Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje

Danas na Cvjetnu nedjelju spominjemo se Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem kojim je započeo ostvarenje Božjeg nauma spasenja, svjestan da ga u Jeruzalemu čeka osuda, muka i smrt. On koji je imao položiti svoj život za cijeli naroda i za sve raspršene sinove Božje, očituje se svome narodu kao kralj i potomak Davidov, te mu zato oduševljeni vjernici kliču: ”Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi! Hosana u visinama!” Svjestan da je istinski kralj svoga naroda koji uspostavlja Davidu obećano vječno kraljevstvo, ulazi svečano u Jeruzalem očitujući svoje mesijansko poslanje. Pogotovo što kraljevstvo Davidovo, koje mu je Bog nekoć obećao, nije trebalo biti samo Davidovo, ljudsko i zemaljsko, već je trebalo biti božansko kraljevstvo koje Bog daje Davidu u vječan posjed. Zato Isus ulazi u Jeruzalem u ime Gospodnje, a ne samo u ljudsko ime, ma koliko moglo biti znamenito, kao što je bilo Davidovo ime.

Svojim ulaskom u Jeruzalem Isus nije krio da je spreman, i da treba, stati na čelo Božjega naroda, te biti istinski kralj koji vodi svoj narod u pobjede koje mu je Bog namijenio. No isto tako je, simbolikom svoga ulaska na magaretu, naznačio da on ide u pobjede

Posebne gimnastičke dvorane
opremljene napravama za tjelovježbu,
odnosno za ciljano jačanje,
nadogradnju ili održanje mišićnog
sustava zovu se teretanama.
No kršćanin umjesto da pazi
na izgradnju i očuvanje
svoga tijela i snage mišića,
trebao bi radije sebi priskrbiti
vježbalište duhovnoga života.
Mnogo važnija je duhovna snaga
od tjelesne, te ispravno izgrađeni
mišići kreposnoga života
od tjelesne mišićne mase.
A korizma je idealno vrijeme
za vježbanje svih mišića duha,
te cjelovitu izgradnju duhovnog
obrambenog sustava od zla,
grijeha i svakojake napasti.
Ona je najkvalitetnija teretana
koja nudi najbolju pripremu
za veliki duhovni boj sa smrću,
koji je neminovan u hodu
prema vječnosti i uskrsnuću.
Nezaobilazna je kao vježbalište
jer je naprave za vježbanje duha
u njoj postavio sam Gospodin
koji ih je prije isprobao
i svojim korištenjem ozakonio
kao povlaštena sredstva
duhovne izgradnje i spasenja.

5. korizmena nedjelja – B

Kao ljudi svi imamo nagon za održavanjem života, koji je svojstven i životinjama. Taj nagon, za razliku od životinjskoga, kod nas ljudi navodi nas da živimo prema uhodanim mjerama i kriterijima koje smo mi sebi zadali i razumskim promišljanjem. Životinja pak živi potpuno nagonski, to jest bori se za održanje života isključivo sukladno vlastitoj biologiji, bez ikakvog razumskog promišljanja. Čovjek svojim razumom nadilazi nagonsko življenje, te je njegovo djelovanje obilježeno razumskim izborima i odlukama, no na žalost nije uvijek najkvalitetnije. Dogodi se, naime, da čovjek napravi određene razumske izbore prije svega sukladne tjelesnom nagonu, a ne sukladne promišljanjima utemeljenima u razumu Onoga od kojega dolazi svaka razumnost.

Upravo tako čovjek čini kad je riječ o njegovu nagonu za održanjem života. Kao da zanemari da je njegov život mnogo složeniji i uzvišeniji od samog biološkog života, pa onda svoje nagonsko djelovanje svede na razinu skrbi za tjelesni život, te reagira gotovo samo nagonski i to proglašava naravnim. Brigu za život i očuvanje života svede na zemaljski ili pak animalni instinkt, te pazi isključivo na takozvanu ‘kvalitetu’ života koju mjeri tehnološkim mjerama, a ne krepošću ili eventualno pazi samo na to da

4. korizmena nedjelja – B

U današnjem evanđeoskom odlomku Gospodin Isus progovara o smislu svoga dolaska među ljude objašnjavajući da ga je poslao sam Bog u želji da spasi svijet. No Božja želja da spasi svijet iziskuje i konkretnu ljudsku suradnju, bez koje nema spasenja. Spomenuta ljudska suradnja očituje se ne riječima, već djelima koja su podložna sudu Božjemu. Isus čak opisuje u čemu će biti taj sud koji će se ticati i ljudskih djela: “A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.”

Čitajući pozorno ovaj odlomak i stajući pred Boga, osjećamo da se ove Isusove riječi tiču svih nas. Ponekad prebrzo zaključimo da smo pravedni i da ne činimo ništa zla, te nam uvijek netko drugi slovi za naslovnika evanđeoskih riječi koji se treba promijeniti. No činjenica je da smo premalo pozorni na dubinu Isusovih riječi.

3. korizmena nedjelja – B

Odlomak iz Evanđelja o kojem danas razmišljamo opisuje nam događaj u jeruzalemskome Hramu kada je Isus istjerao prodavače volova, ovaca i golubova, kao i mjenjače, te ih je sve istjerao iz Hrama govoreći: “Nosite to odavde ine činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” Vjerojatno je taj prizor bio izuzetan, ali i sasvim neobičan i neuobičajen na tome mjestu. Mnogi su se pitali kako to protumačiti, jer su svi ovo prodavači i mjenjači bili u službi hramskog bogoslužja, na raspolaganju hodočasnicima koji su za Pashu dolazili prinijeti žrtve Gospodinu. Vjerojatno su i njegovi učenici bili zbunjeni tim njegovim postupkom, pa je zato sveti Ivan zapisao da su se kasnije prisjetili da je Mesija trebao biti netko koga izjeda revnost za dom Božji. Dok je dio ljudi Isusovu reakcija mogao protumačiti nasiljem, grubošću ili divljaštvom, oni su u sebi tražili opravdanje za nju, što su i pronašli u riječima Ps. 69 koji veli: ‘Izjeda me revnost za dom tvoj.’ A Isus je znao da su trgovci u mjenjači u Hramu u ime bogoštovlja obeščašćivali Boga i u prvi plan stavljali zaradu. Mnogi su se ponašali nedolično tog svetog mjesta, premda su bili spremni, premda su bili spremni biti i agresivni i ubiti bilo kojeg stranca koji bi pokušao prekoračiti prostor koji je bio rezerviran samo Židovima.

2. korizmena – B

Razmišljajući danas o Gospodinovu preobraženju i njegovu značenju za nas u korizmenom vremenu, upada u oči kontrast koji se zbiva između Petrovih zaključaka i Božje volje očitovane u ovom velikom otajstvu. Naime, Petar preneražen vidjevši Isusa preobražena, te Mojsija i Iliju s kojima je razgovarao, jedino što je uspio izustiti bilo je: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Na taj svoj prijedlog nije dobio potvrdu, već samo pouku Oca nebeskoga: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!”

Ove Petrove riječi kao da u sebi kriju tolike ljudske težnje vezane uz život na zemlji, s time da Petrov prijedlog baš i ne usvajaju u potpunosti. Naime, mnogi doživljavaju zemlju kao mjesto za koje će reći: ‘Dobro nam je ovdje biti’, ili se barem trude zemlju pretvoriti u takvu stvarnost u koju se onda ukopaju i cementiraju zaboravljajući da je ona samo prolazno razdoblje života prema onom trajnom i neprolaznom životu. Što je najgore,

1. korizmena – B

Misna čitanja prve korizmene nedjelje donose nam kratki osvrt sv. Marka o početku Isusova javnog djelovanja nakon krštenja na Jordanu. Jedan od važnijih događaja koje je Evanđelist htio istaknuti svakako je bio Isusov boravak u pustinji gdje je doživio i jake sotonske kušnje, te zato zapisa: “Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.”

Ova rečenica, to jest ovaj događaj bi se mogao tumačiti na različite načine. S jedne strane se stječe dojam da je bilo neophodno da Isus ide u pustinju kako bi ga Sotona kušao, to jest dolazimo na pomisao da ga Sotona ne bi kušao da nije išao u pustinju. Stoga se s druge strane, kad se sjetimo da je Isus nama uzor prema kojemu trebamo živjeti, pitamo se o smislu i potrebi da se i sami poput njega izlažemo sotonskoj kušnji. Svjesni da mi nismo jako poput njega, lako možemo zaključiti da bi za nas možda bilo bolje ne ići u pustinju i ne izlagati se Sotoni da nas kuša, već ostati tamo gdje jesmo i živjeti običnim životom u koji se Sotona ne dira. Doista, valja postaviti pitanje, što je u tome potrebno, neophodno i pametno napraviti. Treba li vraga vući za rep i iskušavati, ako mu nismo dorasli, ili je bolje zavući se negdje u mišju rupu gdje se neće niti sjetiti tražiti nas? Je li moguće vjerovati u Boga i ne izlagati život kušnji, te tako provesti cijeli svoj vijek bez sotonskih uznemiravanja?

Dron je bespilotna letjelica
koja se počela koristiti
najprije u vojne svrhe,
ali je sada vrlo popularna
kao naprava koja se koristi
za izradu fotografija i snimki.
Fotografi se služe njime
za pravljenje snimki iz zraka,
te tako iz ptičje perspektive
snime iz visoka izvrsne snimke
koje ne bi mogli snimiti sa zemlje.

Nešto slično je i s nama ljudima.
Ne možemo dobro snimiti
stanje života samo sa zemlje.
Potreban nam je nebeski pogled,
jer mnogo bolje i ljepše možemo
promatrati život iz visoka,
iz nebeske, Božje perspektive.
Zato nam je Gospodin dao
dar vjere da njime poput drona
sagledavamo zemaljski život,
njegovu ljepotu i uzvišenost,
na putu prema vječnoj domovini.

6. nedjelja kroz godinu – B

U današnjem Evanđelju čitamo kako pred Isusa dolazi jedan gubavac i ponizno ga na koljenima moli za ozdravljenje: “U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti’.” Kada ga je Isus vidio, to jest kad je vidio ne samo njegovo stanje, već i pristup i poniznu zamolbu, nije mogao ne doživjeti ganuće. Vjerojatno je Isus u njegovim molećivim očima pročitao umor od nemoći da traži pomoć, a nitko mu nije mogao pomoći. Vjerojatno je zaraženi čovjek bio umoran od svih pokušaja i traženja, od svih nadanja i razočaranje koja su ga pratila. Vjerojatno je bio i umoran od borbe s opakom bolešću koju nije mogao pobijediti, već je samo čekao kada će ga ona polako dokončati. Sve skupa je očito djelovalo na Isusa da je ostao ganut i da je tog čovjeka očistio od gube koja ga je bila zahvatila.

U ovom događaju možemo promatrati i sebe i ljude našega vremena koji su umorni od kroničnog duhovnog umora. Dok se s jedne strane osjećaju gospodarima života i izvanjskoga napretka, s druge pak strane osjećaju veliku duhovnu nemoć. Ona se očituje u nečistoći duše i tromosti kojom uočavamo tu istu nečistoći. Štoviše, očituje se i u

U područjima oskudica kiše,
potrebna je pribaviti vodu
za plodnost zemlje,
te ljudi izgrade sustav
kanala za navodnjavanje,
tako da dovedu vodu s izvora
ili rijeke na željeno područje.
To se zove melioracija
– poboljšavanje svojstava tla.
Ona se na isti način provodi
i na poplavnim područjima
gdje voda može doći u
nekontroliranim količinama
i tako napraviti jednaku štetu.

Slično je i s čovjekom,
koji riskira biti duhovna pustara
ukoliko ne dovede vode
s Božjega izvora kojom će
natapati vlastitu dušu.
Bez Boga mi ljudi smo
duhovno zapušteni,
no on nas nikada ne napušta,
već u svom milosrđu,
tijekom povijesti spasenja
za nas pripremao kanale
kojima će nas natapati
svojom ljubavlju i milošću.
Njegova nam ljubav dotječe
kanalima njegove riječi
i svetih sakramenata
na artikuliran način,
te možemo dušu natapati
milosnom plodnošću kojom
bujamo dobrim djelima
za spasenje i život vječni.