3. vazmena nedjelja – C

Događaj iz današnjega evanđeoskog odlomka i Ivanovu evanđelju je prikazan kao Gospodinovo treće ukazanje učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih. Iz svega što se dogodilo vidimo da učenicima nakon ukazanja na dan uskrsnuća, kao i nakon onoga osam dana kasnije, ipak još uvijek nije bilo sasvim jasno što se dogodilo, ili bolje rečeno nisu znali to shvatiti i riječima izraziti. Drugo što je također vrlo uočljivo, učenici nisu znali što je to značilo za njih i njihovo poslanje u svijetu. To se vrlo jasno uočava upravo u liku Petra apostola. Naime, njemu je Isus, u trenutku kad ga je pozvao nakon čudesnoga ulova ribe, rekao: Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti! No to što mu je Isus obećao, to jest što mu je nagovijestio, još se nije počelo događati. I dok je Petar u neizvjesnosti, odlučuje se ponovno vratiti mrežama i ribarenju. Stoga je i rekao okupljenim suučenicima i prijateljima: Idem ribariti. I oni jednako zbunjeni i nesigurni kao i on, prihvatiše jednoglasno i pođoše s njim.  No sav njihov napor bio je uzaludan i besplodan, sve dok se

2. vazmena nedjelja – C

U Evanđelju druge uskrsne nedjelje sveti Ivan nam opisuje kako se Isus ukazao apostolima na dan uskrsnuća, kao i osam dana nakon toga. Kako smo proteklih dana razmišljali o samom događaju uskrsnuća, to jest o pokušaju onih koji su Gospodina vidjeli da shvate što se dogodilo, tako danas dužnu pozornost usmjeravamo prema dobro nam poznatom događaju koji se zbio osam dana nakon uskrsnuća. Radnja je usmjerena prema apostolu Tomi koji nije bio s drugim apostolima na dan uskrsnuća, a čak je nakon njihovih svjedočanstava odbijao vjerovati da je Gospodin uskrsnuo. Da bi povjerovao Toma postavlja svoje uvjete: Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati. Toma, dakle, želi staviti svoj prst i ruku u Gospodinove rane. On očito zna koje je bila bolna ili

Vazam – nedjelja uskrsnuća Gospodnjeg

Svima je dobro poznato kako u raspravama i sporovima bolje prođe onaj tko ima posljednju riječ. Posljednja riječ je i znak nadmoći i vještina otpora, kao i dokazivanja da je postojao dokaz više od suprotne strane koji je prevagnuo i odnio pobjedu. Posljednja riječ usmjerava prema donošenju konačne presude, to jest pravorijeka, utemeljenoga na snazi argumenta.

Sve to vrijedilo je i za čovjeka koji je s mjesta prosuditelja, došao pod osudu. Stvoren posljednjom riječju stvaranja, dopustio je da nad njim zadnju riječ u raspravi ima smrt. On koji je svemu bio nadređen, podložio se

Uskrsno bdjenje

Već duže vremena se govori u našem društvu, a to je slučaj gotovo svih zemalja zapadnoga svijeta, da glasna manjina dokazuje svoju nadmoć nad šutljivom većinom podlažući je sebi, svojim uvjerenjima i utjecaju. I ne zna se kome treba više zamjeriti, toj glasnoj manjini koja na bezočan način u društvu ostvaruje svoje ciljeve ili onoj šutljivoj većini koja se ne zna izboriti za svoja prava i svoje vrijednosti. Pogotovo što mi ovu šutljivu većinu nazivamo kršćanskom i vjerničkom. Čudimo se, naime, tromosti te iste većine koja pasivno dopušta da je moćne vodeće elite na sramotan način izigravaju gurajući u zapećak ne samo vrijednosti, već ponekad i neotuđiva prava utemeljena u dostojanstvu ljudske osobe. Počesto se o tome raspravlja, pa se i ne zna gdje započeti djelovati, od čega krenuti kako bi se stvari pokrenule s mrtve točke. Ne zna se tko i što treba napraviti kako bi se prekinula šutnja šutljive većine i kako bi se čuo njihov glas u našem narodu i društvu kojega ponajviše ta ista većina sačinjava i bori se za njegovu dobrobit. Ne zna se kako nadglasati one koji su sebi uzeli pravo glasa i raspoloživa sredstva glasanja i glasovanja tako da pritiscima, podvalama i smicalicama ostvare svoje razorne ciljeve i planove.

No osim ‘političke’ dimenzije problema, veći problem može biti šutnja kršćana koji

Veliki petak muke Gospodnje

Obredi Velikoga petka tako su upečatljivi i znakoviti da nas pozivaju ozbiljnije promišljati svoj vjernički identitet. Pogotovo što se naš identitet jedino može promisliti pred križem Gospodinovim koji je danas u središtu naše pozornosti, kako duhovnih promišljanja, tako i obrednog čašćenja. Danas nam se križ nudi kao primjer, ali se i postavlja i kao problem. Doista, kao da se u novije doba navikavamo da je križ tek samo jedan simbol nekih davnih događaja i nekih davnih vremena, vrlo neprikladan za naše doba i naše vrijeme. Zato kao da ga i ne uzimamo dovoljno ozbiljno u obzir, već samo formalno i obredno. Kao da je postao simbol za jedan dan u godini, ali ne i prepoznatljivi znak kršćanskoga identiteta. Kao da suvremeni čovjek smatra

Veliki četvrtak – Misa večere Gospodnje

Ne znam jesmo li razmišljali o tome što sve drugima predajemo, to jest što im ostavljamo iza sebe. Što to najčešće ostaje iza nas na ovome svijetu? Je li to neko zdanje i kapital, poslovni uspjeh i veliko ime? Jesu li to znamenita djela, napisane knjige, športska slava i mnogo novca? Što ostavljamo drugima u zalog i naslijeđe kad idemo s ovoga svijeta? Ili pak, čime smo ispunjavali životni ambijent za života? Čime ispunjavamo i čime smo ispunjavali prostor vlastitoga življenja? Čime smo ispunjavali duše onih s kojima smo živjeli, dijelili vrijeme i prostor? Po čemu će nas pamtiti? Što će im biti u sjećanju

Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje

U Evanđelju kojim smo se prisjetili Gospodinova ulaska u Jeruzalem, sveti Luka nam je zapisao kako su stanovnici mjesta u okolici Jeruzalema pozdravljali Isusa s velikom radošću kao očekivanoga Mesiju Kralja uzvikujući: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama! Osim toga, kraljevsku počast su mu iskazivali i na drugi način. Evanđelist zabilježi kako su učenici stavili svoje haljine na magare koje su doveli da Isus u njemu uđe u Jeruzalem, isto tako je i oduševljeno mnoštvo učenika prostiralo svoje haljine po putu kuda je Isus prolazio. A čak se i Isus očitovao glede svega što se događalo u trenutku kad su neki farizeji od njega tražili da prekori svoje učenike što mu iskazuju

5. korizmena nedjelja – C

Današnji evanđeoski tekst nam donosi opis jednog događaja u jeruzalemskome Hramu kada je skupina pismoznanaca i farizeja pokušala Isusa staviti u nezgodan položaj. Uhvatili su ženu zatečenu u preljubu i doveli je njemu da on izgovori nad njom svoj sud. Njegova presuda kakva god bila, bila je dvosjekli mač, te su i čekali da se izjasni što bi trebalo učiniti s dotičnom ženom. Ali njegova božanska mudrost i dobrota nadvisuje njihovu lukavost i izopačenost, pa se je njihov pakleni plan, srećom, izjalovio. Pogotovo što je tako opak plan mogao imati i tragične

4. korizmena nedjelja – C

Svi smo mi osjetljivi na zemaljska dobra, te se trudimo stjecati ih, čuvati ih, te potom i uvećavati, već kako nam prilike u kojima živimo omoguće. U materijalističkom svijetu u kojemu živimo, a u kojem se ljude i život vrednuje prema onome što imaju, pred nama su uvijek veći izazovi glede zemaljskih dobara. Onaj tko ne bi držao do zemaljskih dobara smatrao bi se naivnim i nepromišljenim čovjekom, te gotovo čudakom. Zato su nama ljudima redovito važne vijesti o tome tko je koliko stekao, koliko mu teži bogatstvo, koliko su velika njegova ulaganja,

Blagovijest 2019.

Živimo u svijetu velike pokretljivosti koji odgovara zahtjevima i mjerama čovjeka koji je uvijek u sebi nosio čežnju za otkrivanjem daljina i nepoznatih prostranstava. To je sasvim zakonito i u srcu svakoga čovjeka, s time da je danas čovjek manje više otkrio što je imao u svom zemaljskom okruženju. Sada je već uspostavio dobru prometnu povezanost između svih krajeva svijeta, te više nema zakutka u koji ne možete doći. Ono što se nekada činilo nedostupnim, ili mjesecima daleko, danas je tek na nekoliko sati voženje dobrim zrakoplovom. No kako se ne može premostiti udaljenosti tek tako sjedajući u zrakoplov, odlaskom, već imajući i sigurno prihvatno središte i sve potrebne naprave i sustav koji omogućuje slijetanje određene vrste zrakoplova, tako nas onda zrakoplovne linije povezuju s odredištima gdje to postoji. Slično vrijedi i za druga prometna sredstva, npr. brodove. Bez dobre zračne luke ili luke, ne može se govoriti o