačniji i prikladniji za nositi.

Isto pravilo vrijedi i za ljudske duše
koje se čisti od prljavštine grijeha.
Nije svrha samo da speru sa sebe
nečistoću grijeha i krutost zla,
nego da postanu mekše i prihvatljivije
u kasnijem kontaktu s drugima.
Jer im je nezamjenjivo poslanje
svojom mekoćom činiti život ugodniji
onima koji imaju potrebu i pravo
na toplinu i nježnost.
Nakon temeljitog pranja
trebaju postati dovoljno meke
da mogu upiti i suze sa zaplakanog lica.
Stoga je svakoj duši potreban
omekšivač Božje milosti
koja ih svesrdno potiče
na raskajan život prema sebi,
a sućutan i milosrdan prema braći.

 
Sastala se dva bojlera,
obični i protočni,
te započela raspravu
o ulozi u domaćinstvu.
Prvi uze riječ obični,
te pun sebe i velikog kapaciteta,
pohvali se nadmeno kako je
jedna od najdragocjenijih
naprava u kućanstvu.
U svoju utrobu je pohranjivao
i u prikladno vrijeme izdavao
velike količine tople vode.
Na te njegove riječi
progovori onaj protočni,
začuđen što se njegov veliki brat
hvali samim sobom.
Jer nije njihovo poslanje
otkrivati toplu vodu,
nego biti u službi onoga
koji im je povjerio takvu zadaću
i od kojeg dolazi ljudima
svaki dobri dar.
Ne bi se, stoga, njih dvojica
trebali hvaliti time što čine,
nego biti sretni
da mogu biti od koristi.
Ne trebaju se oholo nadimati
kad je njihovo poslanje
besplatno davati dalje,
što besplatno primiše.
Ćuteći radosti služenja,
smatrao je dužnošću
dati nešto i od svoga bića,
a ne zadržavajući ništa za se.
Zagrijavajući toplinom ljubavi
vodu koja njime protječe,
pretvarajući je i u svoj dar,
osjetio je golemu sreću
jer je postao dionikom
neopisive tuđe radosti.

 
Kad pojedinac želi zaspati
a ne dolazi mu san na oči,
posegne onda za umjetnim rješenjem
– tabletama za spavanje.
Učinak im je poseban:
omame umrtvljujući svijest,
nakon čega i tijelo klone.

Slično ovom prisilnom
uspavljivanju organizma,
postoji i duhovnu uspavljivanje.
Ono je protivno evanđeoskoj budnosti
za koju je čovjek stvoren.
Grijeh i slabost su
poput tableta za uspavljivanje.
Kao što tablete za spavanje
umrtve čovjeku svijest,
tako grijeh otupljuje
savjest čovjeka grešnika.
No postoji i neke razlike.
Dok tablete za spavanje nakon svijesti,
uspavljuju cijeli organizam,
dotle grijeh i slabost,
otupljujući oštrinu savjesti,
pojačavaju putenu želju
i galopirajuću strast.
Osim toga ljudskom biću
ne priskrbljuju mir i spokoj,
nego još veći nered i nespokoj,
koji se može iscijeliti
samo zdravim evanđeoskim životom.

 
Za orijentaciju u vremenu i prostoru
vrlo je koristan suvremeni GPS
– Generalni pozicijski sustav.
Spojen sa satelitom
u djeliću sekunde locira poziciju
i potom omogućuje kretanje
u ispravnom smjeru.
Sličan odnos postoji
i u duhovnom iskustvu.
Da se život ne pretvori
u pogubno lutanje po bespuću,
Gospodin nam je dao mogućnost
da se povežemo s nebeskim ‘satelitom’
– žarištem vječne ljubavi
koji nam stoji na raspolaganju.
Iz njega nam isijava nevidljive silnice
uz pomoć kojih nepogrješivo otkrivamo
koordinate vlastitog položaja.
Tako svoj točan položaj na zemlji
možemo utvrditi jedino
kad smo povezani s nebom.

Od davnina ljudi i narodi
bore se i vode bespoštedne ratove.
Ispaljuju jedni na druge
otrovne strijele i razorne projektile.
Prilično je jasno i neupućenom
da pobjeda ne ovisi samo
o dobroj volji i spremnosti,
nego i o ubojitom oružju
kojim vojska raspolaže.
A i kršćanski život je
poput borbe na život i smrt,
s time da nije riječ
o zemaljskom oružanom sukobu
nego o duhovnom boju
s napasničkim silama zla.
I ne radi se o ratu
iz mržnje prema ljudima,
u kojem se nanosi šteta
i sebi i svima oko sebe.
Vojujući u Božjim redovima
on sam nas je opskrbio
nepobjedivim duhovnim oružjem
po Mariji koju je postavio
oružaricom svoje vojske.
Zrnca svete krunice su
nezaustavljivi projektili
koji odbijaju sile zla,
ubijajući smrt, grijeh i zlo.
U ovom ratu života protiv smrti,
istine protiv laži,
ljubavi protiv mržnje,
dobra protiv zla,
ona, nepobjediva i bezgrešna,
je jamstvo i zalog pobjede.
Vojujući s krunicom u ruci
na tragu smo njezine pobjede,
čime nam sviće zora
novoga i boljeg svijeta
kojem je ona stvarni početak
– origo mundi melioris.

 
Za pokretanje automobilskih motora
služi naprava zvana starter ili anlaser.
Na pokret ključa on povuče
električni naboj iz baterije,
te, stvarajući iskru, pali smjesu
kojom se pokreće motor.
Tako je i za motor duhovnog života
uvijek potreban neki starter izvana,
dovoljno snažan da pokrene
grijehom uspavanog čovjeka
iz njegova mrtvila i slabosti.
Za to služi iskra Duha Svetoga,
koji je kao oganj bačen na zemlju
kako bi zapalio srca ljudi.
To je Duh za kojeg se ne zna
odakle dolazi i kamo ide,
ali je njegov učinak
vrlo prepoznatljiv i pouzdan.
Iskrom svoga plamena,
izvučenom iz obilja božanske ljubavi,
on pokreće srca vjernih
da isto hoće i za istim teže.
Srce ne zahvaćeno tom iskrom
nalik je motoru koji se nikad
nije upalio ni stavio u pokret.

 
Ljudski život je poput brze rijeke
koja nema jednoličan tok,
nego uz ravne dijelove
obiluje izazovnim brzacima.
Zdrava duhovnost je stoga
poput raftinga za koji treba
imati dobru tjelesnu spremu,
kao i prikladnu opremu.
Značajni dio umijeća je
čuvati snagu na mirnim dijelovima
kako bi se jače zaveslalo u brzacima.
Jer kad te život donese
prema opasnim hridima,
ne možeš ih izbjeći
nego ih trebaš svladavati
prihvaćajući izazov.
A najvažnije od svega je
slušati glas skipera – kapetana
koji pravovremeno izdaje upute,
te svojim veslom kao kormilom,
upravlja svu snagu zaveslaja
uspješnom prolazu kroz tjesnac.
Ključno je stoga i nezamjenjivo,
u duhovnoj plovidbi životnim brzacima
povjeriti se glasu Krista Gospodina,
ali ne skrštenih ruku,
nego snažnim zaveslajima.
On će time on upraviti naš napor
prema vječnom cilju
do kojeg bez njegove pomoći
ne možemo sretno stići.

 
Teško bi bilo susresti čovjeka
koji bi se žalo na roditelje
jer su mu namrli i ostavili
nezanemarivu zemaljsku baštinu,
umjesto da ga razbaštine
i učine da živi poput siromaha.
Jedino je moguće susresti
ponekog nadobudnog kršćanina
koji zanemaruje vjerski odgoj
tvrdeći kako djeci
ne treba ‘nametati’ vjeru
nego čekati da dođu u dob zrelosti
da sami o tome odluče.
Dotični se olako odriču
od Boga dane duhovne baštine
darovane za zemaljski život.
Tako vlastitoj djeci uskraćuju
milosno obilje spasenja
koje im je Otac povjerio,
da ga dijele s drugima,
a napose s najmilijima.
Očito im nije došlo do svijesti
koji su nezamjenjivi dar
primili po svetom krštenju,
pa ga olako odbacuju
u ime ljudskog prava
na slobodu i samostalno odlučivanje
o vlastitim vrijednostima.
Na koncu se valja zapitati
hoće li im djeca biti zahvalna
što su ih u život uputili
kao duhovne siromahe.

 
Želeći doprijeti glasom,
riječju i porukom
do udaljenih i raseljenih
rođaka i prijatelja
ljudska riječ je tražila putove.
Od goluba pismonoše i drugih glasnika,
do pisama i brzojavnih poruka
birala je najbrži i najpouzdaniji put.
No kad je čovjek izumio brzoglas,
imao je izravnu liniju,
pa i onda kad su mu sugovornici
bili s druge strane oceana.
Želju i načine zajedništva
upili su od Gospodina
koji je uspostavio vezu s ljudima
premostivši ponor podjele
ispriječen nakon čovjekova grijeha.
Slao je on i glasnike i pisma,
ali je naposljetku poslao svoga Sina
kako bi kao Riječ Očeva
bio neposredna brzoglasna linija
između neba i zemlje,
vječnosti i vremena,
Stvoritelja i ljubljenog stvora.