Pri kretanju motornim vozilima
postoje prepreke i udaljenosti
koje oku nisu vidljive
ili ih se ne može dobro procijeniti,
a na koje valja računati.
Zato je vrlo korisna pomoć
imati na vozilu posebna ‘osjetila’
– senzore koji upozoravaju
na predmete izvan vidokruga
u nepreglednim ili tijesnim prostorima. Slično tome i u duhovnom životu
postoje prepreke oku nevidljive,
neuočljive i skrivene,
postavljene tako nezgodno
da ih u prvi mah ne vidimo,
ili u njih nemamo uvida.
Stoga je Gospodin ugradio u nas,
snagom svoga Duha,
senzore evanđeoskog života,
koji nas upozoravaju
na sve ono što nije Božje.
Pa i kad u prvi mah ne vidimo
da nam određeni sadržaji
mogu zadati rane i ožiljke,
goleme i nenadane štete,
ili nas čak odvesti u duhovnu propast,
Božji senzori nas nepogrešivo upozoravaju
na prepreke koje kobno prijete,
kako bismo ih na vrijeme izbjegli.

 
Čovječanstvo je poput polja.
A nijedno polje ne rađa
ako se ne obrađuje.
Zato je i Nebeski ratar
izorao polje čovječanstva
plugom svoga križa,
čudesnom alatkom koja jedina
zahvaća dužnu dubinu,
praveći ravne brazde
što vode k nebeskom cilju.
Njegov poučak je dragocjen:
samo dobro uzorana njiva
može uroditi plodom života vječnoga.
U tom duhu poučavao je svoje
da nitko tko stavi ruku na plug,
pa se obazire natrag,
nije prikladan za kraljevstvo Božje.
A svaki onaj tko bi htio
orati njivu ljudskog roda
bez prikladnog pluga,
ostaje na samoj površini
na kojoj posijano sjeme
ne hvata dubok korijen.
Ne preostaje stoga drugo
nego slijediti primjer
Nebeskog ratara koji reče:
Tko ne nosi svoga križa
i ne ide za mnom,
ne može biti moj učenik.
Samo oranje drvom križa
na njivi čovječanstva
donosi žuđeni spasenjski urod.

 
Bilo je zadovoljstvo
promatrati na pučini mora
mladog jedrioca koji je
s toliko vještine i okretnosti
prkosio i valovima i vjetru
na običnoj dasci za jedrenje.
Čvrsto držeći jedro,
okretao ga je sad lijevo sad desno,
već prema tome kamo je namjeravao
usmjeriti svoje ‘plovilo’.
Znao je ići čak protiv vjetra
ili prkositi sili vala,
ispravnim postavljanjem jedra,
koristeći tako snagu vjetra
i onda kad je htio jedriti
i u suprotnom smjeru.
Poput jedraša na dasci je
kršćanin iskusan u duhovnom životu,
jer ne dopušta da ga
suprotni vjetrovi protivština,
ili valovi nevolja i patnja,
skrenu sa zacrtanog puta,
nego koristi i njihovu snagu
kako bi došao do željenog cilja.

Dolazak ljeta i godišnjih odmora
iskoristio je i župnik za ministrantsko ljeto
druženja, pouke i zabave
sa svojim najrevnijim pomagačima.
Jedna prigoda za pouku
bila je i na samoj plaži.
Igra u plićaku lopticama,
školjkama i kamenčićima
ponukala je župnika,
u čijoj mašiti se upalila lampica,
da ih okupi i dadne duhovni poticaj.
Uzeo je u ruku običan kamen
izvučen iz morske vode.
Dok se je voda cijedila s kamena,
uzeo je jedan drugi nešto malo veći,
razbivši njime onaj izvučeni iz mora.
Ovaj je, na divno čudo,
u svojoj nutrini bio je potpuno suh.
Poput takvog kamena je i čovjek
koji se zatvara Bogu i njegovoj milosti,
ustvrdio je maštoviti župnik.
Premda mu duguje svoje postojanje,
i premda bi prestao živjeti
kad bi ga Bog prestao podržavati u životu,
ipak nije potpuno na njega upućen.
Sliči kamenu što živi u sebi suh,
premda je uronjen u neizmjernost mora.
Kupajući se u more Božjeg milosrđa i ljubavi,
u dubini srca ipak može biti
suh, krut i tvrdokoran,
ne dopuštajući da ga
do kraja dotakne i prožme
božanska ljubav – izvor sveg života.

Postoje posebne naprave
kojima policija ispituje
istraživane optuženike
govore li istinu ili ne.
Spomenuta naprava bilježi
reakcije nekih vitalnih funkcija,
te očitava različita stanja,
detektirajući pritom naznake
simptoma laži i nesigurnosti.
Ali ne samo u kriminalističkoj obradi,
nego i inače u životu,
čovjek je sklon neistini
ili nedostatan za spoznaju istine.
Uvjeren je počesto kako je
njegovo ograničeno ljudsko mišljenje
jedina prava istina života.
Stoga nam je sam Bog
poslao svoga Sina,
onoga koji je, kao Istina,
poligraf našega života.
Uspoređujući svoje riječi
s njegovom riječju
i svoje istine s njime – Istinom,
nepogrešivo otkrivamo
ako smo i koliko smo u zabludi,
ili dosljedni na tragu istine.
S ovim neprevarljivim
poligrafom Božje istine
u potpunosti spoznajemo
koliko naše mišljenje odgovara
neprolaznoj i vječnoj istini.

 
Kao što se čovjek trudi
ostvariti vlastitu dugovječnost,
tako i hrani želi dati dugotrajnost,
kao zalog sigurnosti zaliha.
A kako nema života bez hrane,
jedno bi trebali ići s drugim.
Samo zdrava hrana, međutim,
jamči duži život.
Zvuči proturječno, ali je tako,
dugotrajna hrana,
tretirana zaštitnim preparatima,
premda trajnija od svježe,
lakše ugrožava ljudski život.
Na sličan način je Sotona
ponudio čovjeku jabuku ‘besmrtnosti’
natopljenu konzervansom grijeha,
koja ga je otrovala
umjesto odvela u besmrtnost.
Jedina hrana dugovječnosti,
u isto vrijeme svježa i nepokvarljiva,
bez štetnih i zloćudnih sastojaka,
Božja je utjelovljena ljubav,
jelo i zalog besmrtnosti.

Nakon što je čovjek
grijehom postao kratkovidan,
Bog je odlučio sanirati
njegov pogled i onemoćali vid.
Žrtvujući sebe daje mu
ono najbolje što ima
i čuva kao oči u glavi:
ljubljenoga Sina i Duha Svetoga.
Poslao ih je da budu kontaktne leće
kako čovjek ne bi trošio sebe i svoj pogled
živeći isključivo u kontaktu sa svijetom,
nego ga izoštrio na pravu mjeru
promatrajući nebeska prostranstva
i ostajući u trajnom kontaktu
sa svojim Stvoriteljem.
Oni su dvije kontaktne leće
izbrušene za božansku dioptriju,
te savršeno prilagođene te prianjaju
kao stopljene s ljudskim okom.
Otkako je prihvatio Božje kontaktne leće,
čovjek božanskim očima promatra svijet
u kojem onda s lakoćom i nepogrešivo
prepoznaje ispravan put do neba.

 
Radeći i stvarajući djela svojih ruku,
svaki graditelj ili stvaratelj,
koji drži da je izveo nešto originalno,
što treba zaštiti autorskim pravom,
potpisom ili prepoznatljivim žigom.
Tako je i Gospodin Bog,
štiteći autorstvo nad svojim stvorenjem,
protiv svih podvala đavolskih,
ostavio u stvorenome tragove svoga bića,
prema mjeru u kojoj su ga
bili sposobni primiti.
A u čovjeka, najdraže biće,
stvorivši ga svojim Prstom,
to jest udahnuvši mu Duha,
ostavio je izravne tragove
svoje božanske prisutnosti
učinivši ga bićem ljubavi.
Prisutnošću i otiscima Duha Svetoga
čovjek je stoga neotuđiva svojina
na koju isključivo pravo polaže Tvorac.
Ne prežući niti od otkupljenja,
na dan Pedesetnice obnovio je,
svečanim dodirom Prsta,
izblijedjele božanske tragove
u grijehom ranjenoj ljudskoj naravi.
Snagom neizrecive Ljubavi
podigao je novi naraštaj
koji se ne stidi pripadnosti
onome čije tragove nose
u najdubljoj dubini bića.

Kako bi gradio mostove i vijadukte,
visoke zgrade i nebodere,
čovjek je uočio jednu zanimljivost:
lakše mu je sagraditi
ako uspije spustiti iz visine
potrebne dijelove konstrukcija.
Domislio stoga naprave zvane dizalice,
zahvatom čije čelične ruke
podižu se nezamislivi tereti.
Djeluje gotovo nevjerojatno
da je krhka konstrukcija
sposobna izvršiti pothvat
koji tisuće ruku ne može
izvesti dižući sa zemlje.
Istim se zakonitostima davno
poslužio sam Otac nebeski.
Najprije je pripravio drvo križa
na koje je uzdignut sa zemlje
njegov preljubljeni Sin,
kako bi potom Raspeti
snagom uskrsnuća
sve ljude privukao sebi!

U suvremenim medicinskim institutima
vrše se intenzivna znanstvena istraživanja
o mogućnostima regeneriranja ljudskih stanica.
Ljudi time teže ostvarenju drevnih snova,
ne samo za dugovječnošću,
nego se nadaju otkriti formulu
vječnog života na zemlji.
Uslijed svojih zemaljskih sanja
i dalje su slijepi povjerovati onome
koji je prije dvije tisuće godina
propovijedao o takvom otkriću.
Tvrdio je kako postoji regenerator
– vjera koja obavlja biće
rađajući ga iznova odozgo.
Zbog onih koji su s nevjericom,
u laboratorijima ljudske sumnjičavosti,
tražili dokaz o istinitosti njegovih riječi,
slobodno se podložio umiranju.
Pobijedivši smrt uskrsnućem,
svojim uskrslim tijelom
kojeg nije zahvatila trulež groba,
ostavio je dodatni zalog
onima koji ozbiljno računaju
vjerom doći do vječnosti.