Duhovi – nedjelja Pedesetnice
Ljudi u sebi nose sklonost prema primanju darova, međutim ne znaju da nije svako primanje darova isto. Ima ljudi koji u sebi nose neku potrebu koristoljublja ili stjecanja darova, te promatraju dar kao neki osobni dobitak ili stečevinu, a ne kao besplatni znak pažnje kojim je bio obogaćen da bi on dalje obogaćivao. Tako se ljudi navikavaju na kulturu posjedovanja, a ne na istinsku kulturu primanja. Jer prava kultura primanja pretpostavlja ponajprije ovaj osjećaj zahvalnosti za primljeni dar, a poslije osjećaja zahvalnosti pretpostavlja se i osjećaj odgovornosti prema tom daru da ne zaustavimo čudo darivanja, već da ga produžimo svojim životom.
U tom kontekstu razumijemo uskrsni događaj kao iznimni dar našega Gospodina čovječanstvu. To je dar kojim je oživio paloga čovjeka i dao mu moć da postane dijete Božje. A jer se taj dar ne događa sam po sebi, već njegovom snagom koju on daje ljudima, vrlo je znakovito to što je već na dan uskrsnuća učinio svojim učenicima. Kad im se ukazao i pokazao svoje proslavljeno tijelo koje je pobijedilo muke križa, dao im je svoje poslanje u svijetu. Kao što je on bio poslan od Oca i kao što je ispunio svoje poslanje, tako je on dao svojim učenicima da vrše njegovo poslanje među ljudima. No ovo poslanje nisu mogli vršiti svojim snagama, već samo silom Božjom, pa im onda on i daje tu silu, to jest Duha Svetoga: To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga.” Doista, samo snagom Duha Svetoga oni mogu ispuniti svoje poslanje da drugima donose njegov mir i da im naviještaju otpuštenje grijeha.
U duhu svega rečenoga, znakovite su te njegove riječi. On svoje učenike priprema na cjelovito i savršeno primanje. To je primanje koje pretpostavlja otvaranje srca i pameti Božjem zahvatu i Božjem daru. Takvo Božje darivanje se ne događa samo po sebi, niti se daje nespremnoj duši, već se događa darom Božjim i daje se onima koji svoje duše otvoriše Bogu i njegovoj ljubavi, to jest uskrsnom daru. Upravo zato su Duha Svetoga mogli primiti samo nakon Kristova uskrsnuća, jer je on svojim uskrsnućem otvorio njihove pameti i srca za primanje Božje milosti i punine njegova dara. Da nije bilo njegove muke, smrti i uskrsnuća, oni ne bi bili sposobni primiti Duha Svetoga na način na koji ga je on odlučio dati i na koji ga je na kraju dao. A dao im ga je na način na koji ga je i Otac dao njemu, u posvemašnjoj ljubavi i neizrecivom zajedništvu. To je bio Očev dar koji je ujedno postao i njegov. I kao što ga je on primio u zajedništvu ljubavi Očeve, tako ga je onda i predao njima, čime ih je poučio da je primanje jedan od najvažnijih stavova koje čovjek treba zauzeti pred Bogom. A ono za što ih je pripremao da budu spremni primiti Duha Svetoga dogodilo se na dan Pedesetnice kada je došlo do izljeva Duha na okupljenu zajednicu.
No to što su apostoli primili, to su odmah drugima i dali, jer to je logika Božjega darivanja i logika Duha Svetoga kao Božjeg dara. On se ne daje na mjeru, ali zato očekuje od onih koji su ga primili da ga isto teko bez mjere i ustezanja prenose drugima. Samo tako oni koji primaju mogu biti dostojni primljenoga dara. Zato su ga tog istog dana predali oduševljeno drugima da su ih svi razumjeli na svome materinjem jeziku. Apostoli su se do kraja u molitvi s Gospodinovom Majkom pripremili za ova dar, te su ga sasvim dosljedno i predali svima koji su se zatekli u Jeruzalemu. Što su besplatno primili, besplatno su imali dalje davati. A primili su ono najsvetije što je Bog imao dati čovječanstvu, to je njegova ljubav i svetost koju je prenio Duh Sveti, najveći i najljepši Očev dar čovjeku koji nam je dao po služenju svoga Sina.
I na nama danas ostaje isto poslanje i ista zadaća. U naraštaju u kojemu živimo pozvani smo posvjedočiti što znači primiti Božje darove, a napose primiti onoga koji je Božji uosobljeni Dar, a to je Duh Sveti. Pozvani smo svoja srca otvoriti tom daru i primiti ga u čistoći i posvemašnjoj želji, jer on se ne daje onima koji ne žeđaju za njim. Tako isto ovaj naraštaj koji svoje zasićenje traži drugdje, a ne u Bogu, ne može ni primiti ni osjetiti što znači žar i punina Duha Svetoga. Primiti Duha Svetoga nije samo formalnost za one koji se krizmaju, već prijeka potreba svakog vjernika da se iz dana u dan otvara tom primanju i da živi u potpunosti sukladno primljenom daru. Neka nas snaga Uskrsloga učini sposobnima i dostojnima primiti taj veliki Dar koji nije naš posjed, već nam je blagoslov i snaga koju trebamo davati drugima kako to učiniše i apostoli. Nemamo pravo na pasivnost kojom prekidamo božansku igru darivanja, već da bismo ga primili ispravno moramo imati Božju kulturu primanja. Potom, kao što ga primamo, trebamo ga dosljedno svim svojim silama predavati drugima. Jer kad primamo Božje darova ništa ne primamo samo za sebe da bismo postali njihovi vlasnici, već primamo za sve druge da sve ljude uvedemo u zajedništvo ljubavi s Bogom ovdje na zemlji, čime im otvaramo vrata punine života u nebesima.