Vazam – nedjelja uskrsnuća Gospodnjega
Čitali smo danas na ovaj sveti dan odlomak iz Evanđelja svetog Ivana koji nas izvještava o događajima koji su se zbili na Isusovu grobu u uskrsno jutro. I neobično mu je bilo stalo naglasiti da je to bilo prvoga dana u tjednu: Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Za Evanđelistu Ivana to nije tek obični kronološki detalj, već je bremenit teološkim sadržajem i porukom. Jer Ivan dobro zna da je prema starozavjetnim odredbama dan Pashe trebao biti najvažniji dan u godini, to jest u životu vjernika, jednako kao što je, iz istog razloga, mjesec Nisan trebao biti početak mjesecima i prvi mjesec u godini. Odredbe donesene u Knjizi izlaska glede svetkovanja pashe ovako vele: “Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Gospodinu. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. (…) Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti. Držite Blagdan beskvasnih kruhova! Toga sam, naime, dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vječna naredba.”
Iz ovoga razumijemo što za svetog Ivana znači dan uskrsnuća koji se ne samo zbio prvoga dana u tjednu, nego je postao prvi dan povijesti spasenja. Postao je najvažniji blagdan kao spomen-dan Kristova uskrsnuća za sve naraštaje do vijeka. To je dan posvemašnjeg oslobođenja iz ropstva ovoga svijet, to jest zla i grijeha. Postao je najveći dan koji se može posvetiti u čast Gospodinu, jer je uskrsnuće najveći izražaj te iste časti. To je dan koji je omogućio da slavimo Boga kao novi ljudi, kao novo tijesto i bez staroga kvasca, kako će reći sveti Pavo vjernicima u Korintu. Po Kristovu uskrsnuću uklonili smo kvasac zloće i opakosti, a svetkujemo život s beskvasnim kruhovima čistoće i istine. Ovo je dan kad smo oslobođeni od ropskih poslova kako bismo u slobodi i čistoći duha slavili svoga Boga.
Iz svega toga vidimo što dan uskrsnuća znači za nas vjernike, jer je taj dan preokrenuo svu uobičajenu praksu promatranja vremena i povijesti. Ovo je dan koji se nametnuo svojom izuzetnom snagom i porukom, a ne samo zato što je slučajno kronološki bio prvi dan tjedna. Ovo je dan kojim je Bog na posvemašnji način ušao u naše živote nastojeći ih vratiti pravome tijeku, to jest njegovu istinskome štovanju. Ovo je dan kada nas je Bog obdario životom po uskrsnuću svog Sina, te nam ga daruje kako dar, a ne kao obvezu. Ovo je dan koji nam je darovan kao dar slobode, života i ljubavi bez čega jednostavno ne možemo biti ljudi.
Zato nas ovaj dan obvezuje da preispitamo sebe i svoj odnos prema ovome danu. A naravno i odnos prema Bogu koji se očituje u tome koliko poštujemo ovaj dan koji nam je darovan za prvi i najvažniji dan život, za spomen-dan Božje dobrote i ljubavi. Kako častimo ovaj sveti dan i jesmo li ga utisnuli u svoja srca i duše? Je li prvi dan – dan Kristova uskrsnuća ušao u naš svakodnevni ritam? Određuje li nam on način na koji ćemo ispravno živjeti, ili još uvijek priželjkujemo egipatsko ropstvo i kvasac nečistoće u svojemu biću? Strah me da mi ni izbliza ne slavimo ovaj dan s onom ozbiljnošću s kojom nam je darovan i da ga nismo usadili duboko u svoja srca kao najveći Božji dar! Strah me je da još uvijek mi kršćani živimo suprotno od one evanđeosko u kojoj Isus reče: Dosta je svakome danu zla njegova, te da nismo prešli iz staroga u novi život, iz dana ovoga svijeta u kojem je zlo i grijeh, do ovoga dana koji nam je dan da se okonča zlo svih ostalih dana i nama se omogući živjeti samo ovaj veliki i svijetli dan Božje pobjede nad smrću, zlom i grijehom. Strah me da još uvijek slavomo Boga kao stari ljudi, s mnogo ljudskoga kvasca, umjesto da dopustimo da nas uskrsnuće Gospodinovo iz tjedna u tjedan obnavlja. Zato je ovo vapaj da prepoznamo dan kojim nas je Krist obdario i da po njemu živimo kao djeca svjetla i djeca dana. A što je za nas Uskrs, vidimo svaki tjedan promatrajući svoj odnos prema nedjelji. Zato je ovo vrijeme prikladno da se još dublje preispitamo i da preispitamo svoj odnos prema Bogu i njegovim darovima, jer samo tako možemo postati narod oblikovan Božjim danom, na što smo pozvani. I daj Bože da od ovoga Uskrsa izgradimo u svojoj duši i svojim obiteljima čvrst stav prema svetosti dana koji nam je Bog dao za izgradnju nama, našim životima i našim obiteljima.
I kao što su događaji na Isusovu grobu prvoga dana u tjednu protresli Isusove učenice i učenike, neka se to dogodi i nama. Neka nam taj događaj, ali i okupljanje zajednice vjernika bude najveća i najvažnija škola života, jer nam omogućuje otkriti da Isus nije više u grobu, već da je uskrsnuo. A mi budimo postojani poput pravih apostola iz nedjelje u nedjelju, te promatrajmo to čudo kojim nas je Otac obdario, te mu bezrezervno vjerujemo živeći u radosti slobode, svjetla i ljubavi.