Veliki četvrtak – Misa večere Gospodnje

Ne znam jesmo li razmišljali o tome što sve drugima predajemo, to jest što im ostavljamo iza sebe. Što to najčešće ostaje iza nas na ovome svijetu? Je li to neko zdanje i kapital, poslovni uspjeh i veliko ime? Jesu li to znamenita djela, napisane knjige, športska slava i mnogo novca? Što ostavljamo drugima u zalog i naslijeđe kad idemo s ovoga svijeta? Ili pak, čime smo ispunjavali životni ambijent za života? Čime ispunjavamo i čime smo ispunjavali prostor vlastitoga življenja? Čime smo ispunjavali duše onih s kojima smo živjeli, dijelili vrijeme i prostor? Po čemu će nas pamtiti? Što će im biti u sjećanju

Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje

U Evanđelju kojim smo se prisjetili Gospodinova ulaska u Jeruzalem, sveti Luka nam je zapisao kako su stanovnici mjesta u okolici Jeruzalema pozdravljali Isusa s velikom radošću kao očekivanoga Mesiju Kralja uzvikujući: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama! Osim toga, kraljevsku počast su mu iskazivali i na drugi način. Evanđelist zabilježi kako su učenici stavili svoje haljine na magare koje su doveli da Isus u njemu uđe u Jeruzalem, isto tako je i oduševljeno mnoštvo učenika prostiralo svoje haljine po putu kuda je Isus prolazio. A čak se i Isus očitovao glede svega što se događalo u trenutku kad su neki farizeji od njega tražili da prekori svoje učenike što mu iskazuju

Kažiprst je mnogostruk znak
i simbol za nas ljude.
Kada ga u nekoga upremo
prenosimo mu poruku:
ili ga za nešto prozivamo
ili ga ozbiljno opominjemo
ili mu čak prijetimo.
Sveto pismo takvu gestu
naziva ‘ispružen prst’,
najčešće usmjeren protiv bližnjega,
ali se podiže i protiv Boga.
Korizma je milosno vrijeme
kada nas Isus uči
ne usmjeravati prst
kao oružje protiv drugoga,
već ga radije okrenuti
prema sebi samome.
Dovedimo se stoga kažiprstom
pred prijestolje Božje
i do sudišta vlastite savjesti.
Propitajmo se temeljito,
te nakon toga bez straha
skupimo prste u šaku
i udarimo se njome u prsa
u znak kajanja pred Bogom.
Tako ćemo iz svoje sredine
ukloniti ispružen prst,
a sam Bog će nam pružiti
svoju ruku spasiteljicu.

5. korizmena nedjelja – C

Današnji evanđeoski tekst nam donosi opis jednog događaja u jeruzalemskome Hramu kada je skupina pismoznanaca i farizeja pokušala Isusa staviti u nezgodan položaj. Uhvatili su ženu zatečenu u preljubu i doveli je njemu da on izgovori nad njom svoj sud. Njegova presuda kakva god bila, bila je dvosjekli mač, te su i čekali da se izjasni što bi trebalo učiniti s dotičnom ženom. Ali njegova božanska mudrost i dobrota nadvisuje njihovu lukavost i izopačenost, pa se je njihov pakleni plan, srećom, izjalovio. Pogotovo što je tako opak plan mogao imati i tragične

4. korizmena nedjelja – C

Svi smo mi osjetljivi na zemaljska dobra, te se trudimo stjecati ih, čuvati ih, te potom i uvećavati, već kako nam prilike u kojima živimo omoguće. U materijalističkom svijetu u kojemu živimo, a u kojem se ljude i život vrednuje prema onome što imaju, pred nama su uvijek veći izazovi glede zemaljskih dobara. Onaj tko ne bi držao do zemaljskih dobara smatrao bi se naivnim i nepromišljenim čovjekom, te gotovo čudakom. Zato su nama ljudima redovito važne vijesti o tome tko je koliko stekao, koliko mu teži bogatstvo, koliko su velika njegova ulaganja,

Blagovijest 2019.

Živimo u svijetu velike pokretljivosti koji odgovara zahtjevima i mjerama čovjeka koji je uvijek u sebi nosio čežnju za otkrivanjem daljina i nepoznatih prostranstava. To je sasvim zakonito i u srcu svakoga čovjeka, s time da je danas čovjek manje više otkrio što je imao u svom zemaljskom okruženju. Sada je već uspostavio dobru prometnu povezanost između svih krajeva svijeta, te više nema zakutka u koji ne možete doći. Ono što se nekada činilo nedostupnim, ili mjesecima daleko, danas je tek na nekoliko sati voženje dobrim zrakoplovom. No kako se ne može premostiti udaljenosti tek tako sjedajući u zrakoplov, odlaskom, već imajući i sigurno prihvatno središte i sve potrebne naprave i sustav koji omogućuje slijetanje određene vrste zrakoplova, tako nas onda zrakoplovne linije povezuju s odredištima gdje to postoji. Slično vrijedi i za druga prometna sredstva, npr. brodove. Bez dobre zračne luke ili luke, ne može se govoriti o

Svaki dobar gazda
koji je vodio računa
o svome imanju,
znao je kako ne smije
zapustiti plemenita stabla
ako ih je htio pretvoriti
u komade drveta
za gradnju svoga doma
ili u korisne alatke.
A da bi dobili korisno
i plemenito drvo
mora ga potkresavati
i usmjeravati u rastu.
Zato siječe i pila
suvišne grane i grančice
kako bi raslo uspravno,
te kasnije bilo uporabiv.

Slično duhovno potkresavanje
treba činiti svaki vjernik
u korizmenom vremenu.
Postom molitvom i pokorom
valja potkresavati
grubi karakter i zla nagnuća
i postajati Bogu ugodno,
a braći korisno drvo,
poput križa Gospodinova.
Tako sebe ugrađuje
u vječni hram spasenja.

3. korizmena nedjelja – C

U svim vremenima bilo je zala, nedaća i tragedija koje su pogađale ljude. Počesto su ostajali nerazjašnjeni i neprotumačivi uzroci istih. Ljudi su se pitali nekada, kao i danas, odakle takva zla. Isusovi sunarodnjaci u njegovo vrijeme, a i tijekom svoje povijesti, znali su da je Bog dobar i pravedan, te kao takav nije odgovoran za zla koja se ljudima događaju. U traženju odgovora o uzrocima zla, pomišljali su onda da su za to krivi ljudi koji svojim grijesima na se navlače stradanja u katastrofama. Bili su uvjerenja da dotični imaju pojedini skriveni grijeh koji onda Bog kažnjava

2. korizmena nedjelja – C

Opće je poznato da čovjek ne kreće na put ako ne zna kamo ide ili pak ne poduzima nijedan napor ako ne zna čemu to čini. Bez dobro definiranoga cilja nema smislene i korisne aktivnosti. Tako je isto i u duhovnome životu, to jest životu vjere. Ako nismo dobro promislili i osmislili vlastite čine, onda je bolje ne činiti ništa, jer sve postaje ispraznost i formalnost. Sve rečeno vrijedi i za našu korizmenu obnovu i za sve korizmene aktivnosti i odluke koje kao vjernici donosimo pred Bogom, a koje su ne samo korisne, već i potrebne za duhovni život. Doista, sve korizmene odluke i djela na koja se odlučimo, korisna su i dobra sama u sebi, ali koliko će imati učinka za naš duhovni život i rast, ovisi o tome koliko ih

Naš ljudski život je počesto
kao išarana školska ploča
na kojoj nisu samo uredna slova i riječi,
ni pravilno riješeni zadaci
koje ispišu učitelji.
Na njoj je i hrpa neuspjelih pokušaja
i pogrešnih slova i poteza krede
koji su ostavili svoj trag na
njezinoj osjetljivoj plohi.
Upravo radi toga poželimo
neku vrstu spužve koja će
jednim potezom izbrisati
sva pogrješna slova i krive crte,
loše poteze i neuredne šare.
Takva spužva, međutim,
ne postoji za ljudsku svijest
iz koje ne možemo svojim htijenjem
izbrisati sve što je u nju zapisano,
bilo pravo bilo krivo.
Mi ljudi nismo vlasni ispraviti
krive zapise u svojoj duši,
ma koliko sanjali takvu spužvu
koja bi naš život do kraja vratila
u prvobitno, iskonsko stanje.
No zato je Bog moćan
izbrisati svako zlo i grijeh
iz našega života.
Spužvom svoga srca
koje sebi uzima k srcu sve
što nam se događa u životu,
on ispire naše duše
i čini ih bijelima,
a svetom krvlju svoga Sina
uklanja sve počinjeno zlo.
Sveto korizmeno vrijeme
izvrsna je prigoda iskušati
ovu čudesnu spužu
koja nas čisti krvlju
nevinog Božjeg Jaganjca.