19. nedjelja kroz godinu – C
U današnjem evanđeoskom odlomku Gospodin priča nekoliko prispodoba, to jest koristi nekoliko slika kojima nam skreće pozornost na vrlo važne stvari u životu. Uočljivo je da te slike pričaju o svakodnevnom životu kakav je bio u ono vrijeme. Jedna slika govori o slugama koji bdijući čekaju svoga gospodara da se vrati sa svadbe, da mu mogu otvoriti čim pokuca. Druga slika je o domaćinu koji pazi na svoju kuću da ga kradljivci ne pokradu. Treća prispodoba je o gospodaru, upravitelju i slugama, to jest o tome kako je važno da gospodar pronađe pametnog i razboritog upravitelja da ga postavi nad svojim imanjem. U protivnom, zli upravitelj bi zlorabio svoj položaj živeći izopačeno i nanoseći štetu gospodarevim slugama. Četvrata slika je o dvojici nepokornih slugu koji ne slušaju gospodara, pri čemu jedan izravno pozna volju gospodarevu, a drugi je ne pozna izravno. Prvi od njih će zato dobiti veću kaznu jer se protivio gospodaru, ali i drugi će biti kažnjen jer je trebao biti toliko uviđavan da otkrije tu istu volju. U pozadini ovih Isusovih pouka je njegova želja da pouči svoje učenike kako se odnositi prema zemaljskom bogatstvu, to jest da im pokaže u čemu trebaju pronaći pravo bogatstvo, što ćemo sada vidjeti.
Uistinu, traženja bogatstva se može pokazati i objasniti slikom služenja, to jest upravljanja ili gospodarenja. Naime, Isusov nauk pretpostavlja da u životu postoji lanac služenja. Točnije to može biti lanac dobrog ili lošeg služenja. Tako iz ovih prispodobama čitamo da postoje oni dobri sluge koji služe svoga gospodara i budno čekaju da se vrati živ i zdrav sa svadbe. Ako su budni i postojano služe svome gospodaru, oni vode brigu o cijelom imanju, a nadasve o njemu. Primjer za to je onaj dobro nadstojnik imanja koji dok čeka svoga gospodara kojemu služi, zna da služi i cijeloj kući i svim ukućanima kojima daje hranu u pravo vrijeme. Takvi dobri sluge nisu dopustile da se izokrene lanac služenja i da se poremeti ljestvica vrednota. Oni znaju da je njihova zadaća vjerno i razborito služiti, ne tražeći svoj privatni probitak, zadovoljstvo ili povlasticu. Oni u služenju služe najprije svome gospodaru i u ime toga uredno paze na njegovu volju i na njegovo imanje, što podrazumijeva da paze na sve ukućane s kojima trebaj živjeti kao u istinskoj obitelji.
No red služenja može biti i izokrenut, to jest loše postavljen. Može se dogoditi da onaj tko treba služiti, izokrene ljestvicu vrednota, pa svoj položaj ne doživi kao položaj onoga tko služi, već položaj onoga tko gospodari odnoseći se bahato i površno prema svojim zaduženjima. Takav podređuje sve sebi do mjere da zanemaruje i previđa volju svog gospodara. On je okrenut prema svome probitku, te jedno što želi da on ima dobar položaj i službu, pri čemu mu je jedni cilj obogatiti se i uživati. A zaboravlja da to čini preko nečijih leđa, bilo da iskorištava svoga gospodara, bilo da se izopačeno ponaša prema slugama. Mjera njegova ponašanja je zemaljsko bogatstvo prema kojem je usmjerio svoje srce, misli i želje. Ono mu ne služi za krepost i revnost u svome poslu, već za niske planove koje on sam pravi, te se ne trudi dovoljno da otkrije volju svoga gospodara, već živi samo za svoju volju, ili pak previđa i ne želi provoditi volju svoga gospodara čim se ovaj udalji da mu nije u vidokrugu.
Upravo zato što postoji mogućnost da se loše odredimo u lancu služenja, to jest da ne prepoznamo svoje mjesto, Gospodin nas svojom mudrošću potiče na onaj ispravan put. Kao prvo, želi da očistimo svoje srce za služenje Bogu i ljudima. Naša glavna nakana u životu ne da se bogatimo, već treba biti da služimo Bogu i braći, te će iz toga proizići velika nagrada na nebesima. Ako nam to bude istinski cilj i smisao, onda ćemo kroz život proći ponosni na svoje ponašanje i dobra djela, a napravit ćemo i preobrazbu društva u kojem živimo. Na poseban način je za takvo što važna želja da služimo Bogu, jer on nas na ispravan način vodi, te nam jamči svojim životom da nećemo proći bez dužne nagrade. Kao što reče Isus u prispodobi, gospoda će se sam pripasati, sjesti svoje sluge za stol i posluživati im ponosan što ima takve sluge. Isus nas, dakle, vodi prema tome da živimo tako da Bog naš Otac može biti ponosan na nas. Dajmo se stoga poučiti i izgraditi sustav vrijednosti, ne dopuštajući da nam zemaljske potrebe zamrače vrijednosti kojima nas uči Gospodin. Jer bogatstvo nam može pomračiti i um i način razmišljanja, te umjesto da služimo Bogu i braći, dogodi se da se njima služimo za svoje ciljeve. No rezultat takvog služenja je tragičan, jer na kraju završimo kao sluge i robovi novca koji su u lanac lošeg služenja Boga i braću stavili na posljednje mjesto kao one koji moraju nama omogućiti da se obogatimo i da služimo novcu. Neka nas Gospodin zaštiti da naše srce uvijek bude u njemu i u nebeskom bogatstvu koje daje smisao našemu služenju, te neka on bude naše blago zajedno s braćom koju ljubimo u njemu. Ako se za nas ostvari njegova želja da nam srce bude usmjereno na blago nepropadljivo, neće nam izostati nagrada života vječnoga na nebesima.