Veliki četvrtak – Misa večere Gospodnje

Ne znam jesmo li razmišljali o tome što sve drugima predajemo, to jest što im ostavljamo iza sebe. Što to najčešće ostaje iza nas na ovome svijetu? Je li to neko zdanje i kapital, poslovni uspjeh i veliko ime? Jesu li to znamenita djela, napisane knjige, športska slava i mnogo novca? Što ostavljamo drugima u zalog i naslijeđe kad idemo s ovoga svijeta? Ili pak, čime smo ispunjavali životni ambijent za života? Čime ispunjavamo i čime smo ispunjavali prostor vlastitoga življenja? Čime smo ispunjavali duše onih s kojima smo živjeli, dijelili vrijeme i prostor? Po čemu će nas pamtiti? Što će im biti u sjećanju

Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje

U Evanđelju kojim smo se prisjetili Gospodinova ulaska u Jeruzalem, sveti Luka nam je zapisao kako su stanovnici mjesta u okolici Jeruzalema pozdravljali Isusa s velikom radošću kao očekivanoga Mesiju Kralja uzvikujući: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama! Osim toga, kraljevsku počast su mu iskazivali i na drugi način. Evanđelist zabilježi kako su učenici stavili svoje haljine na magare koje su doveli da Isus u njemu uđe u Jeruzalem, isto tako je i oduševljeno mnoštvo učenika prostiralo svoje haljine po putu kuda je Isus prolazio. A čak se i Isus očitovao glede svega što se događalo u trenutku kad su neki farizeji od njega tražili da prekori svoje učenike što mu iskazuju

5. korizmena nedjelja – C

Današnji evanđeoski tekst nam donosi opis jednog događaja u jeruzalemskome Hramu kada je skupina pismoznanaca i farizeja pokušala Isusa staviti u nezgodan položaj. Uhvatili su ženu zatečenu u preljubu i doveli je njemu da on izgovori nad njom svoj sud. Njegova presuda kakva god bila, bila je dvosjekli mač, te su i čekali da se izjasni što bi trebalo učiniti s dotičnom ženom. Ali njegova božanska mudrost i dobrota nadvisuje njihovu lukavost i izopačenost, pa se je njihov pakleni plan, srećom, izjalovio. Pogotovo što je tako opak plan mogao imati i tragične

4. korizmena nedjelja – C

Svi smo mi osjetljivi na zemaljska dobra, te se trudimo stjecati ih, čuvati ih, te potom i uvećavati, već kako nam prilike u kojima živimo omoguće. U materijalističkom svijetu u kojemu živimo, a u kojem se ljude i život vrednuje prema onome što imaju, pred nama su uvijek veći izazovi glede zemaljskih dobara. Onaj tko ne bi držao do zemaljskih dobara smatrao bi se naivnim i nepromišljenim čovjekom, te gotovo čudakom. Zato su nama ljudima redovito važne vijesti o tome tko je koliko stekao, koliko mu teži bogatstvo, koliko su velika njegova ulaganja,

Blagovijest 2019.

Živimo u svijetu velike pokretljivosti koji odgovara zahtjevima i mjerama čovjeka koji je uvijek u sebi nosio čežnju za otkrivanjem daljina i nepoznatih prostranstava. To je sasvim zakonito i u srcu svakoga čovjeka, s time da je danas čovjek manje više otkrio što je imao u svom zemaljskom okruženju. Sada je već uspostavio dobru prometnu povezanost između svih krajeva svijeta, te više nema zakutka u koji ne možete doći. Ono što se nekada činilo nedostupnim, ili mjesecima daleko, danas je tek na nekoliko sati voženje dobrim zrakoplovom. No kako se ne može premostiti udaljenosti tek tako sjedajući u zrakoplov, odlaskom, već imajući i sigurno prihvatno središte i sve potrebne naprave i sustav koji omogućuje slijetanje određene vrste zrakoplova, tako nas onda zrakoplovne linije povezuju s odredištima gdje to postoji. Slično vrijedi i za druga prometna sredstva, npr. brodove. Bez dobre zračne luke ili luke, ne može se govoriti o

3. korizmena nedjelja – C

U svim vremenima bilo je zala, nedaća i tragedija koje su pogađale ljude. Počesto su ostajali nerazjašnjeni i neprotumačivi uzroci istih. Ljudi su se pitali nekada, kao i danas, odakle takva zla. Isusovi sunarodnjaci u njegovo vrijeme, a i tijekom svoje povijesti, znali su da je Bog dobar i pravedan, te kao takav nije odgovoran za zla koja se ljudima događaju. U traženju odgovora o uzrocima zla, pomišljali su onda da su za to krivi ljudi koji svojim grijesima na se navlače stradanja u katastrofama. Bili su uvjerenja da dotični imaju pojedini skriveni grijeh koji onda Bog kažnjava

2. korizmena nedjelja – C

Opće je poznato da čovjek ne kreće na put ako ne zna kamo ide ili pak ne poduzima nijedan napor ako ne zna čemu to čini. Bez dobro definiranoga cilja nema smislene i korisne aktivnosti. Tako je isto i u duhovnome životu, to jest životu vjere. Ako nismo dobro promislili i osmislili vlastite čine, onda je bolje ne činiti ništa, jer sve postaje ispraznost i formalnost. Sve rečeno vrijedi i za našu korizmenu obnovu i za sve korizmene aktivnosti i odluke koje kao vjernici donosimo pred Bogom, a koje su ne samo korisne, već i potrebne za duhovni život. Doista, sve korizmene odluke i djela na koja se odlučimo, korisna su i dobra sama u sebi, ali koliko će imati učinka za naš duhovni život i rast, ovisi o tome koliko ih

1. korizmena nedjelja – C

Korizma nam se predstavlja kao vrijeme ozbiljnosti, posta i pokore, te ju doživljavamo kao vrijeme kušnje. Naime, imamo osjećaj kako Bog od nas traži tijekom korizme nešto što ne traži u svakodnevnome životu, te bi time pred nas stavio određena iskušenja oko kojih trebamo poraditi. U tome smislu vidimo i da je Isus bio u pustinji četrdeset dana kad nije jeo ni pio, sve dok nije došao do toga da je ogladnio. Pitamo se stoga, je li on time išao prema granicama svojih mogućnosti, čime je u jednu ruku iskušavao Boga, a u drugu sebe.

S druge pak strane, čuli smo u Evanđelju kako on odbacuje Sotonu izričito tvrdeći da se ne smije Boga iskušavati: Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga. Te se s pravom postavlja pitanje što znači iskušavati Boga. Potom, smije li Bog kušati nas,

8. nedjelja kroz godinu – C

U današnjem evanđeoskom odlomku čitamo nekoliko Isusovih preporuka za duhovni život, koje je sveti Luka stavio zajedno u svom Evanđelju. Svaka od ovih preporuka je rečena vrlo jasnim i upečatljivim slikama koje Isus uzima iz svakodnevnoga života tako da mogu biti razumljive svima koji ga slušaju. Jedna od tih usporedbi je i slika slijepe osobe koja nije u stanju voditi drugu osobu, jer obojici onda prijeti opasnost da ne završe u jamu i tako naude samima sebi: Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Valja nam se upitati zašto je Isus izgovorio te riječi, te što je htio s njima. Jasno je, naime, kako Isus nije imao namjeru govoriti o tjelesnoj sljepoći, nego je samo uočio zakonitosti svakodnevnoga života kojih se svi drže, te ih je

7. nedjelja kroz godinu – C

Navikli smo razmišljati o Isusu kao o borcu za prava malenih, siromašnih i obespravljenih. Držimo ga nekim tko je bio za društvenu pravdu i pravične odnose među ljudima jer se zanimao za malene i obespravljene na svim razinama društvenih struktura. Teško bismo, međutim, ovakva uvjerenja mogli potkrijepiti nekim primjerom njegovih pouka ili zauzetih stavova, jer on nije držao lekcije na razini društvene zajednice, niti je najavljivao ikakve društvene reforme i zaokrete. Osim toga,  današnje Evanđelje donosi vrlo neobičan nauk koji odudara od naših uvriježenih uvjerenja, jer čitamo kako Isus od svojih učenika traži ne samo da ljube i blagoslivlju svoje progonitelje, već i da pružaju i drugi obraz, te da onima koji otimaju i ištu dadnu i više nego što otimaju i traže.