Veliki petak
Danas na Veliki petak u ovim svetim obredima spominjemo se muke našega Gospodina koji je bio uhićen u Getsemanskom vrtu, te konačno odveden na suđenje na dvor Poncija Pilata, rimskog upravitelja Palestine. Pod pritiskom glavara svećeničkih i svjetine Pilat je osudio Isusa na smrt razapinjanja na Kalvariji. Time je križ kao mjesto izvršenja nepravedne osude postao stratištem na kojem je Gospodin dao svoj život za nas ljude. Sam Život je bio osuđen na smrt, te je dovršio svoje poslanje predajući na križu svoj duh u ruke Očeve. Nepravednom osudom i njezinim izvršenjem križ je poslužio svrsi za koju su ga ljudi osmislili, a to je da bude stratiše života.
Dok je križ uistinu poslužio svojoj svrsi, jer su ga ljudi osmislili kao mjesto mučenja i ubijanja, s druge je strane upitno i sporno kako je došlo do Gospodinove osude na križu. Sporno je što je to u ljudima da se opredjeljuju ubiti život, a ostaju živjeti u smrti, što ne može biti pravi život. To je veliko proturječje ljudskog života da ljudi, umjesto da osuđuju smrt i udalje je iz svoga okruženja, odlučuju ukloniti život. Umjesto da prihvate svjetlo Božje istine, odlučuju radije živjeti u pomrčini svoga uma i srca. Umjesto da se odupru smrti, grijehu i laži, oni pristaju uz oca laži i začetnika grijeha, zavodnika ljudskog roda i mrzitelja života. Umjesto da se odvrate od zla i svoga zlog puta, oni se odvraćaju od Boga i pokušavaju zatrti stope njegova Sina na zemlji. Umjesto da prestanu pribijati na križ živoga Boga i vlastitu braću, oni sebe izlažu istoj toj osudi kojom druge osuđuju.
No na našu sreću, Bog na sve to pristaje u svojoj poniznosti, te strpljivo podnosi nepravednu osudu i nanesene patnje. Njegova beskrajna ljubav ne dopušta mu da odustane prije vremena, prije nego što do kraja izvede svoj naum spasenja. Svjestan je da će biti vremena za osudu, ali tek kada on do punine ostvari svoj božanski plan spasenja. Znajući da je njegova ljubav nepobjediva, a milosrđe beskrajno, nema potrebu donositi odluke na prečac i ljude staviti na prijeki sud kao što su oni učinili s njime. Zato se on ne boji ljudske osude, niti uzmiče sa stratišta koje su mu namijenili i na koje ga vode, a mogao je to napraviti. U svemu tome on je ustrajan u svome naumu ne dopuštajući da oni uvjetuju njegove naume. Štoviše, on koristi njihove podvale i spletke, laži i osude da ostvari svoj naum ljubavi i praštanja. I pod osudom, i na križu u mukama Bog se ne odriče sebe ni svoje ljubavi prema čovjeku, te je zato i molio za one koji su ga razapinjali jer nisu znali što čine. Svjedočanstvo o njegovoj dosljednosti ostavio je i Pilat natpisom na križu od kojeg nije htio odustati niti kad su ga upozorili da bi bilo bolje napisati da je on sam rekao da je kralj židovski, a ne da je uistinu kralj židovski. Svima onima koji budu promatrali križ, taj natpis će svjedočiti o kome se u stvari radi, čim križ već tada postaje svojevrsno svjedočanstvo, a da ljudi o tome nisu ni bili razmišljali.
Od tog trenutka križ će promijeniti smjer ljudske povijesti, te će postati oruđe u Božjim rukama. Naime, od znaka osude i izvršenja smrtne kazne nad Sinom Božjim, on će postati znakom Božje pobjede, te stoga sv. Ivan svjedoči da se ostvarilo proročanstvo: Gledat će onoga koga su proboli. Kao što ga je Bog u ljubavi i poniznosti prihvatio, tako će s jednakom poniznošću i ljubavlju ponuditi da ga kao sredstvo spasenja, to jest sredstvo prosudbe vlastitoga života. Križ će postati novim sudištem Božjim, ali sudištem na kojem je odmah istaknut i poziv na spsasenje i obraćenje. Tako bude gledao onoga koji je bio proboden, imat će mogućnost pokajanja i oproštenja grijeha. Taj znak će se urezivati u srca i duše vjernika, te će o njemu moći svjedočiti kao što je svjedočio i sveti Ivan da je vidio Sina Božjega probodenog na križu. Upravo jer je to vidio, mogao je posvjedočiti i drugima, ali isto tako i pozvati ih da i sami gledaju i svjedoče o tome što se dogodilo na križu, te koju je preobrazbu doživio križ. Od stratišta postao je sada sudište na kojem čovjek može biti oslobođen osude i na kojem može zadobiti spasenje. Potrebno je samo udariti se šakom u prsa i zamoliti Božje milosrđe. Jer onaj koji je to vidio, otkrio je da je se križ pretvorio u znak i potvrdu njegove beskrajne ljubavi kojom nas je do kraja ljubio i kojom je oprao grijehe svijeta.
Od taga sveti križ Kristov postaje znakom spasenja i prvotnim sredstvom Božjeg suda. Nakon Kristove muke i smrti križ postaje najvažnijim mjerilom kršćanskoga života i vjere. Onoliko smo u ljubavi i istini, u životu, dobroti i pravdi, koliko smo usklađeni sa svetim križem. Križ je vidljivi znak i mjera našega života po kojoj će sam Bog mjeriti naše živote i izricati pravorijek nad nama. Ako ne želimo biti osuđeni, nego oslobođeni, Bog nas poziva da prihvatimo njegov križ kao mjerilo prosudbe vlastitog života. Jer raspeti Krist je sudac upravo s križa koje se od stratišta pretvorilo u sudište. Ali sudište s kojega nas želi osloboditi, a ne osuditi, s time da ovisi o nama koliko prihvaćamo njegov sveti križ i koliko smo mu vjerni. Kao što se nije bojao biti od ljudi osuđen, tako se neće ustručavati izreći svoj sud nad svime što je bezbožno i protivno njegovoj svetoj volji i beskrajnom milosrđu. Nakon što je proživio osudu na križu, njemu je sada lako prosuditi: njegovi smo koliko ljubimo njegov sveti križ i koliko nosimo svakodnevno svoj križ. Truditi nam se da to tako i bude, te da s križa on za nas izgovori oslobađajuću presudu i spasonosne riječi. Suobličimo se stoga njemu osuđenom na križ i razapnimo radije sebe nego druge, da možemo uživati puninu njegova milosrđa i ljubavi, istine i pravde. Neka nam tako njegov sveti križ, znak njegove uspravnosti i dosljednosti, postane sudištem s kojeg ćemo čuti riječi oslobođenja: Slugo dobri i vjerni, ponizni i raskajani, uđu u radost svoga gospodara!