Nakon što je u njezinu izgradnju
uloženo mnogo znanja,
dužnog truda i sredstava,
trebalo je još pristupiti lansiranju,
s ništa manje ozbiljnom preciznošću.
Jer bilo je dovoljno napraviti
mali otklon od ispravnih koordinata,
pa da raketa ne dođe do cilja.
Otklon je to oku nevidljiv
u trenutku lansiranja,
ali sve uočljiviji i upadniji
kako raketa odmiče.
Koliko je koban i poguban
shvaća se tek kasnije,
ako raketa promaši cilj,
umjesto da posluži svrsi.
Tako s njome propadaju
sve uložene energije i sredstva.

Isto vrijedi i za ljudski život
u koji se od samog početka
ulaže neopisivo mnogo
ljubavi, nesebičnosti i dobrote,
usmjeravajući ga vječnome cilju.
Ali ako se ne pazi da i on sam,
kad se zaputi prema cilju,
u startu krene dobro utvrđenim
i znalački zacrtanim koordinatama,
lako promaši cilj i smisao postojanja.
Početni odgojni otklon
od stvarnog vječnog cilja,
ma kako djelovao neznatnim,
može biti tragičan
za putovanje na duge staze
kao što je ljudski život.

Magla je meteorološka pojava

u prizemnom sloju troposfere,
prizemni oblak vodenih kapljica
ili sitnih ledenih kristala,
što uspijevaju lebdjeti u zraku.
Magla se spusti tako nisko,
da, dok smanjuje vidljivost,
ujedno ne dopušta suncu
da zrakama prodre do zemlje.

Poput meteorološke pojave
postoji i ona duhovna magla
koja nastaje hlapljenjem mozgova
i isparavanjem ljudskih duša,
koje oko sebe nemilosrdno šire
hladnoću grijeha i bezboštva.
Zamaglila je tako mnoge umove,
stvorila je vlagu propadljivosti
i nezdrave uvjete života u svijetu.
A temeljni cilj je ne dopustiti
da do zemlje dopre sjaj Božjeg Sunca
i topli žar njegova neba,
te da mu i zemlja postane domovina.
Ipak magla je kratkotrajna pojava,
dok je sjaj Božjeg Sunca vječan.
Nju raznesu i zemaljski vjetrovi,
a kako je ne bi onda rastjeralo
ono mlado Sunce s visine
što dođe među nas grešnike,
kako bi raspršio tmine naše pameti
i otjerao hladnoću smrti iz srdaca.

Sipa je morski glavonožac
poznat po obrambenoj taktici.
Kad je napadnuta i ugrožena,
iz sebe izbacuje crni pigment
kojim protivniku zamuti vodu,
a sama dotle bježi na sigurno.

Poput sipe su i ljudi
koji ispuštaju iz sebe zlo i grijeh.
Duša im je crna od bezboštva
i um pomračen od zloće.
No postoji i velika razlika
između njih i morskog glavonošca.
Dok sipa ispušta crnilo za obranu,
ljudi se tom taktikom služe za napad.
Puštaju iz sebe crnilo opačine i laži
da onemoguće Božjem svjetlu
da sjaji u ljudskim životima.
Tako oni love u mutnome,
te crnilom grijeha i zarazom smrti
upropaštavaju nevine živote,
bez skrupula i odgovornosti.

Gospodin nas zato čuva
od takvog pogubnog crnila
što se širi ljudskim društvom
u kojem izopačeni ljudi love
u mutnim vodama bezboštva
sitne mrvice ovozemnosti.
Potrudio se isprati nam dušu
čistom krsnom vodom
i obasjao um svjetlom vjere.
Jasno nas je poučio
da se od grabežljivaca svijeta
bolje štitimo iskonskom čistoćom
nego naslagama prljavštine,
jer zavodnika koji lovi u mutnome
odbija jedino Božja čistoća.

Kad osoba dođe do određene dobi
biva proglašena punoljetnom,
te stječe pravo dobiti osobnu iskaznicu
kao potvrdu zrelosti i samosvijesti.
Tako pojedinac stječe priznanje
postajući ravnopravni sugovornik
i punopravni član društva.
Međutim, dobna punoljetnost
ne znači istovremeno i stvarnu zrelost
koje nema bez izgrađene vjere u Boga.
Zato samo vjera može biti
osobna iskaznica svakog kršćanina,
na kojeg se može preinačiti
poznatu izreku i reći:
Reci mi kako vjeruješ
i reći ću ti tko si!
No iskaznicu vjere
ne dobivamo kad smo zreli,
nego da postanemo zreli.
Ona je ujedno obrazac
po kojem oblikujemo osobnost,
jer nam ju je napravio Otac
prema otisku svoje ljubavi
i po sadržaju svoje želje.
U nju je unesena sva ljubav
i utkane najljepše želje,
te se osvješćujemo i sazrijevamo
koliko se njima suobličavamo.
I znat ćemo tko smo
samo kad spoznamo po vjeri
i doživimo u ljubavi
da smo istinska djeca Oca nebeskoga.

Uz ono redovno osiguranje,
osiguravajuće kuće nude,
za vozila svake vrste,
kao jednu od posebnih ponuda
takozvano kasko osiguranje.
Njime unaprijed jamče
zaštitu i pokriće štete
nastale mogućom nepažnjom
ili neželjenom nezgodom.

Na isti način je dobri Bog
osigurao naš ljudski život,
neminovno krhak i izložen,
na dugom hodočasničkom putu.
Dao nam je svetu vjeru
kao policu kasko osiguranja,
zajamčenu vlastitim životom.
Uzvraćajući mu povjerenjem
znamo da će se on zauzeti,
te kao dobri i pouzdani Otac,
sanirati štete nastale
zbog slabosti i nepromišljenosti.
Ma koliko proces uozbiljenja
mogao biti bolan i opasan,
zbog našeg necjelovitog življenja,
imamo sveobuhvatno osiguranje
da nas neće ostaviti na cjedilu,
nego nam osigurati dolazak do cilja
u njegovo vječno kraljevstvo.

Ljubav Božja je kao ledeni brijeg.
Vidljiv joj je tek mali površinski dio
na liniji vremena i plohi svijeta.
No ona je mnogo dublja i obilnija
nego što pojavnost dopušta
na prvi pogled spoznati.
A tijekom cijele povijesti
Bog nije pokušavao drugo
nego dozvati u pameti čovjeku,
dužinu i širinu, visinu i dubinu
svog predanja i ljubavi.
A kad je poslao svoga Sina
da objavom rasprši tmine
ljudi su s još više nevjerice
gledali Betlehemsko Dijete
– taj vršak i krunu Božje ljubavi,
snebivajući se i odbijajući povjerovati
da je upravo on vidljivi dio
brijega nesagledive Neizmjernosti.
Ne računajući da u njemu može
prebivati sva punina božanstva,
a želeći ga ukloniti iz povijesti,
našli su se u ratu s Bogom,
te sami završili na dno mora.
Preuzetnim nevjernicima tako postade
santa na kojoj neizbježno razbijaju
lađe svoje bezbožnosti i oholosti.

Nakon veselog druženja
i velike količine alkohola,
vraćao se u nastambu
u rane jutarnje sate
nepromišljeni kućedomaćin.
Sve do dolaska do vlastitih vrata
prošao je uspješno sve zapreke
bez velikih posljedica,
premda uz golemi napor.
No otključati vrata
u takvom stanju svijesti,
nije mu polazilo za rukom.
Tek nakon više uzaludnih pokušaja
da stavi ključ u ključanicu,
otkrio je da je umjesto ključa
uporno gurao privjesak
obješen na ključ.

Sličan je tome i današnji čovjek
koji veću pažnju poklanja
zemaljskoj stvarnosti od one nebeske.
Skrbeći više oko vremenitih dobara
nego oko žive vjere u Boga,
djeluje kao opijen povjerenjem
u ljudsku moć i napredak.
Gradeći život na propadljivome
sliči pijancu koji privjeskom
pokušava otvoriti u bravu.
A vrata života vječnoga
može otvoriti isključivo
ključem vjere u Boga!

Vrlo je jednostavna naprava,
iz roda žičanih instrumenata,
izrađena od dva komada drveta
sastavljena na krajevima.
Između njih su žice nejednake dužine,
zategnute na potrebnu mjeru
okomito između svojih nosača.
Osim toga usklađene su međusobno
za lijepo i opojno suzvučje
pod dodirom virtuozova prsta.

Poput milozvučne harfe je
i ljudski život na zemlji
ako je ugođen između
zemaljskih temelja i nebeskih visina
na potrebnu valnu dužinu.
Tek kad s nebom ostvari
čvrst i stabilan odnos,
čovjek može biti usklađen
i s braćom što teže istom cilju,
pa i kad se izravno ne dotiču.
Vođen prstom živoga Boga
ostavljajući iza sebe
plemenite i uzvišene tonove
svetog života za vječnu radost.

Zid drevne gotičke katedrale
izvana je djelovao otužno i trošno,
s velikom naslagom patine
koja je zorno svjedočila
o neumoljivom zubu vremena
koji ga je nagrizao,
polako ali nezaustavljivo.
Ništa bolje se nije doimalo
ni izduženo vitrajsko staklo,
i samo zagasito i posve turobno.
Neupućeni prolaznik ili posjetitelj
će pomisliti da je i njega nagrdila
patina vremena i izvanjski uvjeti,
oduzimajući mu iskonsku privlačnost.

Ali molitelju koji uđe unutra
pred očima iskrsne čudesna ljepota
i sjaj koji se ne vidi izvana.

Takvo je i otajstvo života.
Ne možemo ga upoznati izvana,
nego tek kad u molitvi i klanjanju
uđemo u vlastito srce
u kojem zablista poput vitraja.

Naučili ljudi revno sabirati
zemaljska dobra i izvanjsko blago
u pripremljene riznice,
natječući se tko će imati više,
te čija će riznica biti veća i sigurnija.
No ne treba zaboraviti, međutim,
da su ove zemaljske riznice
samo slika one nebeske,
kojoj nisu niti sjena.
Prihvaćajući pak učiti
od onoga koji ih je pozvao
da grade duhovne riznice
od dobrih i kreposnih djela,
pristali su primiti ga u život.
I tada su spoznali
da su upravo oni sami
najveća i najdragocjenija riznica
u koju je on s ljubavlju položio
svoje neprocjenjivo blago.