U dvadesetom stoljeću
harala je opasna bolest
zvana velike boginje.
Ova zaraza je sijala smrt,
a i ostavila iza sebe
milijune unakaženih lica
i oslijepljelih osoba.
Ali novovjekovno razdoblje
je pretrpjelo veliku epidemiju
i duhovnih velikih boginja,
kad se suvremeni čovjek
zarazio virusom samodostatnosti
proglasivši se moćnim božanstvom
i diveći se sam sebi
na pijedestalu ovoga svijeta.
Ovaj virus iznakažuje ljudsko lice
izobličujući ga do neprepoznatljivosti,
pa čovjek drskost i nepromišljenost
plaća gubitkom sličnosti s Bogom.

Jedini lijek koji ga može spasiti
jest cjepivo Božjeg života
koje je Krist Gospodin
uskrsnuvši dao ljudskome rodu.
Stoga bi bilo poželjno
da posegne za spasenjem
– koncentratom Božje ljubavi,
vraćajući narušenom licu i liku
iskonsku neprolaznu ljepotu.

Današnje društvo je nalik
na veliko smetlište.
U javnost, na trgove i ulice,
u društveni život i putem medija
iznosi se ljudska grešnost
i smeće kojekakve vrste.
Skandalima, zavjerama i pronevjerama
hrane se mnogi ljudi
kao svagdanjom hranom.
No smeće što se tako gomila,
nitko ne čisti i ne uklanja,
jer nije dovoljno zlo obznaniti
da bi ga se pobijedilo,
ni smeće baciti na ulicu
da bi ga se uklonilo.
Nisu dostatni zatvori i kazne
da se odstrani trulež zla
i zadah grijeha iz ljudskih duša
od kojeg ljudi žive i koji upijaju.

Samo je presveta Krv Kristova
i njegovo pashalno otajstvo
bilo moćno suočiti se
s problemom ljudske grešnosti
koja od vijeka guši čovjeka
u njegovu životnom okruženju.
Krist Gospodin nije samo
čovjeku ukazao na grijeh,
nego je sebe do kraja žrtvovao
da ukloni njegov zadah iz društva
i skine teret s čovjekovih leđa.
Mlazom prolivene krvi
isprao je prljavštinu naših života,
te nam dao za hranu svoje tijelo i krv,
da život ne živimo na smetlištu
kao lešinari što se hrane smećem,
nego kao anđeli što crpe
čisti božanski život za besmrtnost.

Devalvacija je vid novčane reforme
koju pokreće država zakonskim putem
izjednačujući papirnu valutu
kojoj je pala vrijednost
s njezinom metalnom podlogom.
Na takav potez država je prisiljena
kad iza novca više ne stoji
stvarna i tvarna vrijednost
podržavana radom i sredstvima.

I što vrijedi za novac
kad ostane bez pokrića,
pa neminovno slijedi devalvacija
– rušenje njegove vrijednosti,
vrijedi i za ljudski život.
Život bez vjere u Boga
doista je bez pravog pokrića,
zbog čega ni riječ ni misao
nema više dužnu težinu,
a ni ponašanje svoga temelja.
Samo je vjera podloga životu,
te, kao temelj njegove vrijednosti,
najbolja zaštita od obezvrjeđenja.

Skok u vis je jedna
od atletskih disciplina.
Cilj je preskočiti letvicu
postavljenu na određenu visinu,
pri čemu oni bolji športaši
diktiraju ritam podižući je
na izazovnije visine,
što onda moraju slijediti
i drugi skakači.

Krist Gospodin je preskočio
križem visoko podignutu letvicu,
pozivajući i nas da ga nasljedujemo
u ovoj atletici duha i spasenja.
Tko se odvaži izdići se iz grijeha,
vinuti se iznad svoje ljudskosti
i ograničene zemaljske veličine,
te se dopusti uzvisiti po križu,
ostvario je pravu visinu čovještva.
Samo izdižući se odvažno
iznad letvice križa patnje i muke
dolazi se do stvarnog uzvišenja,
kao što je primjerom pokazao
Uskrsli, Gospodin i Pobjednik.

Recikliranje je proces izdvajanja
određenih materijala iz otpada
i njihovo ponovno korištenje.
Redovito se može reciklirati
papir, staklo, plastika, željezo
i drugi slični materijali
koji se prerađuju u nove proizvode,
čime se štiti i okoliš od smeća.
Poznato je pak da reciklirani materijal
nema istu kakvoću kao onaj izvorni,
te je samo dijelom dobar
koliko tvar u prvotnom obliku.

Poput ekološke reciklaže
postoji projekt i one ljudske
– obnova ranjenog tkiva ljudskosti
razdiranog grijehom, zlom i strašću.
No svaki pokušaj obnove bez Boga
tkiva ozlijeđene i nagrižene ljudskosti,
završava na tome da bude samo reciklaža
uslijed koje se gubi kakvoća.
Autentična obnova ljudskog života
ostvaruje se isključivo
snagom uskrsnuća Gospodinova
koje vraća iskonsku cjelovitost
i jamči vječnu trajnost ljudskoj naravi.

Plemenitog podrijetla,

lijepo izblanjana i dotjerana,

bila sam na putu

da mi sudbina dodijeli rijetku sreću,

da ostvarim planove

kao malo koje drvo na svijetu.

Istesana od palestinske cedrovine,

obrađena po svim zakonima zanata,

dogurala čak do upraviteljeva dvora,

plamtjela sam od želje

za budućim ostvarenjima.

Vrtoglavo su mi se po glavi

vrtjele kombinacije boja, brojki i slova.

Mogla sam biti povjerena

nekom velikom umjetniku

kao podlogu za kakvo remekdjelo,

ili znanstveniku za ispisivanje stručnih formula

i otkrivanje prirodnih zakona.

Možda sam mogla poslužiti kao ploča

da tabula rasa – prazna ploča dječjih duša

bude poučena slovima pismenosti,

premda se ne bih bunila niti

da su na moju plohu upisali

sadržaj ploča Mojsijeva Zakona.

Od toliko sanja pružila mi se prigoda

da jednim trojezičnim natpisom

ispunim Zakon i Proroke,

znanost i umjetnost,

samo je uvjet bio

da se dadnem prikovati na križ.

Od tada s ponosom nosim

urezano Ime: I. N. R. I.

Posljednjih desetljeća napretka
znanstvenici su napravili
velikih koraka u izučavanju ljudskih gena.
Pozorno su istraživali gensku kartu,
te ujedno dešifrirali cijeli genetski kod
o kojem ovise one nasljedne
i tolike druge osobine svakog bića.
Uočavajući pravilnosti i nepravilnosti
došli su do nepobitnog zaključka
da mnoge bolesti i nedostaci u razvoju
ovise upravo o pogreškama u kodu.

Nitko, međutim, nije uočio
da je vjera sastavni dio
genetike ljudskog bića.
O njoj ne ovisi samo
ispravan razvoj ljudske osobe,
nego i njezino vječno spasenje.
Zbog nedostatka vjere
nastaju nesagledive posljedice.
Vjera je ključ cijelog ljudskog koda,
jer je u njoj sadržana bit
onog što čovjek u sebi jest.
Nevjerom i drugim grijesima
nastaju pogubne mutacije
koje dovode ljudsku narav
do otklona od biti i cilja
koji je Gospodin zapisao
u genetskom kodu
kad je stvarao čovjeka.
Zato svaki onaj tko želi izbjeći
štetna iskrivljenja svoje naravi,
te doći do cjelovite i zdrave osobnosti,
treba se vratiti izvornom Božjem kodu,
odbacujući izopačenja grijeha.
Jer nasljeđe koje nosimo u genima,
zapisano u kodu vjere,
doista je golemo i neprocjenjivo:
stvarno i istinsko bogosinovstvo.

Kada trgovci i prodavači
žele istaknuti proizvode
posebne kakvoće i vrijednosti,
onda im je poznato značenje
rukom izrađenih predmeta.
Pogotovo su na cijeni oni unikatni,
što pokazuje i velika cijena
kojom su procijenjeni.
Takvi se predmeti izvedbom
i brižno izrađenim detaljima
razlikuju od onih serijskih
izrađenih na tvorničkoj traci.

Slično tome može se govoriti
i o čovjeku kao Božjoj rukotvorini
i Božjem neponovljivom unikatu,
oblikovanu s puno pažnje
i neizrecive ljubavi.
Svaki brižno izvedeni detalj
pokazuje da se ne radi
o industrijskom serijskom proizvodu,
nego o jedincatom stvorenju.
Doista svaki je čovjek unikat,
jer Bog ne stvara ljude serijski,
nego im osobno daje osobni život,
te je svaki jedincato ljubljena jedinka.
No umjesto da čovjek prepozna
svoju neponovljivu jedincatost,
spreman je se grijehom degradirati
pretapajući se u industrijsku masu,
bez jasne osobnosti i identiteta.
Olako se odriče posebnosti
i nezamjenjivih obilježja
koja mu može podariti
samo ljubav vječnoga Oca
čije su ga brižne ruke oblikovale.

Ptica koja se nađe u krletci,
tješi se da je riječ
o prozračnoj nastambi,
s mnoštvom prozora.
Ali u biti svi su joj beskorisni,
jer kroz nijedan ne može izići vani,
i nijedan od njih ne vodi u život i svijet.
Tješi se također da se radi
o sigurnom i zaštićenom mjestu,
ali nerado priznaje sebi i drugima
da su joj u njoj krila zakržljala
a tijelo potpuno omlitavilo.
I ma koliko obilje u krletci vladalo,
ona ptici uopće ne dopušta
zadovoljiti stvarne želje
i zasititi istinske potrebe
za letom i slobodom.

Slično vrijedi i za čovjeka
zarobljena u zemaljsko obilje,
koji provodi dane
živeći kao ptica u krletci.
Tješi se da ima svega u izobilju,
ali nikada nije kušao pravu slobodu
ni ljepotu opredjeljenja
za duhovne neprolazne vrijednosti.
Ima sve što mu treba za život,
ali sebi nije priuštio doživjeti
da na krilima ljubavi ide
prema trajnom odredištu
i cjelovitom ostvarenju
kamo ga zove vječna Ljubav.

U suvremenom svijetu
raširena je i unosna djelatnost
grana estetske medicine
zvana plastična kirurgija.
Ona pretpostavlja zahvate
koji se tiču uljepšanja,
to jest uklanjanja deformacija
nastalih naravnim putem,
protjecanjem vremena i nezgodama.
Velik je broj onih koji su spremni
za ljepši izgled izdvojiti
i pozamašne sume novca,
ali ne mogu zaustaviti vrijeme
koje prije ili poslije razgradi,
kako ljepotu, tako i zdravlje.

Poput plastičnog kirurga
Otac je nebeski izvršio zahvate
na izobličenom ljudskom biću.
No, ipak, dok brižno uklanja
površinske vidljive nedostatke,
ujedno oblikuje cijeloga čovjeka
vjerno motreći sliku svoga Sina.
Pod njegovom rukom nestaju
ne samo bore vremenitosti,
pretvorene u vječne zasluge,
nego očinskom rukom ispravlja
sva iščašenja, ožiljke i deformacije
podarujući nam neizrecivu ljepotu
i neprolaznost života vječnoga.