Radi se tek o komadu plastike
s nekoliko prikladnih ubodnih rupa
i s dužim ili kraćim komandom
plastične žice za provođenje struje.
Služe za one kućanske naprave
koje sa svoga mjesta same od sebe
ne mogu dohvatiti utičnicu
s neophodnim izvorom struje.
Tako ovaj jednostavni uređaj
posluži kao energetski most onima
kojima nije neposredno dostupno
napajanje električnom energijom.

Poput produžnog kabela su i kršćani
koji u svijetu prenose Božju ljubav
onima koji je ljudskim silama
sami od sebe ne mogu dohvatiti.
Zato je čovječanstvu neophodan
ovaj energetski most ljubavi
napose onima koji su rubni,
te Boga smatraju nedostupnim,
premda su u biti oni tromi pokrenuti se
i doći u kontakt s božanskim Izvorom
na kojem se crpi snaga i milost.

Čarobno zvuči ova riječ
u suvremenom svijetu,
kao da je u njoj ključ problema
cijeloga ljudskog društva,
pogotovo ako je riječ
o obećavajućim stranim ulaganjima.
Zato ljudi ulažu svoje napore
u razna privlačna ulaganja,
a zaboravljaju uložiti u sebe
i svoj trajni duhovni rast.
Dok ulažu u izvanjska dobra
nerijetko troše vlastita dobra duše
kojima ih je obdarila Božja dobrota
obilato ih polažući u njih.
Bila bi stoga nasušna potreba,
i jedino jamstvo napretka,
prepoznati spasenjska ulaganja
Boga živoga u ljudski život
i otkriti kapitalni Božji ulog,
kojim je sebe dao za nas.
Samo na tom ulaganju,
istovremeno i njegovom i našem,
možemo ostvariti buduća obilja
spasenja i života vječnoga.

U svemiru postoje crne rupe,
to jest prostor u kojem je velika masa
zbijena u malom prostoru.
Njihova je gravitacijska sila tolika,
poradi brzine kojom se kreću,
da joj se ništa ne može otrgnuti,
pa ni sunčeva svjetlost.

I u ljudskom životu postoje
opasne slične crne rupe
koje usisavaju ljudske duše
vodeći ih prema totalnom uništenju,
a to su crne rupe grijeha.
Grijeh je doista najveća crna rupa,
veća i od onih svemirskih,
jer zarobljuje i tijela i duše,
svodeći ljudsko postojanje
na proturječno ništavilo.
Čovjeka protegnuta neizmjernosti
i otvorena božanskoj veličini
grijeh zbija na ovozemni prostor
gušeći mu iskonsku veličinu.

No ta crna rupa ljudskog života
ipak nije moćnija od Božjeg Svjetla
koje je ušlo u ljudski svijet i život.
Ono je bilo kadro otrgnuti se
sili njezine gravitacije i zagrljaju mraka
donoseći čovjeku uskrsnu pobjedu.
A brzina mu je brzina vječnosti,
tako da ga crna rupa grijeha
nije mogla usisati i ispiti,
odbaciti i svesti na dimenzije
manje od dimenzija neizmjernosti.
Zato je on svojim zrakama
poremetio njezinu putanju
i raspršio gustu mrklu tamu
kojom je obavijala ljudski život.

U suvremenom svijetu ima dosta
nadobudnih i slobodoumnih kršćana,
koji ne žele biti ‘nasilni’
prema svojoj djeci,
pa ih ne poučavaju vjeri.
Pitanje vjerskog opredjeljenja
ostavljaju djeci na slobodan izbor
kad dođu u dob punoljetnosti.

Time pokazuju da sami nisu spoznali
Boga kao svoga stvarnog Oca
i Oca djece koju im daje.
Pokazuj da ne znaju
da su oni samo primatelji života,
slično kao što u rodilištu primalja,
pomažući pri porodu, prihvaća
novorođenče na svoje ruke.
Roditelj koji uskraćuje svome djetetu
da upozna Oca nebeskoga,
bio bi poput primalje
koja više ne bi htjela majci i ocu
pokazati i dati novorođenče,
pod izlikom da će ga ostaviti
da se kao punoljetno samo opredijeli
hoće li ih upoznati i priznati.
Doista je ozbiljno pitanje
bi li takvo dijete ostalo dijete,
ili bi postalo janjičar.

Kad trs ponese bobice
i kad grožđe krene na urod,
onda iskusni vinogradar,
kojem je stalo do kakvoće,
obiđe svoj vinograd
i napravi jednu neobičnu stvar.
Ako uoči da trs ponese previše ploda,
bez razmišljanja odbacuje
ono što smatra viškom,
jer bi preobilna rodnost
bila nauštrb kakvoće,
jer grožđe na takvom trsu
ne može dozoriti dobro,
te stoga daje loše vino.
Samo odbacujući višak
može se dobiti vrhunsko vino,
sukladno svim zahtjevima struke.

Takvo pravilo se primjenjuje
i na čovjekov duhovni rast.
U svakom čovjeku buja život,
te može zavarati lažnom plodnošću,
čiji bi plodovi na koncu bili gorki,
poput vina s ‘prerodne’ loze.
Zato je mnogo toga
čega se mora odricati,
pod vodstvom i rukom Boga,
iskusnog vinogradara,
kako bi se usredotočio
na vrhunski urod.
Tako ga ljudska plodnost
ne će prevariti i iscrpiti
oduzimajući mu božansku kakvoću,
niti će mu onemogućiti da donose
nebeske plodove života vječnoga.

Evo nešto za ljubitelje umjetnosti, točnije rečeno, za ljubitelje duhovne umjetnosti i ne-umjetne duhovnosti:

Slikarev kist

Znojenje je tjelesni proces
koji nastaje uslijed napora
ili izvanjskih okolnosti
u kojima se organizam nalazi.
Znojenjem se regulira temperatura,
ali isto tako izbacuju
štetni i otrovni sastojci
koji zagušuju organizam.

Slično vrijedi i u duhovnom životu.
Samo putem duhovnog napora,
i znojem lica svoga,
ono drevno edensko prokletstvo,
koje visi nad čovjekom
zbog grijeha i neposluha Bogu,
može proći proces očišćenja
i prijeći u istinski blagoslov.
Stoga je za takvo što neophodno
preuzeti odgovornost i teret života
noseći slatko breme i jaram Gospodnji
koji daje prave plodove života.
Noseći svakodnevno svoj križ
naš organizam se djelotvorno čisti
od pogubne zaraze grijeha
i svih otrovnih nakupina
koje guše autentični život duha,
te iscrpljuju organizam slabošću
onemogućuju dolazak
do vječnog cilja.

Kad nam neka ustanova
ili pak pojedinac
šalje važnu poruku ili pismo,
za koje želi biti potpuno sigurno
da će do nas doći,
te ujedno želi povratnu obavijest
o uspješnoj dostavi istoga,
onda šalje preporučeno pismo
i to s povratnicom.
No drukčija je odgovornost
onoga koji prima takvo pismo,
nego da primi obično.
Ne može se praviti neupućen
glede sadržaja, poruke ili poziva,
sadržanog u tom pismu,
niti ima isprike pred pošiljateljem
ukoliko ne odgovori na doličan način.

Upravo takvo pismo s povratnicom,
koje nam je uputio živi Bog,
dostavio nam je njegov Sin,
prava i jedincata njegova Riječ,
objavivši nam ljubav, volju i Zakon
svoga i našega Oca nebeskoga.
Štoviše, to pismo bio je on sam,
među nama kao čovjek utjelovljen
i potom s desne Ocu uzdignut.
Od tada nitko nema izgovora
da ne zna što nam Bog poručuje
i što od nas kao odgovor očekuje
kako bismo hodili stazom života
i prispjeli u blaženu vječnost.

Trebalo je snage i umijeća
lomiti kamen u utrobi zemlje
i izvlačiti ga na svjetlo dana.
No tek nakon tog napora
predstojao je novi zahvat
na neobrađenoj sirovoj gromadi
koja je polako postojala
plemenitim uporabivim kamenom.
Premda je morao trpjeti
pod macom, čekićem i dlijetom,
ipak zahvaljujući klesarovom umijeću
sjaji na suncu oklesan i uglačan
ponosan na svaki obrađeni rub i plohu.
Tako je ljepotom bića
započeo proljeće postojanja
umjesto da vječno čami
u mraku i hladnoći
zatrpan u utrobi zemlje.

Poput kamena su i ljudi,
kao izvađeni iz zemljine mase,
da bi ih potom Klesar duša
obrađivao do savršenstva
kako bi zasjali kao remekdjela
njegova klesarskog umijeća.
Brižni i precizni udarci križa
– tog čudesnog Božjeg dlijeta
u vidu žrtve i odricanja,
prijekora, pouke i pokore
oblikovali su im život
i učinili ga neprocjenjivim.

Uslijed udaraca i padova
zna doći do svakojakih prijeloma
i unutarnjih oštećenja organa
nevidljivih na prvi pogled.
Zato je doista neophodno
snimiti stanje organizma
posebnim tehnikama i napravama
kako bi se pouzdano ustanovilo
stvarno stanje stvari.
Jedna od tih metoda je
i rendgensko snimanje
na bazi nevidljivih x zraka
kojima se ozrači ljudsko tijelo
ili samo jedan njegov dio,
nakon čega se stvara zapis
kostiju ili drugih organa.
A kad se s preciznošću uoče
prijelomi, iščašenja i napuknuća,
može se s lakoćom odrediti
točna dijagnoza i terapija.

Kako u izgradnji osobnog života,
tako u međuljudskim odnosima,
dolazi do sličnih padova i lomova
što svjedoče o ljudskoj krhkosti.
Toliko je nevidljivih napuknuća
i nagomilanog nezdravoga tkiva
koje u nekom trenutku postaje kobno.
Samo ako se podlažemo
prodornom Božjem oku
da sagleda sve ono
što je nevidljivo ljudskome,
onda postoji preduvjet
za dobar snimak duše
i za ispravno saniranje tegoba.
Dok Božji pogled prodire
snimajući kosti, srca i bubrege,
njegovo liječničko zračenje,
za razliku od ljudskoga,
nije nimalo štetno,
nego je spasonosno i ljekovito,
jer nas ozračuje zrakama ljubavi.
A kako bismo iscijelili
dušu, srce i pamet
zrakama njegove ljubavi,
najsigurnije je poći
u ‘komoru’ oproštenja grijeha
gdje će biti oprošten i saniran
svaki pad, lom i iščašenje,
a mi privedeni zdravom djelovanju,
na spasenje sebi i drugima.