Patrologija - Patrologija, nauk o crkvenim ocima
  • Početna
  • Patrologija
    • Program patrologije
    • Kateheze Benedikta XVI.
    • Sveti Pavao
  • Duhovnost
    • Meditacije
    • Svećenička duhovnost
    • Obitelj
    • Mladi
    • PPS duhovnost
  • Liturgija
    • Euharistija
    • Propovijedi
  • Fotogalerija
  • Linkovi
  • O autoru
    • Publikacije
Početna
Patrologija
    Program patrologije
    Kateheze Benedikta XVI.
    Sveti Pavao
Duhovnost
    Meditacije
    Svećenička duhovnost
    Obitelj
    Mladi
    PPS duhovnost
Liturgija
    Euharistija
    Propovijedi
Fotogalerija
Linkovi
O autoru
    Publikacije
Patrologija - Patrologija, nauk o crkvenim ocima
  • Početna
  • Patrologija
    • Program patrologije
    • Kateheze Benedikta XVI.
    • Sveti Pavao
  • Duhovnost
    • Meditacije
    • Svećenička duhovnost
    • Obitelj
    • Mladi
    • PPS duhovnost
  • Liturgija
    • Euharistija
    • Propovijedi
  • Fotogalerija
  • Linkovi
  • O autoru
    • Publikacije
Meditacije

Brana

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 
Svjedoci smo i u najnovije vrijeme kako nesreće,
a napose prirodne kataklizme treba,
ako je ikako moguće, preduhitriti.
Teško se nositi s nabujalom rijekom i podivljalim brzakom,
ukoliko se već prije nisu stvorile pretpostavke
da ga se ukroti u njegovu koritu,
da se pridošlu vodu neutralizira akumulirajući i planski i sustavno. Da ne bi bujice potoka i rijeka
pretočile svoj potencijal
u uništavajući i samouništavajući naboj,
odlučna ruka razumnog čuvara prirode,
sagradila je nasipe i brane
ublažujući njihovu razornost
i akumulirajući vodu u jezera
što svojim mirom ublaže uskovitlane pritoke.

To što vrijedi kao zakon prirode,
vrijedi i kao zakon duhovnosti.
U čovjeku bujaju životne snage kao svojevrstan potencijal,
ali uslijed toga bujaju i neuredne težnje i sklonosti
koje treba kanalizirati,
ukoliko se ne želi doživjeti pošast potopa cijelog bića.
Zato je Krist Gospodin
svojim uskrsnućem postavio branu
kojom je zaustavio i prikupio
uskovitlane ljudske potencijale,
koje je grijeh htio zloporabiti
prijeteći samouništenjem čovjeka i ljudskog roda.
Prihvativši dotok ljudskog života u svoj život,
Gospodin je nabujalu i nekontroliranu ljudskost
pretvorio u moćni spasenjski tok,
usmjeren na pogonske turbine života.
Tako su se prikupljeni brzaci i strujanja,
oplemenili i pročistili božanskim mirom,
pretočili u korisnu energiju
kojom se griju i pokreću ljudske duše,
dajući ujedno i svjetlo postojanju.

Reading time: 1 min
Meditacije

Antivirus

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 
Kako u suvremenom svijetu računala i usavršene komunikacije,
tako i u svijetu duhovne izgradnje,
nije dobro, ni poželjno, ni izvedivo
ostati zatvoren u se izoliran od svih.
U današnje vrijeme određeni smo vrlo brzim ritmom
i više nego ikad globalno upućeni jedni na druge.
Brzina, vrijednost i uspjeh posla
ovise tako o umreženosti s drugima,
te valja izići u svijet na veliku mrežu
usvajajući znanstvene domete i
upijajući najnovije rezultate istraživanja.
No izlazeći u svijet na takav način,
pa i u svijet duhovnog istraživanja i novih ponuda,
čovjek se neophodno izlaže
onima koji love u mutnome,
kojima je jedini cilj nanijeti štetu
svakome tko traži živjeti zdravo,
cjelovito i konstruktivno.
Zato je ne samo virtualni,
već i duhovni svijet,
prepun kojekakvih hakera, crvi
i drugih duhovnih nametnika
od kojih nas može zaštiti
samo dobar duhovni antivirusni program,
trajno povezan s centrom zaštite,
uredno nadopunjavan novim informacijama
o prikrivenim virusima i štetočinama
koje vrebaju na dušu snujući isključivo zlo.
Kao što zlo maštovito traži zaobići
zakone i logiku dobrog sustava,
tražeći nove putove zla i uništenja,
te mu je dovoljna i mala pukotina
da prodre u biće i uništi sav njegov sadržaj
mukotrpno prikupljan i pomno čuvan,
tako i duhovna antivirusna zaštita
mora biti čvrsta i maštovita, aktualna
i trajno osvježena novim dopunama,
krpajući svaku pukotinu, snažeći obrambeni zid
i nadomještajući svaki nedostatak
za duhovnu cjelovitost i dobrobit bića.

Reading time: 1 min
Meditacije

Dvosmjerna cesta

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 
Za razliku od tolikih suvremenih cesti
s višetračnim kolnicima,
i uređenih po svim standardima,
čovjek redovito ne zna
jednako kvalitetno urediti životnu cestu
kojom ide vječnom odredištu.
Najčešće je to jednosmjerna i cesta
vlastitih skučenih religioznih nahođenja
koja može biti naizgled vrlo široka,
ali uvijek je upitno kamo će ga odvesti
i neće li jednom završiti u slijepoj ulici.
Mnogo je sigurnije slijediti božansku cestu
koju je trasirao Veliki Svećenik Isus.
Svojim ljudskim životom i patnjom
on je tako ‘proširio’ čovjeku nedostupni uski put
kojim je sišao od Oca k nama,
s Neba na Zemlju, iz vječnosti u vrijeme,
da ga je učinio dvosmjernom ulicom,
za koju jamči da nije slijepa ulica,
nego istinsko ljudsko odredište.
Štoviše, to je postao jedini pravi put
koji čovjeka može dovesti do vječnog cilja.
Ma kako uzak i krivudav se mogao činiti
dok se njime hodi ovom dolinom suza,
a uostalom, tako ga je zadao Onaj
koji je njime došao iz vječnosti,
ipak je taj put jedini dvosmjeran,
jer je jedini kojim se zajamčeno može ići
od zemlje do neba, iz vremena u vječnost
i stići na traženo odredište,
budući da je njime već prije
Netko sišao ususret nama.

Reading time: 1 min
Meditacije

Animatorica duhovske Crkve

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 
Događaj Isusova uskrsnuća djelovao je zbunjujuće na sve one koji su ga bili dionici ne samo prvog uskrsnog jutra, nego i u cijelom razdoblju nakon uskrsnuća sve do Pedesetnice. O tome nas izvještavaju Evanđelisti kad opisuju zbunjenost i nesnalaženje i apostola i žena koje su došle rano ujutro pomazati njegovo tijelo, stavljeno u grobnicu na brzinu, bez dolične pripreme za ukop. A dolaskom na grob mogle su se uvjeriti u jednu činjenicu: Gospodinova tijela nema u grobu! No ovu činjenicu je trebalo razjasniti i protumačiti. Dok su zbunjenim ženama i apostolima upomoć dolazili anđeli učeći ih kako je Gospodin uskrsnuo, svi su se pitali grozničavo vide li utvaru, privid, ili je njegova prisutnost stvarna. Istina, Uskrsli se ukazao u nekoliko navrata, i ženama i apostolima, ali je ipak trebalo razumjeti o čemu se radi, što se nije moglo bez vjere.
Znakovita je, međutim, šutnja o Mariji. Dok Ivan spominje kako je s drugim ženama bila prisutna pod križem svoga Sina, dotle ni spomena na sam dan uskrsnuća. Druge žene su se organizirale da odu pomazati Isusovo tijelo, apostoli su trčali na grob kad su čuli što se dogodilo, a o njoj ni najmanje naznake. Nije moguće da nju nije zanimalo znati i vidjeti što se dogodilo s tijelom njezina Sina. Osim toga, na Veliki petak ju je Isus povjerio Ivanu, a Ivana njoj, te je sasvim izvjesno da su ostali zajedno idući dan, pogotovo zato što je bila subota, dan počinka, kad se nije išlo na put. Ako je ostala s Ivanom, vjerojatno im se i Petar pridružio toga dana, jer u trenutku kad Marija Magdalena dvojici apostola javlja vijest da Gospodinova tijela nema u grobu, Petar i Ivan zajedno trče na grob.
Iz ove šutnje izvući nam je gotovo siguran zaključak da su dvojica apostola provela dan subotnjeg počinka u zajedništvu s Marijom. Vjerojatno je donekle mogla utješiti Petra kojeg je mučilo grizodušje zato što je zatajio Isusa, a i Ivanu je mogla ponuditi tumačenje svega onoga što se dogodilo pod križem. Vjerojatno su dvojicu apostola morile mnoge sumnje, tako da njezin govor nije dolazio do dubine srca, ali ako ništa drugo, barem im je donekle vratila potrebni mir. Tim više postaje jasno kako su morali trčati na grob, ne bi li možda tamo posložili u glavi sva događanja koja su ih zbunila tih dana.
Sjećajući se njezine uloge na dan uskrsnuća, nije čudo da je apostoli, već osvjedočeni i sigurni da je Marija bila u pravu u svemu što je govorila dok je Gospodin počivao u grobu, pozivaju Mariju da bude s njima, jer očito je ona znala bolje i vidjela dalje od njih. U tom trenutku im je trebalo njezino iskustvo Duha, snaga vjere i žar ljubavi da i sami osjete kroz molitvu ono što je ona osjećala kao žena čvrste i prokušane vjere.
Jer ako je ona prema uskrsnuću hodila svjesno, nepomućene vjere, izgrađene naukom svoga Sina, onda je i nakon uskrsnuća mogla jasno ukazati na put kojim je apostolska zajednica trebala hoditi da postane prava Crkva. Ona je molila da se dogodi za cijelu Crkvu ono što je u njoj bilo u punini od trenutka začeća. Molila je da siđe snaga Duha Božjega koji će prosvijetliti i osnažiti apostole da nastave Isusovo djelo. I doista, silaskom Duha Svetoga Krist se napokon potpuno utjelovio u njima, to jest oni su postali pravo njegovo Tijelo – Crkva. Ne samo da se biološki razvio neki organizam, nego je dosegnuo pravu zrelost, pa su onda apostoli mogli poći u djelo naviještanja.
Marija nije imala drugoga razloga biti s njima ako li ne kao ona u kojoj je već osobno bilo ostvareno ono što je cijela Crkva iskala. Marija – žena vjere, hrabrila je apostole i druge žene i rodbinu, tumačila je uskrsnuće kao ostvarenje onoga što je Učitelj već prije navijestio. A u istinitost njegovih riječi mogli su se svi osvjedočiti, što je i sama vrlo dobro znala iz osobnog iskustva. Ona je, nadalje, osjećala otajstvenu prisutnost svoga Sina, prisutnost po vjeri, nadi i ljubavi, prisutnost po snazi Duha, pa ih je poticala da se i oni otvore tom istom Duhu koji uvodi u svu istinu. Gospodin Isus nije više bio prisutan tjelesno, ali je sigurno bio prisutan i živ po snazi kojom želi svako biće privući k sebi i zaogrnuti ga božanskom prisutnošću. I kao što je ona dala, snagom Duha Svetoga, tijelo Sinu Božjemu, molila je taj dar za cijelu Crkvu, vidljivo Tijelo svoga Sina. Crkva je trebala Kristu Gospodinu ponovno dati tijelo, premda na drugi način nego je to dala ona. Ali je uvijek to bilo jedno te isto tijelo, oblikovano snagom istog Duha.
Zato je pred Duhove bila s apostolima, da im bude putokaz i da im ukrijepi srca u uskrsnoj radosti i snazi. Na dan uskrsnuća nije željela biti s njima nevjerna u nevjerici, niti ucviljena u neutješnosti, nego im je srca uzdizala k Bogu. Zato je na zajednicu okupljenu oko apostola s Marijom, koja je počela živjeti Marijinim duhom, sišla sila Duha Svetoga, jer im je ona mogla pomoći da raspolože svoja srca, da ih uzdignu, da mogu primiti traženi dar.

Reading time: 4 min
Meditacije

Životno osiguranje

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 
U suvremenom svijetu
osiguravajuća društva i kuće
nude različite vrste osiguranja,
za biljke i životinje, stvari i osobe,
a jedno od tih je poznato
kao životno osiguranje.
Htio bi čovjek osigurati
ono najvrjednije što ima
i dati mu stanovitu trajnost,
no životu je cijena previsoka
da bi mogao biti procijenjen
i naći sigurnost u osiguravajućoj kući.
Prevelika mu je vrijednost
da bi bilo dostatno ljudsko jamstvo,
pa i u najbogatijoj banci.
Stvarno životno osiguranje
može dati samo Životvorac
i biti jamac jedino Otkupitelj,
koji osigurava čovjeku trajnost
pretvarajući prolazno u neprolazno,
a vremenito u vječno.
A premije i bonuse ugovora,
zajamčenog njegovom krvlju,
možeš prihvatiti isključivo
vjerom i nadom u ljubavi.

Reading time: 1 min
Meditacije

Birati život

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 

 

Uz svećeničku godinu

Sine čovječji, jeka je glasa moga vječna i ne gasne u vremenu, no ipak bih ti želio još neke stvari izričito predočiti u ovoj godini, za koju  htjede moja Providnost da bude posvećena tebi – svećeniku.Od majčine utrobe izabrah te i postavih za izabranika.

Čudiš se da sam se odlučio baš za te između toliko drugih. Premda poznajem, kao i ti, sve tvoje slabosti i nedostatke, grijehe i propuste, površnost i nedostatnost, ipak sam pozvao tebe. Nisam te se odrekao ni predao smrti, jer ja sam Bog života.

Na tebe sam ruku svoju stavio, ne da ti bude teret, nego da pokažem da si mi svojina. Oblikovao sam te po slici Sina svoga, Vječnog Svećenika. Pomazao sam te uljem radosti i suobličio svom Pomazaniku povjerivši ti svoj sveti narod, da ga kao svećenik posvećuješ životom svojim.

Ja sam izabrao tebe, a ti biraj život i izaberi mene! Ako život hoćeš, biraj ono što sam ja za te izabrao!

Ne biraj idole ni kumire, ni ideale ni bogove ovoga svijeta, nego biraj mene,  Boga živoga! Biraj život i čistih ruku živi, bez taloga, naslaga grijeha, požude i strasti.Pred tebe sam stavio sve svoje darove, pa i sebe sama. U ruke  sam tvoje stavio sav život svoj. Neka tvoje biće bude čisto, a ruke slobodne da ga možeš prihvatiti i da njime možeš nahraniti braću.

Naučio sam te da biraš život onda kad ga daješ,  zato biraj život! Položi ga kao dobri pastir što ne traži mesa ni vune i ne boji se otjerati vuka! Ne biraj baštine na zemlji, niti plači za nesuđenim baštinicima svoga roda, nego biraj život: Budi baština moja i mene izaberi za svoju!

Ne vodi svoje stado u smrt širokim putem, nego  biraj život prigrlivši Križ  Gospodina svoga! I ne boj se smrti, nego smjelo koračaj u ritmu otkucaja Srca  Božanskoga putem vječnoga života!

Reading time: 1 min
Meditacije

Potenciometar

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 
Čovjek je poput prigušene žarulje
na stalku s osjenjenim lusterom
što diskretno svijetli u svom postojanju.
Zadovoljava se utjehom
da je ipak mnogo svjetliji
od svih drugih predmeta
koji borave u sobi
u polumračnim kutovima i zakutcima,
bezglasno i bez ikakvog tračka svjetla
u sebi i oko sebe.
No tek kad se u njemu nastani
snaga Kristova uskrsnuća,
onda zasja punom žića,
poput žarulje koju ražari gospodareva ruka
pokrećući samo njemu znani potenciometar.
Nevidljivim uprisutnjenjem uskrsne radosti
i on tako spozna mjeru svoje moći
i domet sjaja svoje ljudskosti,
koja sve više počinje sličiti
prejasnom Svjetlu što nema zalaza.

Reading time: 1 min
Meditacije

Suza

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 

Ako je oko zrcalo duše
i ako duša ne može biti čista
ukoliko oko nije čisto,
onda ja nisam zanemariva otopina,
nego najsavršenije sredstvo za čišćenje.
Pročišćavam, naime, površinu oku
od svih unutarnjih nečistoća
i laštim ga do te mjere
da se zrcali nepatvorenim sjajem.
Pa i onda kad sam glasnik tuge i žalosti,
ipak sam moćna tješiteljica,
jer nakon moga izljeva dolazi olakšanje.
Tako je bilo i onoga dana,
prvoga dana u tjednu rano ujutro,
u kalvarijskom vrtu
gdje bijaše grob u stijeni
što je kao neman kanio progutati
Tijelo u kojem bijaše punina života.
I dok je učenica tražila svoga Učitelja,
donosila sam joj olakšanje
ispirući dušu punu boli i tuge,
kao što sam joj već prije
oprala dušu kajanjem
nakon što joj je on udijelio oproštenje.
„Ženo, zašto plačeš?“ – čula je glas
koji ju je vratio u stvarnost
iz turobnih misli.
Njezina tuga je i mene toliko uznemirila
i obavila najcrnjim mislima,
da ni sama toga jutra
nisam mnogo očekivala,
osim pružiti malo ljudske utjehe.
Ali kad se lik onoga što govoraše
zazrcalio na mome biću,
prepoznah kao živog onoga,
kojega tri dana prije do groba dopratih,
kako mi gorčinu pretvori u radost.
Postadoh tako, nenadano,
prvi glasni nade
u kojem se zrcalila
neumrla slava Uskrsloga!

Reading time: 1 min
Meditacije

Daska

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 
Plemenitog podrijetla,
lijepo izblanjana i dotjerana,
bila sam na putu
da mi sudbina dodijeli rijetku sreću,
da ostvarim planove
kao malo koje drvo na svijetu.
Istesana od palestinske cedrovine,
obrađena po svim zakonima zanata,
dogurala čak do upraviteljeva dvora,
plamtjela sam od želje
za budućim ostvarenjima.
Vrtoglavo su mi se po glavi
vrtjele kombinacije boja, brojki i slova.
Mogla sam biti povjerena
nekom velikom umjetniku
kao podlogu za kakvo remekdjelo,
ili znanstveniku za ispisivanje stručnih formula
i otkrivanje prirodnih zakona.
Možda sam mogla poslužiti kao ploča
da tabula rasa – prazna ploča dječjih duša
bude poučena slovima pismenosti,
premda se ne bih bunila niti
da su na moju plohu upisali
sadržaj ploča Mojsijeva Zakona.
Od toliko sanja pružila mi se prigoda
da jednim trojezičnim natpisom
ispunim Zakon i Proroke,
znanost i umjetnost,
samo je uvjet bio
da se dadnem prikovati na križ.
Od tada s ponosom nosim
urezano Ime: I. N. R. I.

Reading time: 1 min
Meditacije

Jeka

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 

Zanimljiva je pojava jeke u prirodi
kad se svaka izgovorena riječ
odbija u daljini od tvrdih prepreka,
vraćajući se na razne načine,
pa čak šireći i dalje na sve strane,
noseći odjek glasa koji je progovorio.
Ali kao što postoji zemaljska jeka,
tako ima i ona nebeska,
u kojoj ne odjekuje ljudski,
nego neizrecivi božanski glas,
glas nadprirode u prirodi.
Kao što se jeka svojim zakonima
poigrava s prirodom
koja postavlja zapreke ljudskom glasu,
tako se i nebeska jeka poigrava
s tvrdoćom ljudskog neobrezanog uha
koje odbija njezinu riječ.
Kad čovjek odbija čuti Božji glas
iz prvog pokušaja da mu se približi,
kad nije spreman upamtiti
sve što mu je Božji glas poručio,
Bog se onda, šaljući svoju riječ,
služi prokušanom pojavom jeke
koja onda odjekuje posvuda
odbijajući se od tvrdih ljudskih ušiju,
više puta i na više načina,
pa i kao glas onoga koji viče u pustinji,
dok napokon ne prodre do cilja,
nepredvidiva i nezaustavljiva,
nadvladavajući ljudsku gluhoću
na putanji vječnog spasenja.

Reading time: 1 min
Page 54 of 61« First...102030«53545556»60...Last »

Propovijed

  • Od znanja o Bogu do Božjeg znanja

    12. nedjelja kroz godinu – C U svakodnevnom životu smo svjesni, a to nam potvrđuje i iskustvo, da ne možemo svi jednako sve stvari razumijevati. Isto tako ako trebamo nešto tumačiti, ne mogu nas svi ljudi jednako razumjeti. Ili bolje rečeno, ljudi koji se profesionalno bave nekim… »

Meditacija

  • Navodnjavanje

    Da bi biljke donijele svoj rod, nije ih dovoljno posaditi, već ih između ostaloga treba znati pravovremeno i prikladno zalijevati. Jedan od najkvalitetnijih sustava navodnjavanja je navodnjavanje kap po kap, jer se izravno i neprekidno vlaži tlo u blizini korijena biljke, što potiče… »

Galerija

Traži

Posljednje dodano

  • Od znanja o Bogu do Božjeg znanja
  • Nasititi čovjeka
  • Zajedništvo dobara
  • Kultura primanja
  • Jedinstvom svjedočiti vjeru
© 2018 copyright PATROLOGIJA
Designed by ID