Riječ rekognicija dolazi od latinske riječi
i znači raspoznavanje, prepoznavanje,

a odnosi se na utvrđivanje istovjetnosti osobe,
stvari ili spisa za ono što se izdaje.
Rekognicijom se utvrđuje identitet
napose tamo gdje postoje dvojbe o njemu.
Tako u slučaju tragičnih preminuća,
kad je lice i tijelo izobličeno

i neprepoznatljivo od rana i udaraca,
vrši rekognicija mrtvih.
Poziva se na raspoznavanje one
koji mogu po nekom detalju
utvrditi identitet zemnih ostataka.
Tko je poznavao osobu cjelovito
mogao je eventualno i po detalju
utvrditi o kome je riječ.

No nakon Kristova uskrsnuća
dogodila se neobična rekognicija,

jedinstvena u povijesti svijeta.

Trebalo je prepoznati onoga
tko je prešao iz smrti u život,

iz patnje u savršenstvo postojanja.
Upravo to je potvrđivala reakcija
Gospodinova apostola Tome

koji je Živoga htio prepoznavati po smrti,
Uskrsloga po ranama i udarcima,

Savršenoga po izobličenju i ožiljcima
Vječnoga po raspadljivom tijelu.

Toliko je bio pogođen njegovom smrću

da ni svojim očima ni prijateljima

nije htio vjerovati da je živi i neumrli.

A onaj koji krotak radi nas umrije,

podvrgnu se tom prepoznavanju
pokazujući svoje svete rane.

Time neopozivo ureza uskrsli život
u njihovo vjerničko postojanje,
čime taj najveći Božji zahvat
ostaje trajno prisutan
kao najstvarniji događaj

cijele ljudske povijesti.

Za otposlati raketu u svemir
neophodna je lansirna rampa
s koje će se vinuti put neba.
Ona omogućuje raketi da prebrodi
onaj kritični prvi trenutak odvajanja,
te da zadrži ispravan pravac
dok se ne otisne u visine,
nakon čega je sve mnogo lakše.

Isto vrijedi i za ljude
koji se otiskuju u visine.
Kako bi uspjeli u naumu
i uzdigli se put neba
u uzvišeni duhovni let
neophodna im je lansirna rampa.

Sam Isus ostavi nam primjer
izabirući križ sredstvom uzvišenja
i jedinstvenom lansirnom rampom
s koje se digao u nebeske visine.
I nama stoga križ ostaje
jedino pomagalo uzvišenja
usmjereno prema uskrsnuću.
Po njemu polazimo na put
u željenu budućnost,
precizno usmjereni
u onu sretnu vječnost,
u koju je ušao Uskrsli
pripremit i nama stan
kod Oca nebeskoga.

Uzevši svoj jaram on ponese naše grijehe:

Tko se imalo razumije u računala,
čuo je za pojam tvrdi disk,
uređaj za pohranu podataka.
Ali da bi ga se moglo koristiti,
potrebno ga je formatirati,
to jest pripremiti za prijem podataka
za sustav na kojemu radi računalo.
No i nakon formatiranja događa se,
uslijed nestručnog rukovanja,
nepažnje, nemara ili napada virusa,
da se dovede u pitanje zdravlje diska,
to jest sposobnost pohrane podataka.
Zbog toga svega nekada je neophodno
ponovno ga formatirati
kako bi se oslobodilo memoriju
za nesmetano primanje podataka.

Isto se događa i s čovjekom,
koji je oblikovan Božjom rukom
– formatiran za životni Božji sustav.
No često nepažnjom i slabošću,
te virusnim zarazama grijeha
onesposobljava sebe vršiti poslanje
i ispuniti zadaću za koju je stvoren.
No, srećom, Bog mu je ipak ostavio
mogućnost formatiranja bića,
da se kroz pokajanje i ispovijed
oslobodi pogubnih virusa,
te da nakon Božjeg zahvata
živi novim milosnim životom.
Ponovno oblikovan Božjim djelovanjem
u čistoći postaje prihvatilište Božjeg dara
i čudesno spremište božanskog života.

Ako želimo slušati emisiju
na omiljenoj radio postaju,
najprije nam je podesiti prijemnik
na dužnu valnu dužinu
na kojoj se odašilje program.
I što ga preciznije podesimo,
dobivamo čistiji ton i jasniji glas
bez popratnih šumova i smetnji.

Tako isto ako želimo čuti Božju poruku,
svaku riječ jasno i razgovijetno,
onda prvo treba podesiti prijemnik uha
na  ispravnu valnu dužinu
s koje on prenosi svoje riječi.
Poradi toga je otkloniti sve smetnje,
a to su naše mane i grijesi,
kao i pokušaji ometanja izvana
onog duhovnog izopačenog Zlobnika
kojemu smeta naše zajedništvo s Bogom.
No on ipak ne može omesti
pozornog slušatelja nebeskog krugovala,
željnog iskonske Božje riječi.
Jer je snaga valova Duha Svetoga
tako jaka da ih ne može omesti
nikakvo ometanje zlog Zavidnika.
Pogotovo otkako je Krist Isus
svojom krvlju platio cijenu
za javnu, povlaštenu i zaštićenu
valnu dužinu zajedništva
čovjeka s Bogom.
Od tada čovjek nesmetano sluša
onu Riječ što bijaše u početku,
vječnu Riječ što bijaše u Bogu,
moćnu Riječ što bijaše Bog.

Magnet je tvar – crna ruda
s vlastitim magnetskim poljem,
te posjeduje vlastitu silu
kojom je sposobna privlačiti
ili odbijati druge materijale.
Magnetičnost neke tvari
testira se na željezu,
te se magnetom naziva tvari
sposobne privlačiti željezo.
Tako je magnet sposoban,
snagom privlačne sile,
prkositi čak i zakonima sile teže
privlačeći i podižići u vis
i teže metalne predmete.

Slično tome možemo reći
da i sam Bog posjeduje
duhovno magnetsko polje.
On oko sebe stvara,
isijavajući iz svoga bića snagu,
božansko magnetsko polje
sastavljeno od sile ljubavi
kojom privlači ljude u svoj zagrljaj.
Tako neizrecive silnice ljubavi
postaju magnet ljudskih duša,
kadre uzdići do nebeskog uzvišenja
i one duše što bijahu otežale
u zemaljskom i prizemljenom.
Božja ljubav ih neodoljivo privlači
ispunjavajući ih toplinom i žarom,
te potičući ih da idu putem svetosti
izabirući božanske vrijednosti,
da bi ih jednom konačno privukla
u božansko ozračje života vječnoga.

Lice je, kao otkriveni dio tijela,
predstavnik i poslanik cijeloga bića,
preko kojeg se upoznaje
sve ono što stoji skriveno, u nutrini,
daleko od pogleda u nutrini.
Danas zato mnogi ljudi,
želeći se pokazati što otmjenijima,
ili ostaviti što bolji dojam,
paze na izgled vlastitog lica.
U naivnosti zaboravljaju, međutim,
da nije dostatno dotjerivanje lica
ili zatezanje staračkih bora,
kako bismo djelovali lijepo i svježe,
privlačno i mladenački.
Jer na licu se ne pokazuje
samo onaj vanjski izgled,
nego ono odražava cijelo biće,
poglavito dubine duše.
No ljepota ljudskog lica
nije u zatezanju bora,
nanošenju krema i pudera,
nego u skidanju maski grijeha
s grešne i ranjene duše.
Ona nakon toga blista na licu,
zahvalna Bogu za podaren čist obraz,
te vraćenu vječnu mladost
i ures neprolazne ljepote.

Puna su je mora i oceani,
a opet je tako diskretna
da se ne može ni vidjeti
a ni rukom dotaknuti.
Da bi se pretvorila u zrnca
i postala ljudima uporabiva
neophodan je žar Sunca
što je iz mora isušuje.
Bez nje bi hrana bila neukusna,
pa se odmah osjeti ako nedostaje,
premda mnogi ne zamijete
ako je ima u potrebnoj mjeri.
A da bi ostvarila svoj učinak,
rastapa se postajući nevidljiva.
Žrtvujući sebe za veću kakvoću,
utkaje se u druge sastojke hrane,
čineći ih nepcu jestivijima.

Svjestan svih njezinih odlika
Gospodin je dade kao primjer
svojim apostolima i učenicima.
Potičući ih da budu sol zemlje,
traži da se ‘rastope’ za druge,
kako bi život učinili ‘ukusnijim’,
te da sami pritom ostanu
nevidljivi i neprimjetni u svijetu,
ne pripisujući se nikakve zasluge
i ne tražeći svoju nagradu.
Jedini smisao i zadovoljstvo
koje pružaju svojim postojanjem
je da samozatajno ispune
poslanje rastapanja za druge.
Poput soli uzete iz mora,
tako su i oni iz praha uzeti,
te će se i u prah vratiti,
no promašeno im je postojanje
ako prije toga ne predaju sebe
za bolji okus života ljudima.

Kompaktni disk ili jednostavnije CD
optički je zapis koji omogućuje
spremanje golemih količina podataka
na tako malom prostoru.
Zvuči nevjerojatno da se na jedan disk
može pohraniti, ne samo pojedine knjige,
nego se može spremiti i cijele knjižnice.
Ali za knjige zapisane posebnom tehnikom
i pohranjene na takvom posebnom mediju
neophodni su i prikladni čitači,
u protivnom ostaje tek komadić
čiste polikarbonske plastike
premazane aluminijem ili zlatom,
te zaštićene tankim slojem laka.
No s pravim laserskim čitačem
sposobnim raspoznati upisane zapise
kompaktni disk se pretvara u bogatu riznicu
potrebnog znanja i korisnih podataka.

Poput zapisa na kompaktnom disku
i svetopisamski je zapis Božje riječi.
Tko ne posjeduje čisto srce
i potrebnu otvorenost duha,
ne uspijeva u Svetom pismu otkriti
neizmjerno i nepresušno obilje
spasenjskih informacija i uputa
kao nezamjenjivu hranu ljudskog duha.
Ali tko posjeduje prikladne čitače,
izbrušene u radionici Duha Svetoga
i podešene u školi Crkve,
Pismo mu je neiscrpno vrelo
milosnog obilja i mudrosnog znanja,
što postaje ljudskoj nozi svjetiljka
i najkrepkija hrana na životnoj stazi.

Bila je spletena vrlo brižno,
od kvalitetnog materijala
koji nije izazivao sumnje.
Izgledala je zavodnički i privlačno,
izbjegavajući primisao na opasno.
Prozirnost njezinih niti i širina oka
doista se je doimala prozračno.
Hrabrila je stoga prolaznike,
kao i sve stanovnike podmorja,
da se ne boje tankih mekih niti
koje ne mogu nanijeti ozljede.
Ali iza tolikih zavodljivosti
postoje podmukli planovi
i opasne spletke koje spetljaju
svakog onog tko povjeruje
u te raširene laskave priče.

Na istovjetan način funkcioniraju
i smrtonosne mreže Zloga.
Iza slatkorječivih ponuda
i velikodušnih obećanja
što draškaju ljudsku maštu,
umjesto širine i otvorenosti,
pogibeljne su i smrtonosne niti
– privlačan i poželjan mamac
dok se ljudi u njih ne zapletu.
Čuvati se takvih mreža
jer pobjeći iz njih se ne može
samo ljudskim naporom,
nego je potrebna Božja pomoć
i snaga njegova Duha osloboditelja
koji kida sve zloćudne spone.