1. korizmena nedjelja – C

Korizma nam se predstavlja kao vrijeme ozbiljnosti, posta i pokore, te ju doživljavamo kao vrijeme kušnje. Naime, imamo osjećaj kako Bog od nas traži tijekom korizme nešto što ne traži u svakodnevnome životu, te bi time pred nas stavio određena iskušenja oko kojih trebamo poraditi. U tome smislu vidimo i da je Isus bio u pustinji četrdeset dana kad nije jeo ni pio, sve dok nije došao do toga da je ogladnio. Pitamo se stoga, je li on time išao prema granicama svojih mogućnosti, čime je u jednu ruku iskušavao Boga, a u drugu sebe.

S druge pak strane, čuli smo u Evanđelju kako on odbacuje Sotonu izričito tvrdeći da se ne smije Boga iskušavati: Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga. Te se s pravom postavlja pitanje što znači iskušavati Boga. Potom, smije li Bog kušati nas,

8. nedjelja kroz godinu – C

U današnjem evanđeoskom odlomku čitamo nekoliko Isusovih preporuka za duhovni život, koje je sveti Luka stavio zajedno u svom Evanđelju. Svaka od ovih preporuka je rečena vrlo jasnim i upečatljivim slikama koje Isus uzima iz svakodnevnoga života tako da mogu biti razumljive svima koji ga slušaju. Jedna od tih usporedbi je i slika slijepe osobe koja nije u stanju voditi drugu osobu, jer obojici onda prijeti opasnost da ne završe u jamu i tako naude samima sebi: Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Valja nam se upitati zašto je Isus izgovorio te riječi, te što je htio s njima. Jasno je, naime, kako Isus nije imao namjeru govoriti o tjelesnoj sljepoći, nego je samo uočio zakonitosti svakodnevnoga života kojih se svi drže, te ih je

U vrhunskom športu današnjice
uspjeh i pobjede se postižu
isključivo ustrajnim i stručnim
vježbanjem to jest treningom.
Bez upornoga rada nema napretka,
ni dobrih rezultata,
niti se može uopće sanjati
o rušenju novih rekorda
i nadilaženju dosadašnjih granica.
Nešto slično bi moralo biti
i u svijesti svakoga vjernika
koji je pozvan biti Kristov atleta.
Redovita molitva je
pozorni razgovor s trenerom,
čiji glas i mudre savjete
ozbiljno uzima u obzir
i postojano razmatra
primjenjujući na sebe.
Asketske vježbe su
trening duha i tijela,
a sveta pričest je
neophodna zdrava prehrana
kao najbolji izvor snage.
Nakon toga smo spremni
za vrhunske rezultate
– dolazak do vrhunca
smisla i cilja vlastitoga života,
iza granica pojavnosti
ovoga ograničenoga svijeta,
u vječno i neprolazno
Kristovo nebesko kraljevstvo.

7. nedjelja kroz godinu – C

Navikli smo razmišljati o Isusu kao o borcu za prava malenih, siromašnih i obespravljenih. Držimo ga nekim tko je bio za društvenu pravdu i pravične odnose među ljudima jer se zanimao za malene i obespravljene na svim razinama društvenih struktura. Teško bismo, međutim, ovakva uvjerenja mogli potkrijepiti nekim primjerom njegovih pouka ili zauzetih stavova, jer on nije držao lekcije na razini društvene zajednice, niti je najavljivao ikakve društvene reforme i zaokrete. Osim toga,  današnje Evanđelje donosi vrlo neobičan nauk koji odudara od naših uvriježenih uvjerenja, jer čitamo kako Isus od svojih učenika traži ne samo da ljube i blagoslivlju svoje progonitelje, već i da pružaju i drugi obraz, te da onima koji otimaju i ištu dadnu i više nego što otimaju i traže.

6. nedjelja kroz godinu – C

Današnje Evanđelje je sastavljeno od dva dijela. S jedne strane Isus naviješta blaženstva, a s druge naviješta i svoje ‘jao’ onima koji ne žive sukladno evanđeoskoj istini, to jest nebeskoj viziji života koju on donosi među ljude. Ova četiri ‘blago vama’ i četiri ‘jao vama’ u svojevrsnom su suodnosu, jer svako od blaženstava ima svoju suprotnost u jednom od izgovorenih ‘jao vama’. No ima još nešto što je izražava ravnotežu između jedne i druge stvarnosti, a to je Isusov zaključak nakon svake od tih sekcija. Tako će nakon blaženstava reći: Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujete: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi. A nakon ‘jao’, reći će kratko: Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.

U svijetu velikog broja informacija
koje valja sačuvati osobnima,
rezerviranima i tajnima,
neophodno se služiti
zaporkama ili lozinkama.
One su vrsta tajnog podatka
koji je ključ pristupa
sadržajima i resursima
kojima ne bi trebali pristupati
nepozvani i neovlašteni.
Stoga zaporku valja čuvati,
te je tražiti kao znak provjere,
jer onima koji je ne posjeduju
ne dopušta se i odbija
pristup čuvanim sadržajima.
Na sličan način i nama
Gospodin postavlja zaporku
na vrata svoga srca.
Ali ne želeći nam uskratiti
pristup u obilje života,
već očekujući da budemo
prikladno spremni primiti
sve što je za nas pohranio.
Zato nam je ostavio
jednostavnu zaporku vjere
i tko je aktivira s ljubavlju,
otvorena su mu sva blaga
života vječnoga u njegovu srcu.

5. nedjelja kroz godinu – C

Čudesnim ulovom na Galilejskom jezeru Isus je započeo skupljati svoje učenike s kojima je potom namjeravao nastaviti svoju aktivnost za spas ljudskoga roda, kada oni još nisu ni slutili što on zapravo namjerava. U ovom susretu i događaju Petar je iskusio Isusovu božansku moć, te se je zaprepastio i neobično prestrašio zbog Isusove blizine, svjestan da nije riječ o običnom čovjeku, već o nekome tko ima neobičnu snagu. Ali srećom nije sve ostalo na njegovu zaprepaštenju i strahu, već je Isus uklonio njegov strah i vratio mu mir pozivajući ga da se ne boji. A kao što se dogodilo Petru da ga je Isus izliječio od straha, možemo shodno tome razmišljati o strahovima koji muče svakoga od nas,

4. nedjelja kroz godinu – C

Današnji evanđeoski odlomak nastavak je prošlotjednog odlomka u kojem je sveti Luka opisao Isusov dolazak u svoj grad Nazaret i kako je pročitao mesijansko proročanstvo iz Knjige proroka Izaije. Osim što je po svom običaju došao u sinagogu i javno čitao svetopisamske tekstove, Isus je tom zgodom održao pred njima svoj prvi nastup nakon što je započeo svoje javno djelovanje. Za razliku od prethodnih dolazaka u sinagogu i sudjelovanja u bogoštovnom životu svojega mjesta, ovaj put on nastupa kao Mesija koji objavljuje svoje mesijansko poslanje, što je već započeo objavljivati u drugim mjestima Galileje. Ali kao što je on nastupio drukčije u sinagogi, i njegovi su sumještani nastupili prema njemu vrlo sumnjičavo, što je potom prešlo u neljubaznost i korjenito odbijanje. Doista je teško razumjeti njihovu reakciju, no neophodno se potruditi kako bismo sami izbjegli istu zamku i opasnost pred Gospodinom.

Pravo na dobar glas

3. nedjelja kroz godinu – C

Danas smo čuli odlomak iz svetoga Evanđelja po Luku u kojem je opisan početak Isusova javnoga djelovanja propovijedanjem radosne vijesti u Galileji, to jest rodnome kraju. Sveti Luka je pomno ispitao sve što se je događalo i potom to vjerno zapisao nama za svjedočanstvo. A jedna od stvari koju je ustvrdio ticala se i glasa koja je kružio o Isusu: A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. Kao što je bilo i za očekivati, Isusovo djelovanje i propovijedanje nije moglo proći neopaženo, nego je privlačilo veliku pozornost. Nije ostajalo u dometu pojedinaca ili privatnom krugu, već je se širilo i na druge ljude kao sadržaj koji bi trebao biti od važnosti za sve ljude. Zato će Evanđelist i istaknuti da je bio slavljen od sviju, te je u takvom ozračju propovijedao u sinagogama.

Iz ovih nekoliko zapažanja svetoga Luke uočiti nam je vrlo korisne stvari kao putokaz ponašanja u svakodnevnom životu. Riječ je, naime, o dobrome glasu, kao o jednoj od značajnih ljudskih vrijednosti i prava.

U jednoj našoj župnoj crkvi
tijekom Božićnoga vremena
božićno drvce je bilo nakićeno
crvenim licitarskim srcima
kojima je u sredini bilo zrcalo.
Na neobičan način ovaj bor
je podsjećao na istinu
da je Gospodin po krštenju
obdario svoje vjernike
s nevidljivim zrcalom u srcu
u kojem je se mogao
savršeno vjerno zrcaliti
njegov sveti nebeski lik.
I tko je svetošću čuvao srce
od zavisti i laži, mržnje i zla,
od grijeha i svake druge
nečistoće duha i cijeloga bića,
taj je zavrijedio čuti riječi
kojima je Otac nebeski
svjedočio za svoga Sina Isusa
prilikom krštenja na Jordanu:
Ti si sin moj, ljubljeni!
U tebi mi sva milina!