Svetkovina Presvetoga Trojstva
Ne samo da to osjećamo, već to često mi ljudi i kažemo kako je teško govoriti o trojstvenome Bogu. Lakše je govoriti uopćenim jezikom i nerazgovjetnim idejama o Bogu ili božanstvu, ali jasno artikulirati govor o njemu kao o trojstvenome mogu samo oni koji su se s njime suživjeli i osjećaju ga sasvim prisno i intenzivno kao trojstvenoga u vlastitom životu. Teško je o Bogu govoroti onima koji su od Boga daleko i prema njemu hladni, kao što je teško govoriti o bilo čemu što nam je nepoznato i za što nismo zainteresirani znati. No, ako se zanimamo za upoznati Boga i s njime stupiti u pravo zajedništvo, onda ćemo i sami naći načina o njemu progovoriti vrlo spontano kao o velikom otajstvu Trojstva, to jest jednome Bogu u tri osobe. Štoviše, lako ćemo i sami sebe bolje razumjeti, jer ne razumijemo ni svoj život bez dobrog razumijevanja Trojstva.
Primjer za to nam je život i nauk našega Gospodina, kao i njegovih apostola i učenika koji su potom naviještali objavu Božju kojoj su bili svjedoci i propovijedali istine kojima ih je on poučio. Tako i u današnjem evanđeoskom odlomku Isus u jednoj rečenici otkriva velika otajstva Božja: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Iz ove Isusove rečenice se razaznaje da je Bog u sebi život, i to ne bilo kakav, već onaj stvarni, vječni, neprolazni. Nadalje, on je u sebi i ljubav, te sve što čini, čini poradi ljubavi, te da preda, utvrdi i izgradi ljubav u ljudima. Upravo jer je je život i ljubav, on to što ima u sebi, ne čuva za sebe, nego daje svijetu, to jest ne svijetu na uopćen način, već ljudima koji vjeruju u njega i njegovo otajstvo. Dakle, Bog koji je i koji ima život u sebe, daje svoga Sina poradi neizmjerne ljubavi, to jest daje ga zajedno s darom ljubavi Duha Svetoga. Na taj način trojstveni Bog čovjeka obdaruju istinskim životom, ljubavlju i spasenjem, te svakim neprolaznim darom za koji je Bog stvorio čovjeka. Svako Božje djelovanje koje je višestruko i slojevito nosi u sebi trojstvene tragove, to jest razaznajemo u svemu Očev život i vječni plan, ispunjen po Sinu u snazi dara ljubavi Duha Svetoga.
Tako se u samo jednoj rečenici naslućuje i otkriva veliko trojstveno otajstvo Božje koje se daje čovjeku i koje izgrađuje i oblikuje čovjeka u njegovom stvarnom identitetu. I bez ovog otajstva Božjega čovjek ne može sebe ispravno i do kraja oblikovati u svojoj ljudskosti i u svome dostojanstvu. Na tragu Božjega otajstva kojim je čovjek obilježen, pozvan je i sam u tom duhu živjeti osobno, to jest sam u sebi, ali isto tako i djelovati izlazeći iz sebe. Doista, u sebi morao osjećati želju za životom, ljubavlju i darivanjem drugih svime što posjeduje u svome duhu, te nakon toga može to u istom trenutku i prenositi, a da ne samo ne ugrozi i ne svede sebe na manje, već da time ostvari sebe predajući sebe sa svime što posjeduje u nutrini u obilju dara. I upravo trojstveni život kojim smo obilježeni i na koji smo pozvani po svojoj naravi u nama je jamstvo i zaštita od propadljivosti. Koliko živimo takvim životom, uzdižemo se iz vlastite smrtnosti i propadljivosti u vječni život ispunjen i prožet darom neprolazne ljubavi.
Zato nam i danas svetkovina Presvetoga Trojstva postoje nadahnuće za oblikovanje ljudskoga života, ako želimo svoj život živjeti kao otajstvo. Na žalost, ljudi danas provode mnogo više vremena stvarajući umjetni život i razvijajući tehnologiju proizvodnje, umjesto da sebe oblikuju po božanskom životu. Nadalje, umjesto da se ispunjavaju Božjom ljubavlju, traže nadomjestke i surogate ljubavi koji ih ne spašavaju i ne izgrađuju, već troše njihovu ljudskost. Osim toga, ljudski život je sastavljen više od potraživanja i prikupljanja zemaljskih dobara, nego spoznaje darovanosti i života sukladno darovima Božjom po kojima se drugima predajemo kao bogatstvo ljubavi i zajedništva koje vodi k punini života vječnoga. Na taj način, umjesto da se cjelovito izgrađujemo prihvaćajući trojstvenoga Boga u svoj život, mi svoj život redovito osiromašimo, a i potrošimo, živeći ga samo kao običnu zemaljsku stvarnost koja se mjeri zemaljskim mjerama, te na kraju svede na šaku pepela i na mnogo besmisla.
Zato nas kršćane Gospodin poziva najprije da doživimo trojstveni život, te da se u njega uživimo i od njega živimo. Spoznaja otajstva Trojstva otvara nas mogućnostima da i svoj život doživimo kao otajstveni život koji će u sebi posjedovati veliki dinamizam, te će nam omogućiti da iz dana u dan rastemo i ispunjamo se ljepotom i snagom Božjega otajstva. Nakon toga naš život doista postaje svjedočanstvo Trojstva, to jest izuzetnoga Božjega života koji se u ljubavi predaje za nas, za našu puninu i naše spasenje. Neka s nama bude ‘milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga’ da možemo ovaj veliki Božji plan s nama ispuniti prenoseći svijetu svjedočanstvo živoga trojedinoga Boga i puninu njegova spasenja.